Sukobi policije i „huligana“ desili su se kako tv reporter reče i kod „Maše“. Umjesto da su fino otisli na piće, all together, i trobojku poperili na jarbol ispred. Mislim, tri zastave bijele boje. Tri boje bijelo. Kad su već došle i kolege iz Beograda, da ojačaju gay front, bilo bi logično da su poperili jednu boje pink, jednu, po navici, vladajuće strukture i jednu bijelu u znak posrnuća generalno.
Piše: Saša ĐUROVIĆ
Poslije ljetnje gay šetnje u Budvi još, upravo na ovom mjestu, dao sam smjernice kako se ponašati na već tada zakazanoj u Podgorici, glavnom gradu dične Crne Gore, moje domovine. Časne i poštene, veli pjesma. Napisao sam tad da treba pustiti da gay aktivisti i simpatizeri im, prođu ulicama nesmetano jer je to civilizovan akt, a i jedan je od elementarnih uslova za pristup EU. Takva je konstelacija, svidjelo se nekom ili ne.
Pozvao sam na nenasilje, ignorisanje, neobaziranje. Što zbog gay populacije, što zbog svih tih satelita, tzv. simpatizera jer je najveća kazna za mediokritete neobaziranje. Nije imao ko da čita il da čuje. Il ja o tom pojma nemam, kao Zvonko Bogdan u onoj pjesmi.
Ubijeni s’ glave: Kakogod, šetnja se odigrala prilično nezgrapno i za šetače i za „huligane“ i za organe reda i za stariju populaciju koja im je vikala da ne biju njihovu djecu dok čuvaju pedere. Ne znaju stari da su ta đeca ođe odavno ubijena, s’ glave direktno. Sukobi policije i „huligana“ desili su se kako tv reporter reče i kod „Maše“. Umjesto da su fino otišli na piće, all together, i trobojku poperili na jarbol ispred. Mislim, tri zastave bijele boje. Tri boje bijelo. Kad su već došle i kolege iz Beograda, da ojačaju gay front, bilo bi logično da su poperili jednu boje pink, jednu, po navici, vladajuće strukture i jednu bijelu u znak posrnuća generalno.
Kako svršenom poslu nema mane, valjda je tako i u gay poslovima, kad se tiče svršavanja makar, bilo je kako jeste. Šetači su uranili k’o za prvonajski uranak. Bili su i prilično inventivni sa parolama na sabajle. Teško je bilo prevazići Atilu Kovača gay aktivistu koji je davno još prilikom posjeta Podgorici rekao da su Crnogorci „male mace“. Ali, ovima je i to pošlo za rukom. Parola koja je bila hit, parola nad parolama, je bila ona na kojoj je pisalo „Gay mostovi na Morači, vi spajate rastavljene”. E sad, rastavljene od duše, sa istom u nosu? Ko će ga znat kako ga je osmislio gay mozak. Nema duha za grafit “Kad ja tamo a ono međutim” za koji skoro saznah da je podgorički u jednom autorskom tekstu, u stvari autor ne znavaše da takav grafit egzistira u Beogradu 30 godina, minimum.
Arhitektura seksualnosti: Dakle, “gay mostovi”. Da l’ se misli da su mostovi zaista arhitektonski gay, da imaju višak ženske armature, ili i bukvalno spajaju rastavljene pitanje je, ali kao da su za namjeru imali uvrijedit gotovo sve Podgoričane.
Kako god, budimo realni. Svijest u priličnom broju Podgoričana“oviJA moderniJA“ je sporna. Ako je činjenica da neznanje ne opravdava - a ogroman broj njih slijepo prati modne trendove koje lansira - ko? Upravo homoseksualci. E sad Podgoričani su, u većini, prihvatili trendove koji čine uzana majica striktno uz tijelo i farmArice uz noge. Kao helanke koje nosahu žene 80-ih. Neznanje ne opravdava, a veliki broj Podgoričana je prihvatio homoseksualne trendove koje im nameću „slatki i gabana“, a onda su podlegli takođe homoseksualnom trendu koji se zove metroseksualizam. To je “in“ da se metroseksualci kojih je Podgorica puna depiliraju kao žene. To su trendovi koji se nameću upravo računajući na glupost onih koji ih prihvataju.
Stara vremena: Sa nostalgijom se, već stari Podgoričani, prisjećaju onih vremena kad neki nesretni Delević bijaše naslonjen na zastavu 101 crne boje izlijepljenu naljepnicama „Alpine“ sa bocom rakije „13 jul“ na haubi. Po sred parkinga ispred robne kuće i prezentovaše look Crnogorca po difoltu. Visokog, razvijenog, odjevenog ko muškarac, sa statusnim simbolom, domaćim brendom „13.jul“ koji je njemu služio za karikiranje jer čovjek nije pio, bijaše sportskoga duha.
No, tad se treniralo po parkovima, stadionima, malim i onim velikim, po šumama. I gorama, naše zemlje ponosne. E sad je sve manje takviJA Crnogoraca širokiJA ramena, sa jambolijom na grudima koja se pokazivala kao ordenje čim vremenski uslovi dozvole. Sad se trenira u teretanama, depilirani momci ćosavi dižu iz bendža, a jadne nevjeste nezadovolj(e)ne, jer one oće pravog Crnogorca da ih diže. Neće ovog kog formira pink i ostali mentalni zagađivači. Ne ovoga koji pjeva da se ljubi peder.
Opet, iako je ta parola djelovalo pomalo imperativno, nemam ništa protiv pedera, naprotiv, smiješni su mi u nastojanjima da ubijede ostatak svijeta da ih neko ugnjetava. Ništa ni protiv ovih koji ih prate da bi bili na tv, koji su tu da mogu reć rođacima i susjedima: “gledaj me, danas sam na tv a sjutra u novine...“ Način je to da se dospije tamo, jer ako te nema na tv kao da ne postojiš. Dakle, treniralo se po parkovima da bi se pobilo s nekim na šake, a ovi što treniraju po teretanama se ne biju, oni to da bi bili ljeŠi, da bi bili „zgodiše“. Tako im tv veli da treba. A oni kad nemaju u glavu vjeruju televiziji.
E. onda iz teretane pravac na depilaciju, pa se uzme torbica pa se u nju potrpaju telefoni, kreme i sve bez čega savremeni, u većini uneređeni, crnogorac ne može. Sve ovo zbog sledećeg pitanja. Čemu neredi i buka, kad je ranije pomenuto flagrantno prihvatanje homoseksualnog modela? Uzane farmerice uz krive noge, obično debele, uzana majica uz stomačinu, torbica preko ramena i depilirane grudi koje vire iz „v“ izreza?! Je l to Crnogorac? Pa, nešto ne bih rekao. Ako su to Crnogorci onda ja nijesam iako sam podizan u sred Crne Gore, one zdrave i tad mnogo građanskije, pa se i pišem tako od kad se pišem. Ovi brkovi kao logo gay šetnje su indikativni, kao da se s’ njima ruga. Đe su se đeli brci u Crnogoraca?
Kuka i motika: A kolko sam ih puta samo apostrofirao upravo ođe, kod raznih jelića, te kod silnih „čojek žena“ crnogorskih. Izgleda da je depilacija ubila i onog „čojeka“ u ženi crnogorskoj. Ogroman je raskorak izmedju tradicionalne i Crne Gore koja želi, deklarativno makar, u EU. Crne Gore u kojoj je brkajlija kosio stoljećima, a vodu nosile žene. Sad se ne zna ko, šta, đe, s kim, kuda, potpuna je konfuzija. Protiv pedera je ustala i kuka i motika, mada je kuka za mesare, a motika za paore, a ođe ne radi niko ništa. Poneki mesar tek, a paora ni od korova zato je i zaraslo u korov mnogo toga. Dakle trebalo je pustit lgbt kad se prihvatio već njihov način odijevanja, lične“higijene“ i poštarska torbica koja nehajno visi. Dodamo li tome razne ešarpe, kolko se sjećam, ja „out“ tradicionalista, samo ih žene nosahu, koje se nehajno lelujaju pri hodu, i neizostavno ljubljenje pri susretu dva muškarca makar bili i hetero, evidentno je da je taj homoseksualni trend ustanovljen.
Establišment se ogradio od gay šetnje nesprisustvovanjem, tako evidentno. Dal' je postupio ispravno ili ne pokazaće vrijeme. Poslali su drugi ešalon u prve gay radove. I nvo sektor koji se finansira upravo iz vlade, gle čuda!? To su ovi koji svako malo KAO nalaze mane režimu, a platu im dajem vjerovatno ja, a ne upravo režim glavom i bradom bez ćosavih grudi i helanki jer nije prisustvovao šetnji.
Finale je bilo kao skoro u Budvi: šetače su policajci ušuškali i ispratili kućama. Ko je ima kuću, a da nije sigurna kuća. Mogla se komotno ugodit i zakuska, na mjestu porušenog hotela Crna Gora recimo. A mogao je bit upriličen i roštilj, onaj leskovački. Kad su došli iz Beograda da pruže podršku ne znam zašto bi južna pruga izostala?! Usred CNP recimo, boljeg sadržaja odavno ne bi bilo. Tako mi Radmile i Janka! A mlada Jelka, koja istoimenog ljubljaše kao život svoj u izvornoj pjesmi, je srećna što se odavno preselila u legendu. Od zlih vremena spašena.
