Istraživanje je donijelo zastrašujuće rezultate. Zaključak je da će uskoro svi biti prisutni na mreži neprekidno.
Grčki novinar Dimitris Rigopulos zapitao se da li je u stanju da izdrži pomenuti izazov koji je nazvan “The world unplugged study”.
Za sve one koji su kao i on odrasli prije pojave interneta, na prvi pogled izgleda moguće da se odreknu prisustva na mreži.
Eksperimentišući na sebi i svojim prijateljima, koji kao ni on ne ulaze u generaciju “potonulu u matriks”, došao je do zaključka da nikom ne pada lako da apstinira od mreže.
Najprije su nastupila refleksna posezanja za internetom i odgovorima sveznajućeg Gugla, rad je postao otežan, svijet kao da se izmicao sa svojim događajima, ali se primicao neki davno zaboravljeni mir.
Neki su naveli duge ljetne raspuste i druženje, drugi su ponovo pronašli pokojni televizor tek da smanje zavisnost od pokretnih slika. Neki su se sjetili svojih misli koje je bilo zanimljivo pregledati, pa čak i zapisati.
Ono što je zanimljivo je da su “isključeni ljudi” bili oni koji su tako živjeli do prije samo deset godina, tridesetogodišnjaci, oni koji su živjeli te raspuste pod suncem i na vjetru, a ne neki starci lišeni kompjuterske vještine.
Romanos Gerodimos, takođe Grk, učestvovao je u eksperimentu koji je sproveden nad studentima iz Velike Britanije “The World Unplugged in the
On je kao najdrastičnije primjere otuđenosti izdvojio mlade ljude koji su zbog britanskog načina života izuzeti iz stvarnog svijeta i okrenuti sobi i ekranu pred sobom.
Njihova usamljena soba bila je i igralište i izlazak i arena svih iskustava, a sve zajedno jedna učmala rutina.
Jednom uključeni u “The World Unplugged” ispitanici su ulazili u tri faze eksperimenta. U prvoj su na 24 časa bili izvedeni iz mreže. Telefon i knjige bili su dozvoljeni.
U drugoj fazi morali su da napišu esej u kojem bi opisali svoje iskustvo u vremenu lišenom interneta, kao i svoje mišljenje i probleme koje su primijetili u tom svijetu, ali i boljitke, ukoliko ih je bilo.
Treća faza bila je pretežno usmjerena na saznanja iz eksperimenta. 1) Najviše je bilo konstatacija zavisnosti od interneta. 2) Većina nije uspjela da dovrši eksperiment. 3) Mnogi su svoj mobilni uređaj vidjeli kao produžetak sebe. 4) Tehnologija nije navika, već najvažnije sredstvo oko kojeg je organizovan socijalni život. U ostale zaključke ulazi iskustvo samoće, besmisla, nezainteresovanosti za iscrpnije informacije, vijest je i status na Fejsbuku, mejl je za starce…
Svi ostali koji se ne smatraju izgubljenima, ali ipak u velikoj mjeri navučenim na mrežu, mogu se povesti za sistemom detoksikacije velikog grčkog poznavaoca interneta Manolosa Andriotakisa, koji kao ključne navodi prve dane skidanja sa interneta “na suvo”.
"Prvi dani su najteži, tvrdi on. Morate odoljeti i najmanjem iskušenju. Ako pokleknete pred mejlom ili pogledate vijesti, morate sve iznova. Kada istjerate prvi dan, biće sve lakše", navodi Grk.
Andriotakis je nakon 17 dana osjetio ponovno zadovoljstvo sagledavanja sopstvenih ideja, otvorenog prostora, drugačije organizacije vremena.
Jedan predivni svijet koji poznajemo, koji je tamo napolju, izvan okvira ovog ekrana i njegove instant pažnje postoji i kad ne gledamo.
Izvor:Telegraf,Rtcg.me
