Opasne su po Crnu Goru posljedice politikantsva, odnosno ignorisanja, ili ravnodušnoga, "kosmopolitskoga" omalovažavanja bića nacionalnih Crnogoraca i njihovih interesa i težnji da u Crnoj Gori budu kao u "svojoj kući".
Piše: Danilo BURZAN
Ovih dana crnogorska javnost bila je u prilici da sazna za još jedan doprinos razmatranju cjelovjekovnih sporenja u vezi nacionalnoga pitanja Crnogoraca i Srba, odnosno postreferendumskoga odnosa prema independistima i unionistima u Crnoj Gori. Taj "osvježavajući" doprinos dao je gradonačelnik Podgorice, dr Miomir Mugoša, prilikom nedavnoga otvaranja obnovljenoga Kraljevoga parka, na obali Ribnice.
Elem, odgovarajući na pitanje novinara "Pobjede" oko natpisa koji se nalazi na postamentu Božidara Vukovića Podgoričanina (u tome parku), đe je (ponovo) ispisano "Vojvodi Božidaru Vukoviću Podgoričaninu – Srbinu prvom štamparu i izdavaču povodom 400. godišnjice od njegove smrti", Mugoša je kazao da se oko toga "digla bespotrebna fama u javnosti", jer je (u avgustu) na tome postamentu bilo ispisano "prvi ćirilični štampar na slovenskom jugu". Objasnio je Mugoša da je razgovarao sa predśednikom SNP-a, Srđanom Milićem, te da su se - kako on reče - "bez grabljenja političke slave", opredijeli za prvobitni natpis... A, ispostaviće se, da je to zato što Mugoša "nije opterećen nacionalno"!? On je izrazio svojevrsnu ravnodušnost prema nacionalnoj odrednici - Srbin, ili Crnogorac. Uopšte, a ne samo kad je u pitanju rečeni postament...
"To mi ne smeta, jer sam po tom, kao i drugim pitanjima, kosmopolita. Mogla je da stoji i ta druga odrednica, koja je istorijski najtačnija", ustvrdio je on, precizirajući da "svi znaju da je prvi štampar - štampar Makarije, a prvi izdavač na ćirilici je Božidar Vuković". A, onda, kreščendo: "Ali, ja nijesam opterećen nacionalno, niti u Jednom segmentu svoje svijesti, niti djelovanja" - politički slavodobitno je poentirao Mugoša.
Svi smo mi pomalo kosmopolite: Ovđe je kraj citiranju i prepričavanju teksta iz "Pobjede" koji, samo kao povod, koristim za ovu "tematiku".
Prosto me fascinira ovakav gradonačelnikov (a zna se da nije samo njegov u DPS-u) "kosmopolitski" pristup nacionalnome pitanju Crnogoraca, kao i Srba. Pa ću da ukažem na nekoliko primjera, koji govore da nije dobro insistirati ili makar pokušavati da se nacionalnim Crnogorcima - u Crnoj Gori! - omogući da budu "kao i drugi", iliti da budu - to što jesu i u svojoj državi.
Ovih dana, recimo, aktuelno je obilježavanje 100 godina vazduhoplovstva. Urađen je četrdesetominutni dokumentarni film, pod naslovom "Vijek crnogorskoga vazduhoplovstva", ali se, iznenada (?), ispostavilo da je takav naziv, u najmnju ruku, sumnjiv. Ugovorom sa Ministarstvom za saobraćaj i pomorstvo je, naime, predviđeno da se projekat zove "Sto godina vazduhoplovstva u Crnoj Gori" i pod tim nazivom se priređuje svečanost na Cetinju. Pa, dobro: u čemu je "kvaka"?! Ne budite naivni: nije sve jedno da li je riječ o "crnogorskome vazduhoplovstvu", ili o "vazduhoplovstvu u Crnoj Gori". Cvrc!
Nomen est omen: Početkom devedesetih godina određen je jedan broj istaknutih naučnika i drugih odgovarajućih stručnjaka, sa zadatkom da pripreme građu, odnosno izrade monografiju o planinama u Crnoj Gori. Radili i uradili, ali je, na kraju, bilo sporno i takoreći "povuci-potegni" (među expertima) oko naziva te monografije: "Crnogorske planine", ili "Planine Crne Gore"... Opasna dilema! I strah: otkud, jel'da, da planine budu crnogorske, kad tu žive i pripadnici drugih naroda...Hm!
Takođe početkom devedesetih - sličan događaj. Sportski radnici Crne Gore, naime, dogovorili su da pristupe osnivanju "svoga" Olimpijskog komiteta. Sastali se predstavnici svih tadašnjih republičkih sportskih asocijacija; u Streljačkome domu ispod Gorice, đe su velikom većinom odbacili predlog da se novoformirana institucija nazove "Crnogorski olimpijski komitet". Bio je to, tada, isuviše "separatistički" naum i zvanični naziv je morao biti jedino onaj koji je politički bio "podoban" - stvoren je Olimpijski komitet Crne Gore... I bilo je tako sve dok se tadašnja većina nije i politički "predomislila", pa (nakon referenduma) to više nije bio "separatistički" nacionalni mamac, te je ime promijenjeno u - Crnogorski olimpijski komitet...
Ili: Početkom trećega milenija, prije nego što će Vlada odlučiti da osnuje Crnogorsku kinotetu, vođene su "stručne" rasprave o "suštini": zašto da bude Crnogorska kinoteka, kad bi za sve nas "ispravnije" bilo da se nazove Kinoteka Crne Gore!?
I tako to...
„Bespotrebna fama u javnosti“: Izvjesno, povodom navedenih primjera uvijek je izostajala "bespotrebna fama u javnosti", kako je to, iznenada - prema riječima podgoričkoga gradonačelnika - učinjeno u vezi spomen-biste, odnosno postamenta ispod poprsja "Srbina - prvog štampara", Božidara Vukovića Podgoričanina.
Uvijek je u sličnim prilikama - a primjera, naravno, ima još – prevladavao ovdašnji "kosmopolitizam" političkih lidera, naravno na štetu ne samo nacionalnih Crnogoraca, nego i na štetu istorijske istine! Što nije ni čudno, jer ovdašnjim "kosmopolitima" nije smetalo ni kad su ovdašnji Srbi osnovali nacionalni manjinski savjet, a "kosmopoliti" bi, izgleda, jednako bili ravnodušni i da su manjinski savjet osnovali i ovdašnji nacionalni Crnogorci!
Kad su independisti – nacionalisti: Bolje tumačenje od mene o svemu tome ima prof. dr Milenko Perović, koji u svojoj kolumni u "Pobjedi" (od 13. septembra), uz ostalo, konstatuje da ovdašnja "vladajuća koalicija pokušava da integriše unionizam u nezavisnu crnogorsku državu, a da on istodobno i dalje ostane unionizam", odnosno da su "u duh i zakone samostalne države ugradili tešku konstrukcionu grešku - da unionizam i u samostalnoj državi može Imati istu vrijednosnu, ciljnu, identitetsku i interesnu kredibilnost, kao i prije referenduma"...
Profesor Perović nas podśeća i da su "neki čelnici vladajuće partije stigli i do takve nebuloze da independizam proglašavaju 'crnogorskim nacionalizmom'!?" te da "zahvaljujući dvoličnom odnosu prema independizmu i udvaranjem unionizmu podrška vladajućoj koaliciji u biračkome tijelu postaje sve fragilnijom..." I za kraj će najbolje biti da citiram dr Perovića: "Crna Gora će prestati da visi o koncu kad se ozbiljno počne raditi na indepenizmu!"
Da profesora ovako "protumačim": opasne su po Crnu Goru posljedice politikantsva gornje vrste, odnosno ignorisanja, ili ravnodušnoga, "kosmopolitskoga" omalovažavanja bića nacionalnih Crnogoraca i njihovih interesa i težnji da u Crnoj Gori budu kao u "svojoj kući". Težnji i potreba, zasnovanih samo na (nefalsifikovanoj) istorijskoj istini. I da oni nikada i ni u čemu ne budu na štetu bilo kojega drugoga naroda, ili nacije...
