U vučjim čeljustima zbog Crne Gore

0309adzicNekoliko slika o teškim iskušenjima i velikom progonu koji sz crnogorske patriote doživljavale samo zato što su – poštovali i voljeli svoju domovinu.

Objavljeno: 02. 09. 2013 - 21:27 Promjenite veličinu teksta: A A A

Piše: Novak ADŽIĆ

 

Službeno glasilo Kraljevine Crne Gore, »Glas Crnogorca« (Nej kod Pariza, od 27. jula 1919., godina izlaska 47, br. 75, na str. 4) obavljuje pismo Rada Krivokapića, crnogorskog emigranta, koji je iz Crne Gore izbjegao od okupacionog srpskog terora.

Rade Krivokapić je to pismo napisao u Parizu 31. juna 1919. godine. U njemu on navodi kako je od strane vlasti uhapšen, te da je tamnovao četiri i po mjeseca, da je mučen, ali i da je uspio pobjeći. Pored ostalog, on piše i ovo: »Čitava sela, naročito oko Nikšića su razrušena i opljačkana od strane Srbijanaca. Srbijanci zabranjuju i nošenje crnogorskog ruha, a naročito kape. Izrodi i plaćenici srbijanski uzeli su šajkaču, ili su na crnogorsku kapu stavili Petar I (P I) umjesto Nikola I (N I). Međutijem, ogromna većina naroda, muško i žensko, stavili su kao u velikoj koroti crno na kapu, pošto im je zabranjueno nošenje crogorske kape. Narod je tim baš pametno rekao što misli o sadašnjem položaju Crne Gore«, navodi crnogorski patriota Rade Krivokapić.

Prinuda na Vranjini: O tome kako su okupacione civilne i militarne vlasti u doba nasilne aneksije Crne Gore 1918. godine atakovali na crnogorske svetinje, vrijednosti, i simbole; narodne znamenitosti, nošnju, uvjerljivo svjedoči i prinuda nad Crnogorcima učinjena tokom maja 1919. godine na crkvenom saboru kod Manastira Sv. Nikole na ostrvu Vranjini na Skadarskom jezeru, koji se tradicionalno održavao.

O tome piše u svojim bilješkama i Nikola Tomanov Zec (rođen 1900 u Trnovu kod Virpazara, umro 15. II 1970 u Los Anđelesu), crnogorski patriota, učesnik Božićnog ustanka 1918. godine, poslije kojeg je izbjegao u Italiju. U rukopisnoj zaostavštini Nikole T. Zeca, čiji je dio njegova porodica ustupila crnogorskom nezavisnom nedjeljniku iz Podgorice »Monitoru« za objavljivanje, navode se činjenice o tome što se dogodilo  na crkvenom saboru kod manastira Svetog Nikole na  Vranjini 9. maja 1919. godine.

U tom kontekstu on navodi i sljedeće: » Ljudi su na glavama nosili crnogorske kape sa inicijalima  »N I« (Nikola Prvi), kakve su se decenijama nosile u Crnoj Gori. Na tom saboru došao je i načelnik okruga Cetinjskog, Mitar S. Vukčević, jedan od osuđenih u bombaškoj aferi. On je lično štapom obarao te kape ljudima sa glava. Ova činjenica, inače vrlo interesantna za ocjenu karaktera, baca punu svjetlost na neviteške gestove ondašnjih visokih funkcionera. Crnogorci su se u ono doba vrlo nelagodno osjećali, ako im i slučajno padne kapa s glave, a kad im se to desi na ovako nasilnički način, za njihove pojmove bolje je bilo da im odleti glava. Načelnik je sobom doveo bio i žandarmeriju«, piše Nikola Tomanov Zec.

Ideje bez časti: Prema činjenicama koje iznosi Nikola T. Zec, poslanik tzv. Podgoričke skupštine Miloš Jovanović »predlagao je da se ćivot Svetog Petra izbaci iz Cetinjskog manastira i javno spali na Balšića pazaru, »da se narod ne klanja pred jednom smrdljivom lješinom«, navodi Nikola T. Zec u svojim bilješkama riječi tog učesnika tzv. Podgoričke skupštine.

Duhovni inspirator Božićnog ustanka 1918. godine, crnogorski premijer Jovan Simonov Plamenac je, u jednom pismu, opisujući situaciju u Crnoj Gori u vrijeme njene okupacije i aneksije izvršene 1918. godine od strane zvanične Srbije, naveo i ovo: »Da se nijesu tadašnje savezničke vlasti velikih sila umiješale, htjele su okupatorske vlasti spaliti mošti Svetog Petra Cetinjskog i Svetog Vasilija Ostroškog, onako kao što je Sinan paša spalio na Vračaru ostatke Svetog Save Nemanjića. Program je bio da se uništi sve što je narodu sveto. Porušili su spomenik pobjedniku Grahovske bitke, Velikom Vojvodi Mirku Petroviću, samo radi toga, što je bio otac kralja Nikole«, navodi Jovan Simonov Plamenac.

Tortura na vojvodom Božom Petrovićem: Jedan od najistaknutijih protivnika okupacije i aneksije Crne Gore 1918. godine i pristalica odbrane slobode i nezavisnosti Crne Gore bio je i proslavljeni crnogorski vojvoda Božo Petrović ( zvali su ga »gospodin Božo«; rođen 1847 - umro1927). Bio je veoma bliski rođak kralja Nikole i jedno vrijeme, sve do rođenja Nikolinog sina princa Danila, i prijestolonasljednik. Vojvoda Božo Petrović je bio uspješan vojskovođa, političar i diplomata: sa vojvodom Stankom Radonjićem bio delegat Crne Gore na Berlinskom kongresu 1878. godine; bio je predsjednik Crnogorskog Senata, predsjednik Državnog Savjeta i Velikog Suda, te i ministar unutrašnjih djela.

Nakon srpske okupacije i aneksije Crne Gore 1918. godine i on je bio izložen teroru, mučenju i prinudi od strane novouspostavljenih vlasti. Vojvoda Božo Petrović jedan je od organizatora Božićnog ustanka crnogorskog naroda 21. decembra 1918. godine. Uoči izbijanja ustanka stari crnogorski vojvoda uhapšen je u Nikšiću decembra 1918. godine. Šikaniran je i maltretiran od strane okupacionih vlasti i njihovog sreskog načelnika Tomića.  Utamničen je u podgorički zatvor »Jusovača«.

Nikola Tomanov Zec povodom hapšenja vojvode Boža Petrovića navodi: »Prilikom sprovođenja vojvode Boža Petrovića  iz nikšićkog u podgorički zatvor, na Bogetićima rekao mu je Marko Savićević: »kako bi bilo vojvodo da te pojašem do Podgorice?«. Do ovog jahanja nije došlo, ali je tačno da mu je Savićević oduzeo skupocjeni štap, koga je stari vojvoda decenijama nosio i koji mu je za ovu priliku bio vrlo potreban«. Tamnovao je vojvoda Božo Petrović u podgoričkoj Jusovači više od jedne godine, poslije čega je interniran u Sarajevo. Stradao je vojvoda Božo Petrović zato što je trajno bio vjeran Domovini, Kruni i Zastavi Crnogorskoj.

Opasnost za red i mir: Načelnik Okruga Cetinjskog Č. A. Jevđenijević Povjereniku Kraljevske Vlade za Crnu Goru, tj. okupacionom civilnom guverneru Ivanu Loli Pavićeviću, u aktu Pov. br. 315 od 2. jula 1919. godine, dostavlja službeni dopis o obustavljanju plate Vladu Petroviću i penzije Božu Petroviću.

Vojvoda je Interniran u Sarajevo, a od strane vlasti je okrakterisan kao »opasan za današnje stanje i red«. Kasnije je oslobođen, ali se stalno bio pod nazorom i prismotrom vlasti.

Kad je umro kralj Nikola u izganstvu 1. marta 1921. godine, tražio je vojvoda Božo Petrović od tadašnjeg srpskog mitropolitra na Cetinju dr Gavrila Dožića da se održi na Cetinju, u Manastirskoj Crkvi parastos preminulom crnogorskom suverenu. Dožić ga je uputio da sa tom namjerom upozna okružnog načelnika Cetinje Mitra S. Vukčevića. Parastos kralju Nikoli održan je kao privatnom licu, a ne kao vladaru. Nije imao javni karakter, niti je održan onako kako je trebalo. Održan skoro u tajnosti, na način kako Kralj Nikola ni po čemu nije zaslužio. Povodom održavanja parastosa kralju Nikoli na Cetinju su se tada događali opasni incidenti i konflikti, o čemu je dijelom pisao i mitropolit Gavrilop Dožić 21. marta 1921. godine, u pismu zastupniku ministra vjera u beogradskoj Vladi Velizaru Jankoviću.

Načelnik podgoričkog Okruga Bošković, u izvještaju od 8. februara 1922. godine načelniku cetinsjkog Okruga dostavlja spisak, kako on to formuliše, »Glavnih ageneta Jovana Plamenca i Milutina Vučinića, koji rade po njihovim instrukcijama i sa kojima stoje u stalnoj vezi«, pa, pored ostalih, za okrug Nikšićićki kao glavne agente pominje i vojvodu Boža Petrovića, vojvodu Đura Petrovića i Marka Petrovića.

Dokumenta o teroru: Knjiga »Nekoliko stranica iz krvavog albuma Karađorđevića-Dokumenta o zločinima Srbijanaca u Crnoj Gori«, objavljena je u Kraljevskoj Crnogorskoj državnoj štampariji u Rimu 1921. godine u izdabnju Odbora crnogorskih izbjeglica čiji je predsjednik bio akvokat Vladimir Đikanov Popović (rođen 1884-umro u progonstvu 1926).

Vladimir Đ. Popović je bio crnogorski intelektualac i rodoljub, pravnik i publicista, bivši predsjednik Cetinjske opštine, ministar pravde u crnogorskoj Vladi u egzilu te prvi crnogorski sineasta ( film »Vaskresenja ne biva bez smrti«). U toj knjizi, na strani 25, piše i ovo: » 25 decembra 1919. godine Srbijanci su zapalili selo Dide (opština Bjelička, oblast Cetinjska). Stanovnici su bili pobjegli, izuzimajući starih i bolesnih. Među njima nalazili su se bolesnici : Nikola Vujić i Božo R. Bigović. Obojica su bili ubijeni. Majka Nikole Vujića, koja je pokušala braniti nevinog sina, bila je isprebijana i ostavili su je polumrtvu«.

Crnogorski junak i patriota, borac za pravo, čast i slobodu Crne Gore bio je i komita Mićo Niković iz Crmnice. On se, sa gerilskom grupom sukobio u crmničkom Goliku, sa okupacionim potjerama. Bio je opsadiran u jednoj jami iz koje se branio dok je mogao, dakle, sve dok nije ostao bez municije. Nije se htio predati, već je aktivirao bombu, sio je na nju, ali ona nije eksplodirala. Okupaciona potjera ga je potom uhvatila i svezala. Potom su Miću Nikoviću, kako navodi Nikola T. Zec, »vezane ruke pekli cigaretama, pljuvali ga, tukli i psovali. Doveden na Virpazar i upitan od strane načelnika Luke Lekića, da li se kaje što je uradio, Niković je odgovorio: »Moja je kuća bila vječita stražarnica na pragu Crmnice. Moji preci krvavo su se svetili Turcima i oni njima, ali im nikada nijesu učinili, što meni učiniše neki Crmničani, za koje do sada ne čuste ni znadoste. Ni od čega se ne kajem, samo žalim što me sreća izdade da ih ne potučem«. »Nemoj tako govoriti pred sudom jer bi ogao izgubiti glavu« - rekao mu je načelnik. »Glava bez obraza nije glava nego ono drugo. Takva glava meni ne trea, a ko misli da mu lijepo stoji neka je nosi«. Pred sudom poslje dvije godine otezanja, utvrđeno je da su isti ljudi koji su poginuli na Petrovoj Ponti, silovali njegovu ženu i sestru đevojku, pošto su mu kuću opljačkali i zapalili. Bez obzira na sve to on je osuđen na 20 godina robije« piše Nikola T. Zec.

Tako je prolazio golgotu crnogorski komita Mićo Niković sa svojom porodicom od okupacione  soldateske i domaćih renegata u njihovoj službi.

 

 

 

Komentari: 100

Novica Cerović

02. 09. 2013 - 22:21

Dobar tekst. Vrijedi da se ovo nađe na internetu.
anonimus

03. 09. 2013 - 17:01

Amerikanac Roland Torptiše piše o ponašanju srpske vlasti u Crnoj Gori i, između ostalog, kaže: "Izbori su izvršeni u prisustvu srbijanskih vojnih trupa... Stalno prisustvo srbijanske vojske kroz čitavu zemlju i hapšenje njihovih prvaka, veoma je ozlijedilo crnogorski narod i provalija, između njega i Srbije, svakodnevno postaje veća. Potrebno je i veoma potrebno, da odmah i neodložno prestane mučenje i terorisanje crnogorskog naroda od strane Srbije. Ogromna je nepravda učinjena jednom malom narodu, od strane jednog većeg, i to baš u vrijeme, kada državnici velikih sila, okupljeni u Parizu upotrebljavaju frazu pravo na samoopredjeljenje malih naroda".
anonimus

03. 09. 2013 - 17:21

Dolazeći iz Crne Gore, preko Arbanije, u Italiju, čast mi je podnijeti sljedeći izvještaj o zločinima Srba, učinjenim prema mojoj porodici i prema mojim rođacima: G.1918., kada su srbijanske trupe izvršile okupaciju Crne Gore i drugim nedozvoljenim sredstvima primorale jedan dio gladnog i namučenog crnogorskog naroda da položi zakletvu na vjernost kralju Srbije, ja sam odskočio u šumu, kao i mnogi drugi, radi odbrane časti i prava naše mučeničke Otadžbine. 1. Izgorjeli su mi kuću, koja se nalazi u Donjoj Morači (oblast Kolašin); ubili su mi dva brata: majka mi je, što od tuge za njima, što od mučenja izvršnog nad njom, umrla: moja sestra je odskočila u šumu, gdje se i danas nalazi. 2. Od mojih Rakočevića zatvoreno je od strane Srbijanaca u Kolašin 75 ljudi, ne računajući tu ženu i djecu, čiji broj nijesam mogao tačno saznati.
anonimus

03. 09. 2013 - 17:28

Tri godine ropstva pod Austro Ugarskom bile su strašne i ponižavajuće, naročito za naš narod koji je vječito bio u slobodi. Ali ropstvo pod Austro-Ugarskom danas je u očima cjelokupnog crnogorskog naroda samo jedna prijatna uspomena prema već 20 mjeseci robovanja pod Srbijom, za koju je Crna Gora dobrovoljno ušla u rat, spasla 1915. njenu vojsku i sebe žrtvovala. Postupak sa Crnom Gorom i njenim narodom sram je za XX vijek, sram je za civilizaciju i za vlade savezničkih Velikih Sila, naročito onih, pod čijom je komandom i sa čijim je obavezama i generacijom ušla srbijanska vojska u Crnu Goru novembra 1918. pod uslovom respektovanja suvereniteta crnogorskog naroda, njegove slobode i njegovih ustavnih institucija.
anonimus

03. 09. 2013 - 17:29

U namjeri da izlože očajno stanje crnogorskog naroda, naročito svoga kraja, potpisani su prije šest dana došli u Italiju iz Crne Gore, pošto im je trebalo tri nedjelje da preko planina Crne Gore i Arbanije dođu u porat Medovu, u kome se nalazi italijanska posada. Izvolite, G.Predsjedniče, primiti uvjerenje našeg odličnog poštovanja. Rim 26.jula 1920. Ivan Bulatović, komandir Božo Bulatović, poručnik M.Bulatović, zemljoradnik R.Bulatović, zemljoradnik
anonimus

03. 09. 2013 - 17:32

Pukovnik J.Burnam, šef humanitarne kanadske misije, koji se više od godinu dana nalazi u Crnoj Gori, dobio je od okupacionih srbskih vlasti naređenje da napusti Crnu Goru sa svojom misijom. Izvještavajući svoje prijatelje o tom nasilju pismom od 14.1920, pukovnik Burnam je, pored ostalog, naveo i ovo: "Ova nesrećna zemlja ide s dana u dan na gore. Narod ne može duže živjeti. Čitava je zemlja u koroti. Narod gubi svijest zbog ovih groznih nasilja. Imao sam priliku da pođem u Bar za sizvjesne kupovice prošle neđelje. Dok sam čekao Vrmac (lađu), tri zvaničnika su mi prišli i zamolili me da odem u kancelariju D.Lekića, koji je, kao što znate, okružni načelnik, imenovan od Beograda.
anonimus

03. 09. 2013 - 17:40

RAPORT BRITANSKE MISIJE ZA POMOĆ CRNOJ GORI PODNESEN NJ. E.LORDU KERZONU, MINISTRU SPOLJNIH POSLOVA VELIKE BRITANIJE: Nortvud Park, Vinčester, 9. juna 1920; Državnom Sekretaru za Spoljne Poslove Ministarstva Spoljnih Poslova: Moj Lorde, Čast mi je podnijeti Vam izvještaj o radu misije u Crnoj Gori i obustavljanju njenog rada od strane srbijanske vlade, koja je vojnički okupirala ovu zemlju. Uvjeren sam da će Vaše lordstvo smatrati fakta koja Vam podnosim kao stvar potpune ozbiljnosti i koja bi trebala da se što šire publikuju, kako bi se prilagačima britanskog fonda pružila prilika da se upoznadu sa tamošnjim prilikama, kao i sva publika uopšte. ........
anonimus

03. 09. 2013 - 17:42

Uzimajući u obzir nasilnu okupaciju Crne Gore od strane Srbije (jedna akcija, koja do danas još nije službeno priznata od Velikih Sila), potpuno je nemoguće u toj zemlji ma za kakvu britansku misiju da ulazi u ma kakve političke stvari i da priznaje jednu situaciju kakvu još britanska vlada nije akceptirala. Kao što je vrlo dobro poznato, razne amerikanske pomoćne misije, koje su ovo učinile, za cijelo vrijeme boravka u Crnoj Gori nijesu imale slobodne ruke u razdjeljivanju pomoći a njihova je pomoć bila upotrebljavana samo u svrhu srbijanske propagande, da nikad nije nijedna para bila dana onom dijelu stanovništva, koji nije htio priznati nasilnu aneksiju Crne Gore.
anonimus

03. 09. 2013 - 17:52

U časovima, kada se u čitavom svijetu proglašava carstvo Pravde, i kad areopag (sud) svijeta zasjedava u Parizu, da to carstvo u ime sviju slobodnih naroda ostvari, nad crnogorskim narodom vrši se internacionalna nepravda. Blagodareći intrigama zvanične Srbije, tom narodu oduzima se pravo učešća u tom apreopagu. Još u davnoj prošlosti, crnogorski je narod umio svojim sopstvenim silama boriti se protiv jedne velike carevine i osnovati svoju nacionalnu državu - mnogo prije no svi ostali narodi Balkana. Još u 9. vijeku, Skadar bijaše prva prijestonica na zemljištu današnje Crne Gore; od tada, i pokraj sviju najezda neprijateljskih, zemlja Crna Gora ostade, sve do polovine 19. v, jedini oltar slobode i časti cjelokupnoga našega naroda. I tako, crnogorski narod ima istorijsku prošlost stariju za četiri vijeka od srbskog; a ta četiri stoljeća, puna samopožrtvovanja i muka za opštu nacionalnu stvar, pokriše legendarnom slavom ime crnogorsko ....
anonimus

03. 09. 2013 - 19:23

jedna grupa srbijanskih oficira, praćena vojnicima i jednom grupom najgore fukare, kojom su terorizirali čestito i mirno stanovništvo, izvršila je u Nikšiću sljedeći odvratan zločin, želeći tim ubiti autoritet crkve, odnosno svetitelja - patrona crnogorskog naroda i crnogorske države. Napravili su tri kovčega, na formu mrtvačkih sanduka. Na jednom je bilo napisano Sv. Petar, na drugom, Sv. Vasilije, a na trećem crnogorska kruna. Ove kovčege su nosili kroz varoš Nikšić na način kao što se čine crkvene procesije, zatim su se zadržali na trgu, gdje su iskopali tri groba, u koja su položili ova tri kovčega. Poslije ovoga održali su opjelo, kao što se to čini u pravoslavnoj crkvi prilikom sahrane. Kako je u pravoslavnoj crkvi običaj da se grobovi preliju vinom i uljem, to su, umjesto toga, srbijanski oficiri p.....li javno grobove. To su oficiri: pješadijski poručnik Dušan Stajić, pješadijski poručnik Mijušković i artiljerijski poručnik Tunguz.
Labud

03. 09. 2013 - 21:14

Ova pokažuje kakve smo imali punoljetne generacije Crnogoraca.Sva ta crnogorska svita-koja je od 1918-90 prestavljala Crnu Goru i Crnogorce-mogu samo imat čast kao Jugosloveni.A kao Crnogorci-koliko su dobra doprinijeli jugoslovenstvu i Jugoslaviji 100 X više su zla nanijeli Crnogorcima i Crnoj Gori.Da su išta vrijedno crnogorsko imali sve se ovo bi u njihov vakat u osmogodišnju školu učilo i danas Crna Gora bi imala najmanje 80% za njenu državnost i jezik.A prestavnici vlade za propuste i utaje i izgovorene laži u Skupštinu bi odgovarali a Vlada padala i smijenjivala.Sve je to naša/crnogorska bruka što su nam od 1918g. đedovi ćutali a očevi kao i mi do nijesu znali.Referendum i popis su onako prošli kako su prošli-jer smo se morali sučeljavat i raspravljat sa očevima-koji nijesu znali i đedovima-koji su ćutali.Za one-koji više neće skrivat i ćutat pred svojom đecom-imaju breme teže od svih ratova-da ispravljaju to ćutanje i neznanje svojih starih.Srećno!
Anonimus

04. 09. 2013 - 00:55

Mada su ono bila teška vremena, veliki progoni i zločini su urađeni prema crnogorskom narodu, to su bile takve strahote, da majke svojoj đeci nijesu htjele da govore o tim strahotam da bi ih sačuvali u zdravoj pameti, od mržnje i kasnije osvete, što bi za posljedicu opet imali stradanja itd, Ali se kasnije od 1945 i nadalje to trebalo rasvijetliti, ali su došli malo pismeni ljudi i uglavnom portroni kojima je Beograd bio cio svijet i tako je prošlo puno godina a da se još uvijek Crna Gora nije uhvatila u koštac razrješavanja ovog velikog zločina nad Crnom Gorom, no neki i sad pokušavaju minimizirati ovaj zloči i guraju ovo pitanje pod tepih, ali se ono ne da više kriti i samo je pitanje vremena kada će se ovo pitanje zvanično otvoriti i tražiti izvinjenje od strane "bratske" Srbije za zločine koje su učinili crnogorskom narodu!
Labud

04. 09. 2013 - 08:04

Zato ispravljat učinjeno i prenosit na potomstvo-to je sveta dužnost i prema sebe i CRNOGORSKIM MUČRNICIMA-koji ginuše da nam očuvaju Crnu Goru i da se rađamo u slobodi. Pozdrav
Anonimus

04. 09. 2013 - 00:57

UNIŠTENJE SVEGA ŠTO JE CRNOGORSKO U svojoj razornoj obijesti da unište sve što je crnogorsko, ove plaćeničke bande zaboraviše se tako daleko, da batinaše sva ona lica kod kojih nađoše crnogorski vojnički barjak ili koji god drugi znak i obilježje koje pOdsjeća na crnogorsku državu, u tom cilju je uništen i jedini spomenik vojnički na trgu u Podgorici podignut u čast poginulih Crnogoraca za oslobođenje tih krajeva. Kao što se vidi, ide se za tim, da se uništi i istorija ovog mučeničkog naroda.
danilo stojanovic

04. 09. 2013 - 07:53

O ovome valja pricati - da se ne zaboravi. Oprostiti treba - jer ne mozemo, odnosno, ne smijemo, zivjeti sa mrznjom. Interesantno ovo nosenje kovcega sa imenima dva najveca crnogorska sveca? Narocito sv. Vasilija Ostroskog. Jer, danas, on nikako nije, i "nikako" ne moze, niti smije, biti, - "crnogorski" - vec samo "srpski" i "hercegovacki" svetac. Cudi me da to nijesu Srbi "znali" tada? Medjutim, nema konkretnih akcija? Zasto se u Skupstini i formalno-pravno ne poniste odluke nelegalne i nelegitimne Podgoricke skupstine? Kao i SVI akti i odluke koje su slijedile iz te sramne odluke. Posebno ona odluka, takodje nelagalna i nelegitimna, o ukidanju autokefalne crnogorske pravoslavne crkve (MCP). Treba hitno donijeti odluku o vracanju nelegalno i nelegitimno oduzete crkvene imovine - drzavi CG?
Plemenik

04. 09. 2013 - 08:05

A okle su bili ovi poručnici što su u Nikšiću p....i po kovčezima Sv.Petra Cetinskog, Sv.Vasilije i Kruni Crnogorskoj? Neki bi, kad bi im to moglo biti, i danas činjeli.Nažalost, među njima i onih čiji su đedovi ili prađedovi krvlju platili Slobodu Crnogorsku. To su oni isti koji ne znaju što će sami sa sobom. Jednom su Crnogorci, drugi put su Srbi, pa Crnogorci, pa opet Srbi. To je njihovo pravo kako će se izjašnjavati nacionalno, ali da im je maćeha bliža od majke i gunjina od košulje-e, to je van pameti. To su oni isti koji su dvedesetih zametali krvavo kolo po Jugoslaviji, pa se nešto čoče naljutili 1997.g., a danas se izdaju za demokrate i jevropejce. Tragedija! Novače, da nije bilo tebe i još ponekoga, ovo o čemu pišeš 20 godina i dalje bi bilo zapretano.
Bobo

04. 09. 2013 - 08:22

Uvijek je lijepo saznati nove činjenice o zlu što nas je snašlo 1918 , pozdravljam te Novače .

04. 09. 2013 - 10:32

evo da saznas nove cinjenice Српска православна црква је јединствена, а историјско право на патријаршијски Трон има Црна Гора и њен пећки митрополит (гласило Владе Црне Горе у егзилу Глас Црногорца, 24. септембар 1920) evo i link pa procitaj da se edukujes http://www.njegos.org/past/pecka.htm
Šušanjanin

04. 09. 2013 - 18:10

Da bi se vi iz SPC malo više edukovali, trebali ste oni dan u Kotor dočekati vašu braću po mozgu na oni kruzer. Kaču na čelo kolone, pa Pahomije, pa Maca, a Amfi bi moga ka poštanski vagon, jer on ionako prenosi poštu iz rodne mu grude u tuđe skute. Vama ionako sve ..... dolazi i pamet i obraz. ''Bejogradska'' izdanja čitaj ti orle...
FIORMICA

04. 09. 2013 - 18:11

I što time želiš zapravo reći? Tačno je kako vele patrijaršijski tron ujedinjene crkve u Kraljevini Jugoslaviji pripadao je po svom pravu Cetinjskoj mitropoliji, ali je veliko pitanje bi li tada bila prozvana Srpskom pravoslavnom crkvom, ili Jugoslovenskom, kako bi po božijoj pravdi trebalo biti. No su i "crkveni oci", kao i svi ljudi, obilati u predivnim ljudskim osobinama pohlepi, srebroljublju, vlastoljublju,...
Potvrđena činjenica

05. 09. 2013 - 21:21

Tačno ti je-da je tvoja 'Српска православна црква је јединствена' ali po tome-što su prije srpske crkve služile svetosavskim komunistima da u njima okupljali-po njihovom žargonu-ovce.A danas svetosavskim četnicima služe da u njima okupljaju-po njihovom žargonu-komunjare.
Analitičar

06. 09. 2013 - 17:54

Najobičnija borba za vlast. Izgubili su državu, pa da se nekako dočepaju Crkve. Jednijema CIJELA država, a drugijema CIJELA Crkva. Politika je vazda bila dio "najstarijega zanata na svijet".
Strašno

05. 09. 2013 - 19:33

Poslije povratka iz “prisilnog stranstvovanja”, koje je trajalo od 1918. do 1925. godine, Jovan Simov Plamenac je napisao u jednom listu, sljedeće: “U 1918. i 1919. godini, Crna Gora je svedena na groblje. Bili su na hiljade njih pobijenih i na hiljade kuća spaljene. Žene, đeca i nemoćni starci bacani su živi u plamen i oganj. Đeca su bacana kroz prozor napolje, đe su padala na vrhove bajoneta, tamo namještenih. Nesrećnicima, koji bi još živi bili, kidani su uši, jezik i nos. Žene su silovane, pa su im poslije pod suknjama ubacivani mačkovi, koje su bezdušnici štapovima tukli i koji su raskidali trbuhe žrtvama. Obrazovane su ŇbandeŇ, koje su kao Huni pustošili krajeve jedan za drugim, pljačkale crnogorsku sirotinju, skrnavili grobove predaka, vukući kao divljaci, po blatu, kosti Svetog Vasilija Ostroškog i svetog Petra Cetinjskog, samo za to, što su svečevi crnogorski”.
Rako

06. 09. 2013 - 12:50

Jesu li ti zlocini veci od zlocina crnogorske vojske u Kucima, Bjelopavlicima,Plavu i Gusinju ,kao i Metohiji?
Analitičar

06. 09. 2013 - 16:35

To nijesu zločini cg vojske, već vas, oslobođene turske raje koja je čekala oslobodioce kako bi se osokolili nasrnut na muslimansku đecu, žene i starce. Trebalo vi je pet stoljeća za skupit TOLIKU kuraž. Junačine.
Guest_1436353269

12. 08. 2015 - 14:32

Rako, Rakune/ Manjo... u svom bijesu krivotvoris... makar polovina plemena Kuci je bilo ucestvovalo u 'disciplinovanju' svoje druge, turkofilske polovine Rako, Rakune/ Manjo... kad su trupe stigle u Bjelopavlice, razalovani bjelopavlicki Kapetani su vec bili na sigurnom kod skadarskog pase a Bjelopavlici u svojim svakodnevnim poslovima...
Blam

06. 09. 2013 - 18:40

Koliko si neznaven samo sa jednom rečenicom, nema sa takvim veljesrbima priče, sramno!
ne lupajte i pročitajte

06. 09. 2013 - 18:56

Knjaz Danilo Petrović Njegoš - Politički spisi, autor prof dr Živko Andrijašević 2013.god Takođe treba pročitati knjigu stranog posmatrača Šveđanina Erika af Edholma pod nazivom "CRNOGORSKA SKADARSKA EPOPEJA" znači u prvom Balkanskom ratu 1912/13. prevedeno na Crnogorski jezik 2011. g. Uzmite malo prije nego se javite na portalima pa pročitajte nešto, da ne ispadate da nekažem glupo, već neznaveno, a to vam šteti!! Edukujte se malo a na sve rečemi jeda čojek ili reče mi baba, a ima jedan koje mu sve pričaju majka i tata i tako on ne mora ništa da čita, :)))
Duklja-Zeta-Crna Gora

24. 09. 2014 - 13:19

Novak je ovđe apsolutno u pravu, koliko god to tebi lično smetalo momče, i ovima tvojima, kol'ko vas ono ima (28%) :))
Novi komentar