Ove izbore je dobio - famozni „Snimak”! Toliko su ga reklamirali u neovisnoj štampi i ovisnoj opoziciji da njihova pouzdanost u promjene sada visi, a narod su ubijedili đe je bolje. Oće li mu biti bolje to je za duge prognoze i druge analize. Toliko su mrčili po snimku da ga rasvijetle, da su od njega napravili svetionik koji usmjerava DPS brod da ne potone, jer svetionici su uvijek u plitkoj vodi.
Piše: Mihailo RADOJIČIĆ
Kad mediji ne umiju da zavade narod s vladarima, vladari umiju obrnuto. Ove lokalne izbore u tri opštine - Cetinje, Mojkovac, Petnjica - nije dobio ni DPS, ni Milo Đukanović, ni Svetozar Marović koga pred svake izbore isture u izlog.
Ove izbore je dobio famozni „Snimak”. Toliko su ga reklamirali u neovisnoj štampi i ovisnoj opoziciji da njihova pouzdanost u promjene sada visi, a narod su ubijedili đe je bolje. Oće li mu biti bolje to je za duge prognoze i druge analize. Toliko su mrčili po snimku da ga rasvijetle, da su od njega napravili svetionik koji usmjerava DPS brod da ne potone, jer svetionici su uvijek u plitkoj vodi. Protivnici su tako ovjerili snimak da u njegovu realnost većina glasača vjeruje, a većina pobjeđuje svuda u svijetu, u svemu i u svačemu. Bolje je ugasiti snimak u štampi nego štampu u snimku koji se tuli zajedno s njom. Držali su snimak ka kec u rukavu, a igrali kratkih rukava. Sve su bačali na tu fatalnu kartu i na kraju izgubili partiju i dobili ovjerenog „neprijatelja” za gospodara.
Opozicija se osakaćuje iz izbora u izbore. Opadaju joj organi za proizvodnju novih glasača, pa na crno bez bijela, rade za DPS. Od njega su napravili imperatora samo još da ga titulišu po istočnim nazorima „vladajući od neba do zemlje, od istoka do zapada” (Crne Gore).
Kad se ne poznaje Njegoš: Da im je palo na pamet s Njegošem su, uz jubilej, mogli na izbore. Pošto ne obiluju pameću mogli su, od njega, na revers podići izvjesnu količinu, pa se s njom poslužiti. Satima bi ih Vladika "ubjeđivao" provjerenim argumentima i za narod i za vlast. U tome imaju pravo prvijenstva jer je Vladika crnogorski vladar, a toliko je srpski pisac da od njega ne daju Crnogorcima ni koliko da se pričeste. I onda krenut u narod; Ne budite kako vam Njegoš veli „pučina je stoka jedna gradna dobre duše kad joj...”, ne budite „raja ka ostala marva” zar ne vidite da vam uzdu popritežu...itd. Pa nastaviti o velikašima: „Zabačiše vladu i državu, za pravilo ludost izabraše. Velikaši grdne kukavice postadoše roda izdajice...” Pa dalje veli: „Velikaši trag vi se utro, raspre sjeme posijaše gorko te s njim srpsko pleme otrovaše...”. Na pasje obojke, itd. Ali, Njegoš je tu zajeban igrač. Sve što je reka, u ovom slučaju, odnosi se na Srbe, a ove naše opozicione ubitinje ni po tu cijenu i ocjenu neće da budu Crnogorci, a bi s njima da vladaju. Tako su pogođeni od svog najvećeg pjesnika, a ne umiju da ga protumače dalje od nosa, pa da s e to odnosi i na Crnogorce. Veliki pripadaju svijema, ali kako to objasniti malima koji pripadaju samo opoziciji. Takvi medijatori i mediji će na svim izborima dobiti „crven ban” kako tog spolnog ekstrema prozva Vuko Karadžić, a s njim zakiti medije Sveto Basara.
Uz to DPS je opoziciji uzeo glavnog igrača. Kupio ga ka Mesija, mesiju Rista. Sva opozija je otišla k njemu, da mu se pokloni u hram Hristovog vaskrsenja... Pa poslije toga umjesto da opozicija vaskrsne usanula je ka ameba. Mogli su se pomoći i po ruski, jer tamo đe CG opzicija zasniva svoju ideologiju (BG) ni rusu glavu ne žale za ljubav rusku. Nadežda Mandeljštam u svojim uspomenama „Strah i nada” gotovo da prevodi Njegoševe misli o vlasti i narodu na prostonarodni jezik, pa veli: „Tim je čudovišnim tipovima ljudska krv isto što i voda. Svi su pojedinci zamjenljivi osim pobjedničkog vladara, a vrijednost je čovjeka u tome kolio koristi vladaru i njegovoj kliki. Vješti agitatori koji pomažu da se u narodu probudi oduševljenje vođom, zaslužuju bolju plaću od ostalog ološa”. E, baš ti koji su svojevremeno primali „plaću mimo braću” za agitaciju, dobili su svoju izložbu. Kod agitatora se u suštini ništa nije promijenilo, samo su prenijeli agitaciju na drugu lokaciju, a organizatori su im priredili izložbu novog agit propa.
Izložba i eksponati: Prvi put sam vidio izložbu koja se mjeri kvadratima, a ne eksponatima. Stotine kvadrata. Od hiljadu i kvarat naslova, sa te kvadrature, da je samo jedan naslov upalio, vlast bi se davno ugasila. A potonji izbori, koji tako bole opoziciju, bili bi njeni. Ali ne upali im ni jedan osim izreka „snila baba što bi rada”! Opet su se zajebali u tumačenju. Prejaka riječ ubija onoga ko je izriječe, a ne onoga kome se sporiječe. A imali su svoje agitatore i u vlasti.
Mogli su znati (ka što su znali) šta im se sprema pa im vrnuti milo za drago kontr-izložbom: „Prva decenija Monitora”! Taj Monitor je onda bio glasnik od mramora i za vlast i za opoziciju. Ništa mu nijesu mogli dok ga nijesu iznutra iznemogli. Prva stranica te decenije svakome bi zatvorila gubicu. Za to nije trebala hrabrost ni novac, dovoljni su argumenti. Ovako im drugi otvaraju crn obraz iz druge decenije. Ko se stidi bolje prošlosti ne može se zoriti gorom sadašnjošću. Kleveta se vraća doma. Sada joj znamo i definiciju.
Kleveta je ljubav na neviđeno. Toliko su se u nju zatreskali šuplji novinari da su oklevetali i vlastite argumente kojih nije bilo malo. Da nijesu zaglibili mogli su spremit izložbu i o državnim glasilima. Slike iz jednog vakta bile bi gore, ali ko prvi do đevojke - taj klepa. Klepili su ih ka usjeđelicu koja je jedva čekala da je neko proluftira. Oni koji su patili za klevetom, sad neka pate od nje.
