Brižljivo pripremano, djelo na više od 150 strana donosi priče koje govore o duhu grada (i opštine), o neprevodivim i neobjašnjivim iskricama duha koje su krasile i krase ljude ovog podneblja.
Pred očima čitalaca niču gotovo zaboravljeni likovi i lokalni oriđinali, u širokom arealu od mrkovskih “točkova“ do Kufina, od starobarske pjace i virskih mostova do “novih“ topoličkih ulica. U knjizi su otjelotvoreni i pejzaži i krajolici, zgrade i ulice kojih odavno više nema, ali više od svega i zaboravljeni sistem vrijednosti u kome se znalo ko je ko i što je što, i u kome su izgovorene riječi i postupci imale svoju težinu. Ima u njoj i ljudi što su i danas živi i stvaraju između dvije vode, u anegdotama ovjekovječeni “za vazda“ jer, poznato je odavno, lakše se pamte priče nego činjenice.
Knjiga, što je možda i najbitnije, govori o skladnom suživotu žitelja sve tri vjere u godinama, decenijama i vjekovima iza nas, pokazujući na konkretnim primjerima kako je tako nešto moguće i na balkanskoj vjetrometini.
Knjiga “Barske priče” je sastavljena iz tri dijela: u prvom je više od stotinu kratkih priča i anegdota koje je autor čuo od Barana i priredio ih za publikovanje, te tako sačuvao od zaborava; drugi čine “Barski evergrini“ – lokalne izreke i poštapalice, a treći izabrane priče 15 barskih pisaca.
Autor knjige “Barske priče” Milan Vujović je zaposlen u Radio Baru više od 26 godina. Napisao je nekoliko djela - romane “Agnostik ili kako je Jagoš završio pravo” i “Ništa se nije promijenilo”, knjigu zapisa “Život i ostalo”, a autor je i duhovitih priča pod naslovom “Knjiga o Mikiju”. Sa Vladimirom Lukšićem napisao je knjigu “Šah u Baru”, sa Maksimom Lutovcem “Turniri Sozina 2003-2005”, a sa Suljom Mustafićem i Antom Bakovićem “Tradicionalna barska kuhinja”. Član je Udruženja književnika Crne Gore.
