Džon Bad, stručni consultant UNICEF-a za odnose sa javnošću smatra da neprestana trka za profitom u novinarstvu često dovodi do kršenja prava na privatnost i kršenja novinarskog kodeksa. U razgovoru za Portal Analitika Bad ističe da je na novinarima da promijene način izvještavanja o manjinama kako bi razbili stereotipe i spriječili dalju stigmatizaciju tih osoba.
- Moram priznati da imamo mnogo primjera kršenja etičkog kodeksa. Greške najčešće dolaze od pritiska na novinare. Urednici se takmiče ko će prije objaviti priču, što dovodi do toga da se zbog trke za profitom, krši pravo djeteta na privatnost. Moje mišljenje je da novinari ne rade to uvijek namjerno. Ali, bez obzira na okolnosti, oni moraju da se vode najboljim interesom djeteta. Novinari treba da se zapitaju - kakav će uticaj na život nekog djeteta imati objavljivanje određene priče. Naravno, ne možete uvijek da predvidite sve posljedice, ali, priznaćete, često se dešava da su one izrazito negativne. Takođe, želio bih da naglasim da se nerijetko krše prava manjina. Ali tu novinari nastupaju, u tome se ogleda njihova društvena uloga – oni moraju da izvijeste o tome, moraju da promijene način izvještavanja o manjinama jer ono što sad možemo da vidimo doprinosi daljoj stigmatizaciji i stereotipima, ističe Bad.
Inače, Džon Bad je dugogodišnji novinar iz Australije, koji posljednjih nekoliko godina radi u UNICEF-u i njihov je stručni konsultant za odnose s javnošću. Redovno prati izvještavanje medija o djeci i manjinama u regionu i inostranstvu. Bad je nedavno učestvovao na seminaru u Budvi pod nazivom „Djeca Romi i Egipćani u medijima: Kako prevazići stereotipe“, gdje je sa novinarima i studentima novinarstva razgovarao na temu – kako novinari treba da izvještavaju o djeci i manjinama.
Prema njegovom mišljenju, kršenje prava na privatnost u online medijima je postalo surova realnost. Bad kaže da je nužno da se u društvu stvori slika da je svaki pojedinac odgovoran za svoje komentare i objave na društvenim mrežama.
- Da budem iskren, nekad mi se gadi kad pročitam komentare i padne mi na pamet: da li je moguće da mladi ljudi ovako razmišljaju? Internet je odlično sredstvo za komunikaciju i to ne može niko osporiti. S jedne strane možemo svi da se povežemo, širimo ideje i debatu, ali veliki broj ljudi kostisti internet kao sredstvo za propagandu i širenje mržnje. To je danas velika dilema za pravnike i ljude koji se bave donošenjem zakona, ističe Bad u intervjuu za Portal Analitika.
Činjenica da putem interneta, „svako može biti novinar“, kao i da sada svako učestvuje u komentarisanju događaja, za Bada je zbunjujuće, jer kaže, ne možemo sa sigurnošču tvrditi ko je u pravu.
- Da li i kako da znamo ko govori istinu i kome da vjerujemo? Kao član društva i kao novinar, često sam zbunjen, ocjenjuje Džon Bad.
ANALITIKA: Boravili ste u Crnoj Gori sa UNICEF-om i pratili izvještavanje crnogorskih medija o djeci. Kakva je Vaša ocjena, da li novinari poštuju etičke kodekse?
BAD: Imam dugu saradnju sa kancelarijom UNICEF-a u Crnoj Gori i dosta smo pratili i diskutovali o načinu izvještavanja o djeci u crnogorskim medijima. Na nekim slučajevima smo blisko sarađivali. Moram priznati da su novinari napravili pozitivan iskorak i da konačno izvještavaju na pravi način. Najbolji primjer je situacija u Zavodu „Komanski most“. Mislim da su mediji promijenili izvještavanje i da se sada vode principima i pravilima koja treba da vode ka poboljšanju uslova lica ometenih u razvoju.
I najbitnije: čini mi se da je konačno počela da se stvara slika da su lica sa posebnim potrebama članovi društva kojim treba pomoć. Oni su dio nas i to svako treba da poštuje.
ANALITIKA: Obzirom na to da pratite rad medija u regionu, ali i šire, kakav je Vaš utisak; koliko se novinari pridržavaju kodeksa kada je u pitanju izveštavanje o manjinama i djeci, budući da su ona jedna od najosjetljivih kategorija i da li možda nekad doprinose stereotipizaciji?
BAD: Moram priznati da imamo mnogo primjera kršenja etičkog kodeksa. Greške najčešće dolaze od pritiska na novinare. Urednici se takmiče ko će prije objaviti priču, što dovodi do toga da se zbog trke za profitom, krši pravo djeteta na privatnost. Moje mišljenje je da novinari ne rade to uvijek namjerno. Ali, bez obzira na okolnosti, oni moraju da se vode najboljim interesom djeteta. Novinari treba da se zapitaju - kakav će uticaj na život nekog djeteta imati objavljivanje određene priče. Naravno, ne možete uvijek da predvidite sve posljedice, ali, priznaćete, često se dešava da su one izrazito negativne. Takođe, želio bih da naglasim da se nerijetko krše prava manjina.
Ali tu novinari nastupaju, u tome se ogleda njihova društvena uloga – oni moraju da izvjeste o tome, moraju da promijene način izvještavanja o manjinama jer ono što sad možemo da vidimo doprinosi daljoj stigmatizaciji i stereotipima.
ANALITIKA: Da li mi mislite da je problem u pravnom okviru, da prava manjina i djeca nijesu dovoljno zakonski regulisana i zaštićena, ili je pak u pitanju loša implementacija zakona?
BAD: Svako društvo i zemlja treba da dođe do svojih politika, principa i zakona. Mislim da većina zemalja ima dobar pravni okvir i zakone koji vam vrlo jasno govore kako da objavljujete priče i izvještavate o djeci i manjinama, da nikoga ne diskriminišete. Uz to, imate brojne međunarodne konvencije i domaće akte koji štite pravo na privatnost. Dakle, tu su novinari na potezu: oni moraju da se zapitaju da li objavljivanje priče i slike djeteta, u njihovom najboljem interesu. Odgovori nijesu laki, ali priznaćete da ima mnogo priča koje su djeci više odmogla nego pomogla.
ANALITIKA: Koliko su po Vašem mišljenju društvene mreže poput Facebook-a i Twittera doprinijele kršenju prava na privatnost, budući da ne možete nikog da spriječite da bilo šta objavi?
BAD: Sada je situacija postala komplikovanija. Činjenica je da su svi članovi društva na neki način novinari. Kad god se neko od nas konektuje na internet, može da objavi bilo koju priču ili sliku i da to potom vidi ogroman broj ljudi. Šta ostaje? Jedino da kao pojedinac preuzmete odgovornost za ono što objavljujete. To znači da svako od nas ne smije da dozvoli da svojim objavljivanjem širi diskriminaciju, rasnu ili vjersku mržnju. Želite da objavite nešto – onda ste odgovorni za to. Međutim, svjesni smo da kršenja prava na privatnost u online medijima postalo učestalo.
ANALITIKA: Kako gledate na komentare u online medijima; nerijetko se dešava da pojedinci, o kojima govorite, šire mržnju i diskriminišu određene socijalne grupe? Da li je taj prostor moguće pravno regulisati?
BAD: Moram da priznam da sam šokiran koliko i Vi. Da budem iskren, nekad mi se gadi kad pročitam komentare i padne mi na pamet: da li je moguće da mladi ljudi ovako razmišljaju? Internet je odlično sredstvo za komunikaciju i to ne možemo niko osporiti. S jedne strane možemo svi da se povežemo, širimo ideje i debatu, ali veliki broj ljudi kostisti internet kao sredstvo za propagandu i širenje mržnje. To je danas velika dilema za pravnike i ljude koji se bave donošenjem zakona. Znam da su sada u nekim zemljama pojedinci procesuirani na sudu zbog govora mržnje na internetu. Mislim da će takvih slučajeva u budućnosti biti sve više, što će imati za posljedicu da ljudi biti svjesniji činjenjice da su odgovorni za ono što objavljuju, kao i da za to mogu krivično odgovarati.
ANALITIKA: Otežavajuća okolnost u toj situaciji su i mediji koji se služe senzacionalističkim novinarstvom i svojom uredničkom politikom dodatno raspiruju tenzije među publikom. Da li se to može suzbiti?
BAD: To se može suzbiti, ali morate na imate na umu: senzacionalizam je star koliko i novinarstvo! On će uvijek biti prisutan i ne možete da ga iskorijenite. Imate jasne odluke pojedinih medija da isključivo biraju da senzacionalizmom dolaze do profita i čitalaca i sa tim se treba pomiriti. S druge strane, mislim da čitaoci ipak imaju izbor. Ukoliko tražite ozbiljne medije, možete da ih nađete. Možete da pronađete i one senazionalističke priče, ukoliko vas zanima. Radi se o tome da svako pravi izbor šta će da čita ili gleda. Danas, na sreću, nijeste ograničeni medijima u zemlji kojoj živite. Imate alternativu, koju vam pruža internet i možete da pratite medije koji nude ozbiljne priče.
ANALITIKA: Budući da sada sa društvenim mrežama imamo više perspektiva i više „istina“ o određenom događaju, da li smatrate da sada imamo realniju sliku onoga što se dešava oko nas?
BAD: Na to se ne može lako odgovoriti. Da li i kako da znamo ko govori istinu i kome da vjerujemo? Kao član društva i kao novinar, često sam zbunjen. Ne mogu da dam odgovor na to. Vrlo je moguće da je ništa nije istina, ali da jeste.
Aleksandra STANKOVIĆ
