Dogovor podrazumijeva i mehanizam finansiranja redukcije emisije gasa, kao i dogovor o limitu od dva Celzijusova stepena povećanja prosječne temperature na zemlji.
Francuski predsjednik Sarkozi najbolje je objasnio na čemu se zasniva dogovor: „Sporazum će potpisati svih 120 zemalja učesnica samita. Sve industrijalizovane zemlje, uključujući Kinu, moraće do narednog januara da definišu plan snižavanja emisije ugljendioksida, a najrazvijenije zemlje obezbijedićče 100 milijardi dolara pomoći zemljama u razvoju do 2020.“ Razočaranje je da se odustalo od plana o smanjenju emisije ugljendioksida od 50 posto do 2050.
Sarkozi je najavio konferenciju na istu temu u Bonu u roku od šest mjeseci. Organizovaće ga njemačka vlada, kako bi se pripremio novi samit o klimi u Meksiku krajem naredne godine. Smanjenje emisije gasa za 80 posto u bogatim zemljama do 2050. godine, u odnosu na nivo iz 1990. i do 50 posto u ostalim zemljama, bio je zadatak kako bi se srednja temperatura na Zemlji održala na povećanju od dva stepena Celzijusa, sa mogućnošću da cilj do naredne konferencije 2016. godine bude 1,5 stepen.
Bile su to najvažnije tačke nacrta ugovora stavljenog pred rukovodstvo Ujedinjenih nacija koje raspravlja o klimi u Kopenhagenu. U dokumentu se po prvi put upotrebljavala riječ “sporazum”.
“Napravljen je napredak”, ubjeđivao je Barak Obama, nakon sastanka sa kineskim premijerom Ven Džiabaom. Lider Bijele kuće i premijer Kine razgovarali su o neophodnosti uvođenja mjera radi smanjenja gasova u svim važnim zemljama, uključujući mehanizme i finansije. A u kasno popodne, američki predsjednik pozvao je kineskog premijera na još jedan sastanak.
Malo prije sastanka Obama-Ven, francuski predsjednik Nikola Sarkozi žalio se da Kina nastavlja da se opire međunarodnom sistemu mjera za redukciju gasa, što predstavlja velike smetnje pregovorima.
Dolazak Obame činilo se da je dao novi impuls samitu u Kopenhagenu.
“Sjedinjene države nastaviće da se bore protiv klimatskih promjena, ma kakva odluka bila donešena u Kopenhagenu. Ovdje smo ne da pričamo, već da djelujemo”, kazao je Obama u govoru održanom jutros i nastavio: ”Amerika je spremna da preuzme dio odgovornosti. Ne bi bili ovdje da niste ubijeđeni da je opasnost realna. Klimatske primjene nisu naučna fantastika, već naučno dokazana stvar.”
Obama je insistirao na sporazumu u Kopenhagenu, pa bio i nesavršen.
Amerika bi u tom slučaju trebalo da smanji emisiju gasa za 17 odsto do 2020, i više ood 80 posto do 2050. Kina se ne slaže ni sa eventualnim smanjenjem nižim od 50 posto do 2050.
Još jedna velika zemlja se nije slagala sa predviđenim mjerama. Indijski premijer Manmoan Sing zastupa tezu da je pregovore trebalo odložiti za narednu godinu, obrazlažući stav tvrdnjom da dogovor u Kopenhagenu može biti nedovoljan da zadovolji sve zemlje i da je neophodno nastaviti ih “kako bi se napravio zaista globalno sporazum, kao i stabilan odgovor na klimatske promjene.”
Danas je, možda ne slučajno, kružilo u Kopenhagenu jedno šokantno istraživanje Ujedinjenih nacija koje kaže da bi, i kad bi se potpisao dogovor pod sadašnjim uslovima, planeta ostala pod rizikom katastrofe. Prema ovom dokumentu, i optimalne ponude koje su stavili na sto pregovarači u Kopenhagenu, mogle bi dovesti do povećanja od 3 stepena Celzijusa srednje temperature na zemlji, umjesto cilja od dva. Prevedeno: još 170 miliona ljudi bilo bi ugroženo povećanjem nivo mora, a još 550 miliona rizikovalo bi glad.
(prevela i priredila G. B.)
