Kada smo prije dvije godine prvi put imali priliku da razgovaramo sa Milošem Karadaglićem, sreli smo mladog, ambicioznog umjetnika sa stalnom adresom u Londonu, čija je neraskidiva veza sa Crnom Gorom dominirala njegovim stavom i debitantskim albumom „Mediteraneo“. Iako pod budnim okom menadžera, lako je bilo dogovoriti intervju.
Danas je za razgovor sa Karadaglićem potrebno da se dogovorite sa promotivnim timom najveće svjetske izdavačke kuće, Universal Music, kojoj naš gitarista pripada kao jedna od najvećih zvijezda klasične muzike današnjice. Vremena je malo, jer mu je svaki trenutak s medijima unaprijed isplaniran. Ali, Miloš i dalje ima želju da govori o svemu. Pa, ako može, i da „ukrade“ koji isplanirani minut da bi čuo ono što ga interesuje o Crnoj Gori.
Ponovni susret sada već sa nagrađivanom zvijedom koja se predstavila publici širom svijeta – od najvećih i najznačajnijih koncertnih sala do velikih festivala i muzičkih događaja na otvorenom – daje nam priliku da iz prve ruke čujemo da li se i koliko zaista promijenio njegov svijet za dvije godine, kada je takođe gostovao u muzičkom programu festivala Kotor Art - Don Brankovim danima muzike.
- Kao festival, Kotor Art, mi znači puno, zbog toga što sam na njemu izveo neke od mojih najljepših koncerata. Nastupati pred kotorskom publikom i publikom Kotor Arta je za mene uvijek veliki užitak i velika čast. I uvijek se radujem pozivu na ovaj festival – kaže Karadaglić.Pred koncert, na kome je sa regionalnim Orkestrom bez granica izveo Rodrigov koncert Aranhuez, podsjetili smo ga na nastup s istom djelom na festivalu A tempo u Podgorici. No, kaže kako se za njega s vremenom sve mijenja, ali da je samo mjesto održavanja koncerta posebno jer Kotor „nosi u sebi neku magiju, i svirati u njegovom srcu je zaista posebno“. I ne samo Kotor.
- Crna Gora je uvijek u meni. To je neka konstanta, neka energija i snaga koju nosim sobom, gdje god da sam. Mislim da bih - i kao umjetnik i kao čovjek - bio potpuno drugačiji da nisam odavde. I mislim da negdje taj moj umjetnički izraz ne bi naišao na toliko odobravanje i takav odziv publike širom svijeta. Jer, ovaj kamen ima tu neku posebnu energiju koju nam daje i kroz muziku, i na druge načine. A što je to što me vraća? Vraćaju me uspomene, moja porodica, prijatelji, ljudi i mjesta koja volim najviše na svijetu!
A na pitanje što ga očekuje kada ode iz Crne Gore i što bi najviše želio narednih nekoliko godina, jednostavno odgovara:
- U narednom periodu bih samo želio - da nastavim ovako. Jer, svaki dan donosi nova iskustva, nova upoznavanja; postoji puno toga interesantnog, svijet muzike je toliko raznovrstan i intresantan... Želio bih da se posvetim daljem napredovanju, daljem radu. I želim da se radujem svemu što se dešava, zbog toga što mislim da je moj život jako lijep. Da uživam u svakom danu – zaključuje Karadaglić.
ANALITIKA: Nakon dvije godine ponovo ste u Kotoru, na Don Brankovim danima muzike. Prošli put ste nam na solističkom koncertu prezentovali debitantski album „Mediteraneo“. Ovog puta je repertoar drugačiji, ali vjerovatno i osjećaj – povratak u Kotor kao mjesto lijepih susreta i, sada već, gostovanje nekoga ko se dokazuje kao velika zvijezda.
KARADAGLIĆ: Ne znam odakle da počnem... Kotor, kao grad, za mene nosi neke prelijepe lične i profesionalne uspomene. Kotor Art, kao festival, znači mi puno, zbog toga što sam na njemu izveo neke od mojih najljepših koncerata, i zbog tog što su ljudi koji rade taj festival prepuni entuzijazma, da na jedan pravi i najljepši način u Kotor i u Crnu Goru donesu nešto što je najljepše u svijetu muzike. Nastupati pred kotorskom publikom i publikom Kotor Arta je za mene uvijek veliki užitak i velika čast. I uvijek se radujem pozivu na ovaj festival. Prije dvije godine sam ovdje nastupio sa repertoarom sa albuma „Mediteraneo“. Ovaj put, međutim, koncert će biti sa programom koji tek spremam za sljedeći projekat. Sviraću Rodrigov koncert Aranhuez sa Orkestrom bez granica, ansambla čiji je koncept jako, jako interesantan. I veoma se radujem koncertu večeras! Mislim da će biti divna ljetnja noć.
ANALITIKA: Da li biste za čitaoce Portala Analitika otkrili još neki detalj vezan za naredni album?
KARADAGLIĆ: Naravno. Album će izaći sljedeće godine, negdje na proljeće. I na njemu će se naći dosta toga veoma interesatnog. Između ostalog, ovaj koncert Aranhuez. Mogu da kažem da je taj CD za mene - do sada – najveći, da će se na njemu naći neka velika imena, i pravi je izazov. A tome se mnogo, mnogo radujem.
ANALITIKA: Isti program izveli ste prije godinu i po u Podgorici, sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom, na festivalu A tempo. Razlika postoji između svakog orkestra i samog mjesta koncerta, jer je ovaj večeras na otvorenom, za razliku od podgoričkog u sali CNP-a. Da li je izazov, takmičenje sa samim sobom; da pred relativno istom publikom u Kotoru i Podgorici izvedete na različiti način Rodrigov koncert?
KARADAGLIĆ: Mislim da će upravo interpretacija biti dosta različita. Jer, između onoga kada sam nastupio sa ovim koncetom u Podgorici, i sada, svirao sam sa mnogo orkestara širom svijeta isti koncert. I zato se ovaj koncert, na jedan prirodan način, mijenja. Isto tako, moji prsti, moj kompletan doživljaj svega, ljeti se mijenja. I u gradu kao što je Kotor, na otvorenom, mislim da će sami događaj biti vrlo interesantan i lijep. Jer, ovaj grad nosi u sebi neku magiju, i svirati u njegovom srcu je zaista posebno.
ANALITIKA: Što je to što Vas ovaj - i svaki - put vraća u Crnu Goru, da barem jednom godišnje - u miru ili radno - provedete nekoliko dana?
KARADAGLIĆ: Crna Gora je u meni uvijek. To je neka konstanta i neka energija i snaga koju nosim sa sobom, gdje god da sam. Mislim da bih i kao umjetnik i kao čovjek bio potpuno drugačiji da nisam odavde. I mislim da negdje taj moj umjetnički izraz ne bi naišao negdje na toliko odobravanje i takav odziv publike širom svijeta. Jer ovaj kamen ima tu neku posebnu energiju koju nam daje – i kroz muziku, i na druge načine. Što je to što me vraća? Vraćaju me uspomene, moja porodica, prijatelji, ljudi i mjesta koja volim najviše na svijetu!
ANALITIKA: Na prošlom gostovanju u Kotoru ste istakli da je Domenikonijevo djelo „Koyunbaba“ za Vas posebna upravo zato što Vas podsjeća na Crnu Goru. Da li je ono za Vas to i ostalo, ili se u među vremenu - s novim djelima, s novim osjećajima – možda pojavila neka nova kompozicija koja za Vas simboliše Crnu Goru?
KARADAGLIĆ: Što se tiče „Koyunbabe“, ona se našla u srcu prvog albuma „Mediteraneo“ upravo zato što me podsjeća na mnogo toga: na Crnu Goru, na ovaj prelijepi zaliv, na vrijeme kada sam otišao u London i kada sam neke stvari morao da iskusim po prvi put. To mi je bio neki lijek za nostalgiju... Tako da će „Koyunbaba“ u mom srcu i u mojim prstima uvijek biti posebna. Naravno da se pojavila neka nova muzika. Ima toliko nove, prelijepe muzike. Pa, i u Rodrigovom koncertu se osjeća taj Mediteran, čak mnogo jače nego u nekim drugim kompozicijama, i uvijek mu pristupam tako. Ali, „Koyunbaba“ je posebna. I uvijek će biti posebna.
ANALITIKA: Jedan interesantan, novi detalj u Vašem životu. Nedavno ste se vratili u školu, još jednoj svojoj „muzičkoj“ ljubavi – pjevanju. Kako se to desilo? Da li ćete u decembru stvarno završiti prvi semestar solo pjevanja?
KARADAGLIĆ: Vrlo rado i sa velikim uživanjem! Zbog toga što je glas nešto što mene nikada ne napušta – bilo da sviram gitaru ili da pjevam u društvu. Naime, prije par mjeseci primio sam poziv od TV kuće Kanal 4 (Channel 4) u Velikoj Britaniji, kao poznati gitarista, da u dobrotvorne svrhe za jedan projekat u Africi, preuzmem na sebe odgovornost da uzmem jedan muzički ispit. Pitali su me koji instrument i ja sam odmah rekao – pjevanje, zbog toga što nisam imao nikada priliku da školujem svoj glas. Već sam počeo sa pripremom! Ispit je u decembru i sve teče po planu.
ANALITIKA: Da li onda možemo dogodine da se nadamo i nekom malo drugačijem solističkom nastupu?
KARADAGLIĆ: Pa, ne znam da li će biti baš kompletan solistički nastup u pjevačkom smislu...
Mislim da će gitara ipak biti ta koja će me i dalje voditi kroz muziku. Zbog toga što je gitara moja prva ljubav! A što se glasa tiče, mislim da treba pjevati uvijek, da kroz život treba ići pjevajući.
ANALITIKA: Pored svega što ste postigli – počev od tri albuma koji su izuzetno dobro prodati, preko brojnih svjetskih nagrada koje ste stekli i ogromnog broja slušalaca koji su Vas uživo čuli širom svijeta, što je to što biste željeli da ostvarite u narednih par godina u Vašoj karijeri? Da li postoje određena imena sa kojima biste voljeli da sarađujete a još niste?
KARADAGLIĆ: U narednom periodu bih samo želio da nastavim upravo ovako. Jer, svaki dan donosi nova iskustva, nova upoznavanja. Postoji puno toga interesantnog. Svijet muzike je toliko raznovrstan i intresantan... I uvijek me uzbuđuje činjenica, kada upoznam nekoga ko je iz neke druge muzičke branše, da sa takvim ljudima pronađem zajednički jezik – kroz muziku. Želio bih da se posvetim daljem napredovanju, daljem radu. I želim da se radujem svemu što se dešava, zbog toga što mislim da je moj život jako lijep, da uživam u svakom danu.
Kristina JERKOV
Aktuelni album Miloša Karadaglića "Latino Gold" možete preslušati na zvaničnim stranicama Universal Music-a.
