Piše: Danilo BURZAN
Obilju ovoljetošnjih onespokojavajućih aktuelnih političkih i ekonomskih tema prije neki dan pridodata je jedna od onih "najvrelijih" političkih konstanti na Balkanu - "svevremene" velikodržavne ideje u nekim suśednim zemljama.
Sredinom ovoga avgusta albanski istoričar Kočo Danaj opet je u javni promet ubacio vazdakadašnju ideju o "velikoj Albaniji"; malo prepakovanu u varijantu "prirodne", ali sa istim - treba li reći: tendencioznim i opasnim - namjerama prema teritorijama drugih okolnih država, pa i Crne Gore.U reagovanjima na tu, ko zna po koji put obnovljenu "prirodnu" inicijativu, mogli smo pročitali, ili čuti i ponešto što je po specifičnoj težini, politički daleko značajnije nego što se to ovih dana ocjenjuje u pojedinačnim, dnevnopolitičkim izjavama; bilo da je riječ o jasnoj osudi ili flegmatičnom negiranju značaja te teme. Teme koja, dugoročno gledano, nikada ne smije biti bagatelisana, jer je riječ o jednom od "svevremenih" velikodržavnih projekata na Balkanu. Uz velikoalbanski je, naravno, velikosrpski, a oba su direktno upereni i protiv države Crne Gore i Crnogoraca. Pri tom, ne treba prenebregnuti ideju o "Hrvatskoj do Bara", ili projekat "zelene transverzale"...
Povratak na stare ideje: Na ponudu Koča Danaja da svi albanski zvaničnici, prije svega poslanici, u suśednim zemljama potpišu deklaraciju o stvaranju "prirodne Albanije", ovdašnji poslanici i drugi zvanični predstavnici Albanaca u Crnoj Gori uglavnom su procijenili da je neprihvatljiva.
No, čuli smo i poslanika Vaselja Siništaja koji reče da bi on potpisao rečenu peticiju da mu je bila ponuđena, ali i ustvrdi da i ostali ovdašnji albanski zvaničnici - "u duši" isto misle što i on, ali da to neće javno da saopšte!?Jedan drugi ovdašnji poslanik albanske nacionalnosti reče da "ta ideja, u ovom momentu, nema nikakvu podršku". Možda mu se omaklo kad veli "u ovom momentu", ali je time - da li svjesno, ili ne - potvrdio ono što je suština priče: riječ je o "svevremenoj" ideji, koja samo u ovom momentu, nema nikakvu podršku", ali će, možda, imati "u nekom drugom momentu", što znači da ona trajno živi! Da li će ikad biti realizovana - to će biti poznato u nekim budućim vremenima. Jednako kao i kada se radi o - takođe "svevremenoj" - ideji o stvaranju "velike Srbije" i "srpskome moru"!
Reakcija iz redova opozicije: Reagujući na Danajevu tezu poslanik Nove Slaven Radunović u listu "Dan" je 22. avgusta naglasio da je najnovija priča o stvaranju "prirodne Albanije", u stvari, “svjesno ili nesvjesno, uklopljena u najnoviju strategiju vještačkog dizanja pro-NATO raspoloženja u Crnoj Gori".
Kritikujući predstavnike vlasti i DPS-a zato što "vrlo stidljivo javno kritikuju aktivnosti Danaja i njegovih istomišljenika", Radunović vladajućoj partiji spočitava da su "spremni da koketiraju i sa suverenošću i cjelovitošću teritorije, zarad kratkoročne koristi", poentirajući konstatacijom:"Bitno (im) je samo da prijetnja ne dolazi iz nekog od srpskih krajeva". Izvjesno, Radunović misli na prijetnje koje proističu iz projekta "velike Srbije"...
Ćutanje vlasti: Što se tiče aktuelnih zvaničnih reagovanja ovdašnjih vlasti na povremene, manje, ili više naglašene priče o jednom, ili drugom velikodržavnom projektu, Radunović ima pravo, ali to može da znači da vlast smatra da tim "prirodnim" anticrnogorskim projektima ne treba uvijek pridavati isti značaj. Jednako kao što sadašnje javno "ćutanje" o projektu "velike Srbije" nije, niti može biti pokazatelj da se "među braćom" odustalo od takve istorijske nakane.
Činjenica da su u potonje vrijeme međudržavni odnosi Beograda i Podgorice "u uzlaznoj liniji" baš nikoga, dovoljno politički pismenoga, ne zavarava, kad je u pitanju "tradicionalna konstanta" u vidu garašaninovske ideje o svesrpstvu..
Čak i sred hvalospjeva o "uzletu" međusobnih odnosa, u jednoj od potonjih izjava "pomirljivi" srpski premijer Ivica Dačić, uz isticanje da su odnosi između Crne Gore i Srbije sve bolji, reče i da su Crnogorci i Srbi najbliži jedni drugima – “bez obzira da li žive, ili će živjeti u dvije, ili jednoj državi”! Možda se srpskom premijeru omaklo ovo u kondicionalu - u dvije, ili u jednoj državi - ali sam shvatio da mu je ideja o mogućem životu u jednoj državi ipak iscurila "iz podsvijesti"...
Tumači sa strane: Crnu Goru, minulih godina, u više navrata, pohodili su razni "tumači crnogorske politike". Tako je, recimo, Jelena Jurjevna Guskova, rukovodilac Centra za izučavanje savremene balkanske krize Instituta za slavistiku Ruske akademije nauka, uz ostalo, kazala da bi Crna Gora, kao članica NATO-a, "mogla biti označena i kao potencijalni cilj ruskih raketa". Kao alternativu za NATO, Guskova, naravno, nudi okretanje Rusiji...
Slično "upozorenje" iz Moskve - posredstvom lista poslao je i direktor ruskoga Instituta za strateška istraživanja Leonid Rešetnjikov, koji, uz ostalo - hvaleći prorusku politiku Milorada Dodika - veli da je Bosna i Hercegovina vještačka tvorevina, pa ističe: "Ostavimo li po strani Republiku Srpsku, jasno je da su i u Srbiji i u Crnoj Gori, u kojima živi veliki dio srpskoga naroda, unutar kojega se pravi vještačka politika, na vlasti ljudi koji su nepomirljivo orijentisani na Zapad"...
Ova i ovakva podrška ideji "svi Srbi u jednoj državi" a ne njihova "vještačka podjela" u nekoliko država, nije ništa drugo do isto ono što Kočo Danaj nudi pričom o "prirodnoj Albaniji"!Crnogorski izazovi: Saglašavajući se sa
Radunovićevomocjenom da ova priča o albanskim teritorijalnim aspiracijama ima značaj i u funkciji NATO propagande, važno je naglasiti da sve izjave koje su pobrojane ukazuju na nužnost - da Crna Gora
trebada bude članica NATOa! U stvari, da je članstvo u Alijansi nužni, najefikasniji i najbolji način da svojim građanima obezbijedi stabilnost i miran život, ali i trajnu sigurnost državnih granica.
A to što se sada, prema tumačenju protivnika ulaska u NATO, smatra da državi Crnoj Gori ne prijeti opasnost - samo je dio dnevnopolitičke priče. Međutim: ne viđeti, ili ne shvatati opasnost od rečenih velikodržavnih projekata može se tumačiti kao neznanje ili neshvatanje istorijskih procesa. Jer, svaki lojalni građanin naše države, mora utuviti da su velikodržavni projekti stalna istorijska opasnost po Crnu Goru. Imamo i nešto iskustva i znamo da ništa nije dovijeka, pa ni život - države.
Najzad, onima koji se i dalje uljuljkuju činjenicom što "u ovom momentu" nema konkretne, "vidljive" opasnosti od "prirodnih" velikodržavnih projekata, valja predložiti da pokušaju da zamisle neko buduće vrijeme - recimo za desetak godina - u kojeme su Srbi i Albanci razriješili svoje - sada i brojne i teške - međusobne političko-teritorijalne i druge sukobe i interesne zavrzlame. Što mislite: ko će im tada biti političko-teritorijalna "smetnja" i preokupacija; čija "interesna sfera" će tada biti malena država Crna Gora? I hoće li se ona moći oduprijeti nakanama da bude žrtvovana tim "prirodnim" interesima većih i jačih država?
Dakle, uvijek se valja čuvati Danaja i drugih “Danajaca”, čak i kad darove nude!
