Nedavno ste izabrani za direktorku Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Kako se, nakon dugogodišnjeg bavljenja savremenom likovnom umjetnošću, „snalazite“ u oblasti kulturne baštine, s obzirom da ste se dolaskom na tu funkciju suočili sa izvjesnim problemima?
- Savremenog bez prošlog nema. Nažalost, često u bavljenju kulturom taj prirodni slijed zanemarujemo, a nerijetko aktuelne umjetničke prakse ne osvješćuju tu potrebu, već misle da sve počinje od njih. Zvanje istoričara umjetnosti, kako samo ime kaže, prati civilizacijski kontinuirani slijed kulturno-umjetničkog hoda kroz vrijeme i na tragu tih činjenica moje novo angažovanje, zapravo, zaokružuje put srećnog uzusa tradicije i savremnosti. Nadam se da ću ovom zahtjevnom izazovu uspjeti da odgovorim na adekvatan način.
Osnovni problem koji sam uočila stupanjem na ovu odgovornu dužnost je nedostatak stručnih kadrova. Takođe, Uprava jeste potentno i dragocjeno mjesto za sticanje iskustva u radu u kulturnoj baštini, ali, s druge strane, nama trebaju ljudi od iskustva u strukama – arhitekte, arheolizi, konzervatori i sl. sa licencama, koji su „dorasli“ zahtjevnim prostorno urbanističkim planovima i ostalim planskim dokumentima, a to je samo jedan od segmenata radnih zadataka Uprave. Za sada, da se figurativno izrazim, „dišemo jednim plućnim krilom“, no, nadam se, da ćemo uskoro uspjeti da kadrovski osnažimo instituciju i da će se ovaj kompleksan i odgovoran posao moći adekvatno organizovati zarad doborobiti svih, a prije svega kulturnih dobara.
Do koje faze ste stigli sa Projektom revalorizacije materijalne i nematerijalne kulturne baštine? Kada se može očekivati završetak?
- Ministarstvo kulture Crne Gore i Uprava za zaštitu kulturnih dobara pokrenuli su kapitalni projekat za crnogorsku kulturu – Revalorizaciju kulturnih dobara. Realizacija projekta pokrenuta je u zakonski predviđenom roku, i do sada je Upravi predato oko 1.000 nacrta elaborata kulturnih dobara. Važno je istaći da je revalorizacija objedinila i angažovala na projektu između 250 – 300 stručnjaka – istoričara umjetnosti, arhitekata, arheologa, etnologa, konzervatora-restauratora, istoričara. Vizuelna prospekcija-terenski obilazak lokaliteta sa kulturnim dobrima – odrađena je za više od 90 odsto kulturnih dobara, od predviđenih oko 1.950.
Dakle, 50 stručnih timova vrijedno rade na revalorizaciji našeg kulturnog nasljeđa. Smatramo da je najvažnije, kada se uzme u obzir napor, znanje, entuzijazam koji ovi ljudi ulažu, da ogroman posao, po obimu i značaju za našu državu i kulturu, uspješno privedu kraju, kako bi se stvorila kvalitetna dokumentaciona baza podataka, koja će unaprijediti i omogućiti bolju zaštitu kulturnih dobara Crne Gore. Slažem se da su rokovi bitni, međutim, kada smo tu gdje jesmo, hajde da valjano odradimo posao. Veći dio posla će biti završen do kraja ove godine, ali biće i dobara koja će adekvatnu revalorizaciju steći i tokom 2014.
Prema podacima evidentirano je 1.363 nepokretna i 598 pokretnih kulturnih dobara. S obzirom da se revalorizacijom radi provjera postojanja kulturne vrijednosti svakog dobra, koliko ih je revalorizovano, i koje su promjene evidentirane?
- S obzirom da je postupak revalorizacije kulturnih dobara u toku, na ovo pitanje ću moći dati relevantan odgovor tek nakon obavljenog posla. Naravno, stručni timovi evidentiraju uočene promjene na kulturnim dobrima i predlažu mjere zaštite.
Da li će neki od neevidentiranih objekata dobiti status kulturnog dobra ili će biti stavljen pod režim prethodne zaštite?
- Naravno, projektom revalorizacije biće predložena nova kulturna dobra, odnosno, biće prethodno zaštićenih dobara. To je, pored ostalog, jedan od zadataka revalorizacije/valorizacije. Dakle, nakon revalorizacije postojećih, slijedi valorizacija potencijalnih kulturnih dobara. Moram istaći da Upravi skoro svakodnevno stižu inicijative u tom pravcu.
Koji su kriterijumi za brisanje kulturnog dobra iz Registra kulturnih dobara? Da li ima takvih primjera?
- Nažalost, vjerovatno će biti i takvih primjera, a parametri za brisanje kulturnog dobra iz Registra kultunih dobara su zakonski određeni (Zakon o zaštiti kulturnih dobara, član 31), i odnose se na stanje dobra i njegovu dokumentacionu bazu. Naime, iz Registra se briše ono kulturno dobro koje je potpuno uništeno ili teško oštećeno, a ne postoji mogućnost za njegovu rekonstrukciju zbog nedostatka odgovarajuće dokumentacije.
Projektom evidentiranja nematerijalne kulturne baštine obavljen je terenski dio posla. Napravljen predlog preliminarne liste nematerijalnih dobara (178). Koja su dobra izdvojena i upisana u Registar? Da li su oni kandidovani za UNESCO listu svjetske nematerijlne kulturne baštine?
- Veliki prošlogodišnji posao evidentiranja nematerijalne kulturne baštine dao je sjajne rezultate. Crna Gora predstavlja bogat resurs kada je u pitanju nematerijalna kulturna baština. U našoj dokumentaciji nalazi se popis više od 200 takvih dobara. Do sada su četiri nematerijana dobra valorizovana – Bokeška mornarica, Bokeška noć, Dobrotska čipka, peraška Fašinada. Pri kraju su procesi zaštite Kulta Sv. Vladimira i izrade čunova na Skadarskom jezeru. Naravno, neka od tih dobara biće nominovana za UNESCO listu svjetske nematerijalne kulturne baštine. Imamo izvanredne primjere u susjedstu, Hrvatska prednjači od zemalja u okruženju u tom poslu.
I pored činjenice da su nadležne institucije aktuelizovale pitanje zaštite arhitekture 20. vijeka, jedan od simbola Podgorice – hotel „Crna Gora“ je srušen. Da li je ovo „alarm“ da se ubrza proces popisivanja i valorizacije?
- Svakako. Sve procese koji se tiču kulturnog nasljeđa treba dinamizirati, ali i kvalitetno odraditi, prije svega obezbijediti stručnjake koji će se prihvatiti posla. Možda će zvučati nezamislivo u vremenu izražene nezaposlenosti, međutim, teško se ko od stručnjaka prihvata posla u Upravi. Prije svega, zbog ogromnog višegodišnjeg nagomilanog posla, velike odgovornosti i niskih ličnih primanja. Većina stručnih kadrova sa iskustvom napustila je Upravu. Jedan arhitekta, na primjer, treba da se bavi revalorizacijom, valorizacijom, inicijativama, tekućim planskim dokumentima, studijama zaštite, da bude dio stručnih i monitoring timova itd. Mi u Upravi trenutno imamo troje arhitekata na Cetinju i dvoje u Kotoru. Pretpostavljate da jedna osoba ne može valjano obavljati toliko veoma zahtjevnih radnih zadataka, što dovodi do kašnjenja, zastoja, probijanja rokova i slično.
U Crnoj Gori dosta je primjera neodgovornog odnosa prema kulturnoj baštini. Veliki broj spomenika kulture je devastiran. Što je preduzeto da bi se onemogućila devastacija?
- Jedan od važnih koraka po tom pitanju je preduzet i Uprava je formirala odjeljenje za inspekcijski nadzor, na čelu sa glavnim inspektorom za zaštitu kulturnih dobara. Naš glavni inspektor ovih dana je veoma zauzet. On obavlja nadzor u odnosu na stanje kulturnih dobara, prati sprovođenje mjera zaštite, kao i ostvarivanje obaveza vlasnika i držalaca kulturnih dobara. Sistematizacijom su predviđena još dva inspektorska mjesta u Upravi, koja ćemo, nadam se, u narednom periodu aktivirati. Takođe, zakonski okvir je veoma rigorozan po pitanju devastacije kulturnih dobara i njime su predviđene i višegodišnje zatvorske kazne za teške devastacije kulturnih dobara. Međutim, ovdje se uočava problem, koji se ne može riješiti propisima, kaznama i zabranama, a to je kako napraviti adekvatan balanas između potreba za novim gradnjama i potreba za očuvanjem postojećeg. Čini se da smo suviše lako i nerijetko samo deklarativno usvojili složenicu - održivi razvoj. Pitam se koliko smo osvijestili njenu značenjsku kompleksnost. Jedan od eklatantnih primjera je zaobilaznica oko Kotora - jedinog crnogorskog dobra pod zaštitom UNESCO-a. Da, zaobilaznica je neosporna potreba ovog grada, ali kakva? Treba li rizikovati gubljenje UNESKO statusa? Pitam se da li bi tada po tri-četiri kruzera sa više hiljada turista posjećivalo Kotor. Ko od toga ima koristi – grad Kotor. Ko od toga ima štete – opet Kotor. Gdje je tu održivi razvoj? Da li smo dorasli tom zadatku? Stvari se ne smiju gledati jednostrano.
Pogled iz Perasta na Gospu od Škrpjela nikada više neće biti isti – tu neponovljivu vizuru, nažalost, naša djeca neće percipirati, osim sa starih razglednica ili knjiga. Pitam se, da li bi lakše bilo da je se ne možemo sjećati…Novikompleks zgrada u Kostanjici, svakako nije pravi odogovor za „brisanje“ neponovljivih slika kulturnog pejzaža. Učinjeno je to što jeste, hoćemo li dozvoliti dalju devastaciju tog ili nekog drugog prostora zarad novih investicionih ulaganja? Treba li da ostanemo prirodni i kulturni „dragulj svijeta“ ili da uprosječimo svoju suštinu i podsjećamo na brojne slične turističke destinacije - stvar je izbora…
Koliko je novi pristup zaštiti kulturnim dobrima u saglasnosti sa savremenim nacionalnim i međunarodnim standardima?
- Setom novih zakona projektovane su reforme u oblasti kulturne baštine. Upravo iz želje i potrebe da pratimo i uskladimo međunarodne i nacionalne standarde u ovoj oblasti, kao i realne potrebe očuvanja i zaštite naših kulturnih dobara, donesen je Zakonom o zaštiti kulturnih dobara 2010., kojim idemo u korak sa važećim evropskim i međunarodnim konvencijama u oblasti zaštite kulturnih dobara. Uveden je inspekcijski nadzor nad primjenom ovog zakona, kao i prekršajne i krivične odredbe. Takođe, Zakon o zaštiti kulturnih dobara omogućava kvalitetnu zaštitu nematerijalne kulturne baštine. Prvi put se kulturni pejzaž normativno uređuje kao vrsta nepokretnog kulturnog dobra. Dakle, zakonski okvir za praćenje međunarodnih i nacionalnih standarda postoji, treba ga adekvatno primjenjivati. Često, kada govorimo o međunarodnim standardima i praćenju evropskog razvojnog puta, zanemarujemo ili zaboravljamo činjenicu da je ono na čemu moramo više raditi razvijanje evropeizirane svijesti kod naših ljudi.
Što nam vrijede evropski standardi kada i pored njihove zakonske implementacije, nemamo adekvatnu primjenu, dakle, normu ne prati praksa. Djeca, mladi ljudi, trebaju više da se upoznaju sa crnogorskim kulturnim nasljeđem. Neshvatljivo je, da imate mladih ljudi koji nikada nisu obišli neko kulturno dobro ili su ga fizički pohodili, ali nijesu znali. Nemaju osviješćenu potrebu za tim. Generalno, mislim da se kroz obrazovni sistem mora više raditi na teorijskom i praktičnom približavanju kulturnog nasljeđa mladima. Edukacija i doedukacija je proces koji traje, a ta vrsta znanja da bi se potpuno usvojila traži adaptaciju. Kulturno nasljeđe nije „prćija“ za ponijeti u novi dom, već zalog za budućnost identitetskog trajanja na ovim prostorima.
Koji su strateški ciljevi Uprave za zaštitu kulturnih dobara?
- Samo ime institucije na čijem sam čelu eksplicite govori koji joj je glavni strateški cilj - zaštita kulturnih dobara Crne Gore. Naravno, ovo je kontinuirani i dugoročan proces, i upravo ove godine obilježava se 65 godina instiucionalne i normativne zaštite kultunih dobara Crne Gore. Uprava za zaštitu kulturnih dobara nedavno je preseljena u novi prostor – nekadašnju upravnu zgradu „Oboda“, u neposrednoj blizini Ministarstva kulture, u Njegoševoj ulici na Cetinju. Planiramo do kraja godine da u tom prostoru adekvatnom izložbom obilježimo ovu značajnu godišnjicu za našu kulturu i državu. Novi radni uslovi, novi mladi ljudi, spremni da uče i prihvate se posla, dobar zakonski okvir, podrška nadležnog ministrarstva, sve su to preduslovi da ova, neosporna ključna institucija kada je u pitanju zaštita crnogoskog kulturnog naslijeđa funkcioniše na pravi način.
