Raičević napominje taj problem postaje još izraženiji u maloj sredini.
„Smiješna je cifra koju iznosi Kancelarija nacionalnog koordinatora od nekih stotinjak akcija i neidentifikovanih žrtava. To znači da neko ne radi svoj posao“, objasnila je direktorica SŽK.
Država mora ozbiljno da stane na put tom problemu, izričita je Raičević.
„Uprava policije nije radila svoj posao, Kancelarija nacionalnog koordinatora nije radila posao. U Crnoj Gori pored nekoliko nacionalnih koordinatora ni jedan se tim problemom nije bavio ozbiljno. To znači da nije donešena politička odluka da se stane tom problemu na kraj“, kazala je Raičević.
Sigurna ženska apeluje na Ministarstvo pravde da predloži Skupštini izmjene Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, kako bi se tome konačno stalo na put. U situaciji kakva je sada stiče se, kaže Raičević, utisak da su trafikanti mudriji od policije.
Podsjećamo poglavlja 23 i 24 zahtjevaju da Crna Gora što prije suzbije trgovinu ljudima.
Mnoge planirane reforme u borbi protiv trgvine ljudima još nijesu sprovedene, zbog čega bi nadležene institucije što skorije trebalo da realizuju mjere koje će pomoći u borbi protiv te pojave, ocijenjeno je u Izvještaju Sigurne ženske kuće (SŽK).
Izvještaj o sprovođenju reformi i transparentnosti procesa borbe protiv trgovine ljudima u periodu od 2010. do 2013. godine sačinila je SŽK kroz projekat »Veća transparentnost i odgovornost vlasti«, koji sprovode ta organizacija, MANS i još četiri projektna partnera.
U Izvještaju se podsjeća da su za borbu protiv trgovine ljudima u Crnoj Gori zaduženi Kancelarija za borbu protiv trgovine ljudima, Ministarstvo unutrašnih poslova, Uprava policije, Tužilaštvo, sudovi.
U Izvještaju se kaže da je tokom 2010. godine Uprava policije podnijela dvije krivične prijave
protiv deset osoba, da je u istoj toj godini tužilaštvo podiglo optužne prijedloge protiv njih 16, a da su sudovi donijeli sedam osuđujućih presuda, od čega pet pravosnažnih.
Takođe, za 2011. godinu dostupni su samo podaci da su sudovi donijeli sedam presuda za 29 osoba, od čega su pravosnažne - osuđujuće tri presude koje se odnose na devet osoba.
U Izvještaju se kaže da je tokom 2012. godine Uprava policije podnijela samo jednu krivičnu prijavu protiv samo jedne osobe za krivično djelo trgovine ljudima.
Dodaje se i da nisu izrađena pravila obrade i zaštite ličnih podataka žrtava trgovine ljudima i izvršilaca krivičnih djela trgovine ljudima, niti je dostavljena evidencija zbirki ličnih podataka
o ovim licima.
U Izvještaju se navodi da je u prethodnih šest mjeseci podnijeto 70 zahtjeva za slobodan pristup informacijama na adrese 30 institucija koje se direktno bore protiv trgovine ljudima ili su na neki način uključene u borbu protiv ovog fenomena.
Izvor: MINA, antenam.net; foto: montenegro-info.net
