Veterinari Stojović i Živković podsjećaju da Sklonište za životinje u Podgorici postoji još od 2004. godine te da su osnivači grad Podgorica, JP Čistoća. U radu im, kažu, pomaže Društvo za zaštitu životinja Podgorica, sa ciljem da se riješi problem pasa lutalica, a po principima i preporukama Svjetskog udruženja za zaštitu životinja (WSPA).
„Prema tim preporukama problem pasa lutalica rješava se njihovim hvatanjem i smještanjem u Sklonište. Nakon toga se vrši pregled i trijaža pasa. Životinje koje su zdrave, mlade i imaju socijalno prihvatljivo ponašanje se sterilišu ili kastriraju, vakcinišu protiv bjesnila i čiste od parazita i onda pokušavaju da se udome“, pojašnjavaju sagovornici Portala Analitika.
Kako su nam Stojović i Živković kazali, životinje koje se ne udome, vraćaju se na ulicu i to na mjesto sa kojeg su i dovedene u Sklonište.„Sve ostale životinje se podvrgavaju takozvanom humanom usmrćivanju tj. eutanaziji. Procenat uspavanih životinja nije veći nego procenat uspavljivanja u azilima u evropskim zemljama u kojima se praktikuje uspavljivanje, a niži je od procenta uspavljivanja u američkim skloništima gdje ide i do 75 dosto“, kažu veterinari.
Prema podacima koje je Ekološki pokret Ozon dobio od Čistoće, a koje su objavile ND Vijesti, od osnivanja u junu 2004. godine do decembra 2013. u azil je smješteno 12.746 pasa, od kojih je uspavano 8.428. Iz Čistoće su tada pojasnili da su 11.722 psa nađena na javnim površinama, a 1.024 su doveli vlasnici.
Veterinari Stojović i Živković, iz veterinarskih ambulanti zaduženih za azil u Podgorici, kažu da je Podgorica grad sa najmanje ujeda pasa lutalica u Crnoj Gori, te da su to većinom ujedi od strane psa koji imaju vlasnike.
„Podgorica je i grad u kome se ovaj problem ne rješava trovanjima životinja čemo smo bili više puta svjedoci u toku prošle godine u gradovima na sjeveru Crne Gore ili početkom ove godine na Cetinju“, navode sagovornici Portala Analitika.
Stojović i Živković naglašavaju da je kapacitet podgoričkog skloništa od 60 do 80 pasa „što je daleko ispod potreba grada“.
„Smatramo da u ovom trenutku gradu treba najmanje još jedno, a možda i dva skloništa sličnog kapaciteta, jer je sve više pasa koje dovode sami vlasnici i ostavljaju ih u prihvatilište. Ti psi predstavljaju dodatni problem jer se teško udomljavaju, a ne mogu se vratiti na ulicu pa se većina njih eutanazira“, rekli su veterinari zaduženi za azil na Vrelima ribničkim.
Oni dodaju da u Skloništu „ne postoje uslovi za liječenje pasa, tj. mogu se liječiti samo lakša oboljenja i onih životinja koje se mogu udomiti, a troškove liječenja snosi DZZŽ Podgorica, što je limitirano njihovim finansijskim mogućnostima“.
Veterinari ističu da usluge liječenja ovakvih životinja oni naplaćaju „daleko ispod stvarne vrijednosti i ispod propisanog cjenovnika“. Time, kako kažu, žele da daju doprinos njihovom spašavanju.„Većina zaraznih bolesti: štenećak, parvoviriza, koronavirus, parainfuenca i druge, koje su česte kao posljedica velikog broja štenadi i pasa u azilu ne mogu se liječiti u azilu jer liječenje traje više dana i zahtijeva hospitalizaciju životinja. Neke od ovih bolesti se vrlo brzo šire na druge životinje i kada epidemija izbije u azilu teško je zaustaviti“, objašnjavaju sagovornici Portala Analitika.
Smatraju da navedene bolesti imaju visoki stepen smrtnosti, te da njihovo liječenje dosta košta i da je, nasuprot tome, procenat preživljavanja nizak.
„To je sve razlog ovolikog procenta uspavljivanja prije svega bolesnih životinja o čemu postoji odgovarajuća dokumentacija. Ovo je veliki problem ne samo grada Podgorice već čitave države i ne može se rješavati na nivou veterinarskih ambulanti i JP Čistoća, kako se sada problem predstavlja na društvenim mrežama“, istakli su iz veterinarskih ambulanti zaduženih za Sklonište za životinje u Glavnom gradu.
Sagovornici Portala Analitika smatraju da se problem napuštenih životinja mora rješavati kako na gradskom tako i na nivou države. Prema njihovom mišljenju treba treba formirati Policiju za životinje i službu Hitne pomoći za nezbrinute kakva postoji u glavnim gradovima regiona - Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, ali i većim gradovima Evrope. Jedna takva služba bi se „bavila liječenjem napuštenih životinja, kontrolom borbi pasa, dokazivanjem nehumanih postupanja sa životinjama i ostalim aktivnostima za dobrobit životinja“.„Sredstva koja se mjesečno izdvajaju za rad veterinarske službe u Skloništu iznose nešto više od 2.000 eura i predviđena su za sterilizacije, kastracije, veterinarsko sanitarni nadzor, dezinfekciju boksova i prostora u azilu, vakcinacije, čišćenja od ekto i endo parazita i uspavljivanje životinja, tako da su ta sredstva nedovoljna za liječenje životinja“, navode Stojović i Živković.
Kako navode sagovornici Portala Analitika, nepostojanje odgovarajuće službe koja bi se bavila liječenjem nezbrinutih životinja uslovila je da građani nemaju zvanično kome da se obrate za rješavanje problema u vezi sa bolesnim ili otrovanim životinjama.
„Danas se najčešće društva za zaštitu životnja angažuju u ovakvim situacijama i preuzimaju životinje u skladu sa svojim sredstvima i mogućnostima liječenja takvih životinja“, objašnjavaju veterinari Stojović i Živković.
Oni smatraju da treba organizovati predavanja na temu dobrobiti životinja, u kojima bi učestvovali stručnjaci iz regiona, koji bi prenijeli iskustva iz svojih sredina.
K.Ć.
Foto: Facebook, fecava.org, animavet.wordpress.com
