Šuković o Jovu Kapičiću: Odlazak velikana

2711sukovic
P
rilično sam siguran da se niko ne bi sjetio Jovove veze sa Golim otokom, da je krajem osamdesetih i početkom devedesetih podržao Miloševića?! Ali nije. Zato je platio cijenu. Ipak, koliko su ga na jednoj strani mrzjeli i blatili, toliko su ga na drugoj obožavali. Čak i oni Jovovi intervjui i govori koje su sačuvani kao video i tonski zapis, radije se prepričavaju, oko njih se plete nit legende i – sada će još više. Nijesu baš svi komunisti bili ljudi posebnog kova - Jovo Kapičić jeste!

Objavljeno: 10. 12. 2013 - 11:39 Promjenite veličinu teksta: A A A

 

Piše: Darko Šuković

 

Kiš bi rekao, kakav dobro obavlljen posao Smrti, u samo četiri dana – Nelson Mandela i Jovo Kapičić! Malo kome je toliko puta Crna Dama kucala na vrata i vraćala se neobavljena posla. Morala je gotovo cio vijek da trenira strpljenje, ne bi li se okitila sa takva dva trofeja. Da čeka, usuđujem se reći, na tren kad njima utakmica više i neće biti tako važna. 
Ne sporim da je samo odlazak Nelsona Mandele globalna vijest. Ogromno poštovanje gajim prema čovjeku koji je dohakao aparthejdu. Ali, nimalo lokalpatriotski, mislim da je život i iskušenije Jova Kapičića mnogo bolji predložak za film. Komunista od oca teologa, zadojen crnogorstvom u Gaeti, svojom i tuđom krvlju zapečatio zakletvu Jugoslaviji, šarmer i ženskaroš, vojnik pred Titom, narodni heroj pred Miloševićem. Da, C.V. Jova Kapičića nije žitije sveca, ali jeste dokaz da se i u totalitarnom društvu može biti svoj. General je pune 94 godine bio samo ono u šta je granitno vjerovao.
Mandela i Jovo ne samo da su zamalo iste godine rođeni, ne samo što zamalo nijesu umrli u istom danu, nego im je obojici zatvor bezmalo odredio sudbinu. Samo, tu prestaje svaka sličnost između dvojice kolosa borbe za slobodu! Višedecenijsko robovanje učinilo je Nelsona Mandelu svjetskom ikonom, predsjednikom Južne Afrike i nobelovcem. Državna zadaća koja je dopala Jovu Kapičiću u vezi sa Golim otokom, tom dušegupkom informbirovaca, poslužila je neprijateljima kao motiv za njegovu ljudsku diskreditaciju!
I jedino to je Jova pogađalo. U ideološkoj ravni za njega nikad nije bilo dileme: ti su ljudi izdali Judoslaviju Sovjetskom Savezu, Tita Staljinu i zaslužili su robiju. Za taj dio optužbi nikad nije davao pet para! Ali, podmetanja da je odobravao, pa čak i naređivao mučenja svojih dojučerašnjih saboraca, vezanih i bespomoćnih, udarale su na njegovu čast i viteštvo. A Jovu je do toga bilo stalo više nego do života.
Prilično sam siguran da se niko ne bi sjetio Jovove veze sa Golim otokom, da je krajem osamdesetih i početkom devedesetih podržao Miloševića?! Ali nije. Zato je platio cijenu. Ipak, koliko su ga na jednoj strani mrzjeli i blatili, toliko su ga na drugoj obožavali. Čak i oni Jovovi intervjui i govori koje su sačuvani kao video i tonski zapis, radije se prepričavaju, oko njih se plete nit legende i – sada će još više. Nijesu baš svi komunisti bili ljudi posebnog kova - Jovo Kapičić jeste!
I od Jovovih mana bi se dao napraviti – lijep tekst! Žene, kocka, provod, diplomatski skandali s najboljim mogućim povodom… Upravo činjenica da nije bio uštogljeni “raa-zumem” tip, nego ego manijak sposoban da igra timski, ali predodređen da privuče svijetla reflektora, činila ga je osobenim. Ako ijedan intervju nikad neću zaboraviti, onda je to onaj prvi koji sam 94. radio sa Jovom, na tek otvorenoj Anteni. Ni prije ni poslije nijesam video narodnog heroja kako plače, dok se miri sa slušaocem, sinom informbirovca. Kao da je juče bilo! I tada je Majo, kao jutros, bio za miks pultom i uključivao, skoro tri sata, ljude koji su željeli da ga pitaju, pozdrave, naruže. 
Strast sa kojom je volio Crnu Goru i mrzio izdajnike ponekad je bila nepodnošljiva za one koji su mrzjeli njega. Jedan takav, napao ga je, sa leđa, prije dvije godine i ozbiljno povrijedio. Ustao je i poručio da se ne boji sinova onih koje je pobijedio kad su se gledali preko nišana ili tukli prsa u prsa. 
Ako ima ičeg bezvrijednijeg u ljudskoj vrsti, od primjerka spremnog da devedesetdvogodišnjeg starca napadne s leđa, onda je to šljam koji anonimno činodjejstvuje na forumima portala, pišući svakave skarednosti ispod vijesti o Jovovoj smrti. Od takvih ga, zapravo, ne treba braniti! Samo je njihov strah od mrtvoga generala, ravan poštovanju onih koji su ga stvarno poznavali.

Komentari: 15

*

10. 12. 2013 - 13:51

Dragi i poštovani Darko, tebi, kao ni Ranku očigledno niko nije robijao na Golom otoku i nemoj bit tako siguran da se ".....niko ne bi sjetio Jovove veze sa Golim otokom, da je ...." jer je najviše po Golom otoku ostao zapamćen! Nemojte ne jutros razočaravat jer smo nade polagali u vas. Ne pretjerujete sa ovim hvalospjevima jer povrjeđujete brojne porodice crnogorske inteligencije jer je bilo i jednostavnijih načina da se kazne "osuđenici" no što je Jovo bahato i kako niko od njega nije tražio, osmišljao.
Analitičar

10. 12. 2013 - 23:09

Neko je tebe prilično obmanuo. Ne vjerujem da neko može bit toliko naivan i vjerovat da bi neko s Jovove "visine" (funkcije) gubio vrijeme smišljajući kako će kažnjavat informbiroovce? Ti to ne znaš, jer ne možeš znat, s toga ti je ostalo samo vjerovat u nečije priče. I to nijesu, jer ne mogu bit, priče golootočana. Prosto, ni oni to nijesu mogli ZNAT!
Plavusa u dusi

10. 12. 2013 - 14:56

Milovan Đilas je negde napisao da Kapičićevu hrabrost nema s kim i s čim da uporedi. Bio je veliki i dobar čovek, nikada nije bio star. Bio je poslednji simbol srećnog detinjstva i mladosti moje generacije. Nije bilo rata, a ovo nesrećno društvo je napredovalo i bilo je deo sveta kao nikada pre, a sada je već jasno: i nikada posle. Za njegov rodjendan 2. septembra ove godine poklonio sam mu košulju. U njoj će biti sahranjen. Njegov drug, Nenad Prokić
Momčilo Čabarkapa, Pljevlja

10. 12. 2013 - 14:59

Slava Generalu i neka počiva u miru..nadam se u Crnoj Gori. To što Ljotićevci ne mogu da prebole i da svare je da veliki drug i gospodin Jovo ostao Jovo i ne Jova, i to živjeću u Beeeogradu preko 60 godina. To njih boli i to je najveća zamjerka.. A Jovo je bio u vrijeme Golog otoka pomoćnik / jedan od 5 /, Aleksandra Rankovića...
Mrkoje

10. 12. 2013 - 15:00

Redovno slušam Radio vezu i smatram da je ova jutrošnja uvodna riječ, jedna od najboljih koje sam na Anteni M čuo. Vaše upoređivanje ova dva velikana je sasvim na mjestu. Jedan se borio protiv rasizma, a drugi, do poslednjeg dana svog života protiv fašizma. Razlika je na globalnom nivou kolika je između JAR i CG. Primjedbe slušalaca, Vaših prijatelja Mića i ostalih u dobrom dijelu ne stoje. Sin sam golootočanina koji je bio osuđen na godinu, a ,,koliko je uspješno revidirao svoj stav", drugu je dobio na Golom Otoku. Nikada, ama baš nikada nije u negativnom kontekstu pomenuo ni Tita, ni Tempa niti Jova. Bio je član KP prije robije, ali poslije. Nije negirao šikaniranja, zlostavljanja i ponižavanja koja su činili njegovi zemljaci, sugrađani i plemenici. Radili su to kako bi što prije revidirali svoj stav. Danas, ti koji su špijali, lagali, izmišljali kako bi ostavili što bolju sliku pred islednicima, pišu knjige o Golom Otoku, drže govore na sahranama golootočana, i to istim onim koje su na Golom Otoku špijali. Lijep pozdrav Darko!
Jole Drinjak,penzioner Prčanj

10. 12. 2013 - 18:30

Zato,i postoji istina-da nas laži nebi satrle! Jovu Milovu Kapi,niko normalan ne može poreći junaštvo i sve drugo što je dao u NOR-u od 13.jula 1941 do 15.maja 1945! To što je za njegovo ime vezan Goli otok-ostavimo pokelenjima neka ona o (ne)djelima sude! Drugo,Jovu ne treba pridavati ni oduzimati-funkcije na kjojima je bio tokom NOR-a! Dakle,Jovo nikad nije bio komandant-nego zamjenik političkih komesara-ili komesar-počev od Pljevljske bitke, pa do Zidanoga Mosta u Sloveniji 1945! Što se tiče II.Dalmatinske brigade,Jovo je u njoj-pri njenom osnivanju 3.oktobra 1942 u selu Uništa kod Bosanskog Grahova,postavljen za zamjenika političkog komesara Brigade u kojoj je ostao do septembra 1943 ! Da se zna..Jovo je prešao Neretvu i Sutjesku sa ovom Brigadom,kao zamjenik političkog komesara Brigade! Inače,prvi k-dant ove slavne Brigade bio je Crnogorac s'Ljubotinja-Prekornica ,narodni heroj Ljubo Vučković!
danilo stojanovic

10. 12. 2013 - 21:35

Nekako mi je tesko da povjerujem u ovu vijest. Ne zato sto je neocekivana (ipak sa 94 godine kraj je samo pitanje casa). Vec zato sto je Jovo Kapa bio "mladi starac" - i sa 94 godine! Ljetos, prije svega par mjeseci, sjedjeli smo i pricali u jednom drustvu u Budvi. Bilo je fascinantno posmatrati tu Jovovu mladalcku energiju, tu cvrstu vjeru u sebe i svoje misljenje. Mislim da je bio veoma iskren kada je govorio da je spreman da pogine za svoja ubjedjenja i da bi odbranio svoj narod on neprijatelja. On je bio - i ostao - istinski idealista u ovom veoma cinicnom i materijalnom svijetu. To i objasnjava njegovo herojstvo. Ne znam da li je Jovo grijesio. Vjerovatno jeste? Jer, bezgrijesnih nema. Ali nije grijesio u njegovoj ogromnoj sposobnosti, spremnosti da bezrezervno voli svoje Cetinje i Cetinjane, Crnu Goru i Crnogorce, svoj Beogard i Beogradjane, itd. Taj covjek je imao u sebi ogromnu strast za zivotom. Zato cu ga uvijek pamtiti i postovati po tom dobru u njemu.
Giorgi Lesi

11. 12. 2013 - 09:32

Da je Goli Otok bio stravicna glupost ne porice niko. Ujak moje majke pokojni Pavle H. je robijao na oficrskom ostrvu. (tamo su imali jedno zeleno stablo.) Kad god je dolazio u Ulcinj pozivali su ga nastavnik Vlado S. i "ostali" na "Kacamak". Za veci dio javnosti nepoznati slikar naivac iz Ulcinja (i on pokojnik) Stevo M. bavio se i izumiteljstvom, robovao je zajedno sa ostalima na Golom Otoku, posto je "ovima" popravljao radiostanicu. Ja sam ga pitao da li je on nevin stradao: On je to energicno porekao. "Svi smo mi tamo bili zbog svojih ubjedjenja." Za ove druge sam i sam znao. Glupost je i grozota progoniti ljude zbog politickih stavova. Medjutim, General Kapicic je bio veliki ratnik a sitna riba. Milosevicevog idejnog mentora Leka Rankovica ne pominje niko. Takva sorta ljudi iz te idejna kuhinje, nasrtali su vazda na Kapicica. Ne u ime demokratije nego iz bezdusnih politickih interesa.
Guest_1436353269

02. 09. 2015 - 10:30

kućno vaspitanje mi ne dozvoljava da izbručim ovaj tekst. dovoljan mi je naslov, da više nikadnijedan tekst dotičnog ne pročitam.
novak

14. 07. 2017 - 11:43

Ti govoriš o nečemu čega nemaš , a to je kućno vaspitanje.Ne želim da znam ko te vaspitavao ali znam da posao nije dobro odradio i treba da se stidi.
Novi komentar