Pet dana nakon novog paljenja vozila dnevnog lista „Vijesti“ može se sklopiti prilično vjerna slika dešavanja koja su protekle nedjelje ponovo uzburkala domaću i inostranu javnost.
U prošli četvrtak rano izjutra, dvadesetak minuta poslije dva sata, nepoznati muškarac je - dolazeći iz pravca pruge ka novoj, tek useljenoj zgradi, u nizu na Bulevaru vojvode Stanka Radonjića – prišao automobilu „nisan“, otvorio plastičnu flašu punu benzina, polio automobil po haubi i zapalio ga. Plameni jezici su suknuli, a nepoznati se brzo sklonio i nestao iza zgrade. Pod okriljem noći napadač je lako mogao da se izgubi u šumi novih zgrada i okolnih još nedovršenih građevina...
Već tokom jutra krenula je, sasvim očekivano, lavina osuda domaće javnosti i oštra upozorenja međunarodnih zvaničnika, od Brisela i Berlina pa do Vašingtona: novo paljenje vozila privatnog dnevnog lista još jedan je šamar na licu države Crne Gore. Ali i težak udarac kredibilitetu crnogorske vladajuće politike. Možda naoko djeluje politički bizarno, ali je tako: rasvjetljavanje napada na imovinu „Vijesti“, ali i rješavanje ranijih napada na novinare, prema interpretaciji Štefana Filea, postali su ključni zahtjevi Brisela prema Podgorici u procesu evropskih integracija.Nije više u pitanju rješavanje nekoliko piromanskih napada ili par slučajeva nasilja nad novinarima – međunarodne poruke su teške optužbe na rad crnogorske policije i tužilaštva i, uopšte, institucija zaduženih za, kako se to uopšteno kaže, održanje reda i poretka u društvu.
Čak i letimična analiza posljednjeg paljenja vozila „Vijesti“ ukazuje da postoji niz vrlo vidljivih, indikativnih, pokazatelja loše obavljenog policijskog posla.
Snimak (ni)je trag: Slika spaljenog automobila nalikovala je nekim ranijim prizorima iz jula, avgusta i novembra prošle godine, kada su u tri navrata zapaljena četiri automobila dnevnog lista „Vijesti“.
Prošlonedjeljni piromanski napad se ipak u nečemu izdvaja od ostalih: prvi put je izveden u blizini nadzornih kamera i prvi put je policija mogla da, makar na snimku, prati „ritual“ paljenja. U novinskom izvještaju dnevnog lista „Vijesti“, dan nakon paljenja, pretpostavlja se da napadač nije bio upoznat da su prije desetak dana na zgradi koja je tek useljena postavljene sigurnosne kamere. Novinari „Vijesti“, pozivajući se na izvore iz Uprave policije, tvrdili su da napadač nije imao kapuljaču ili masku preko lica. Što navodi na zaključak da bi se tehnikama izdvajanja dijela fotografija sa snimka mogao identifikovati.
Međutim, drugi policijski izvori Portala Analitika upozoravaju da ne treba žuriti sa optimističkim zaključcima da bi snimak sa bezbjednosne kamere mogao da bude ključni trag za otkrivanja izvršioca. Sasvim suprotno: isti izvori govore da snimak prikazuje piromana koji je bio ipak zaštićen, najvjerovatnije - medicinskom maskom. Uostalom, ako je lice tako lako vidljivo valjda bi i napadač bio iza brave za manje od 24 sata.
Ukoliko je, pak, lice prilično skriveno, policija ima samo opšti opis: mlađi muškarac, srednje visine, između 175 i 180 santimetara visine. Što odgovara opisu nekih dvije- tri hiljade stanovnika Podgorice, ako je riječ o žitelju Glavnog grada?! Ostaje, dakle, dilema koliko će i kako snimak sa bezbjednosne kamere doprinijeti rasvjetljavanju lanca paljenja vozila „Vijesti“.
(Ne)namjerni propusti policijskog nadzora: To je samo djelić mozaika. Ali, prošlonedjeljni slučaj paljenja vozila „Vijesti“ mogao bi da doprinese razobličavanju lošeg rada policije na terenu, ali možda i - da ispitivanja uputi u nekom drugom pravcu, koji za sada nije bio i zvaničan put istrage: prvi put je crnogorski MUP, makar i posredno, upro prstom ka – sopstvenim redovima.
Ispostavilo se, naime, da je – u cilju prevencije novih napada - imovina „Vijesti“ bila pod stalnim nadzorom policije od kraja decembra, kada je još neidentifikovani napadač podmetnuo eksploziv (najvjerovatnije štapin dinamita) u ispod prozora redakcije ovog lista. Nakon toga, preduzete su opsežne mjere zaštite. Više desetina policajaca je, na smjenu, danonoćno držalo na oku - ne samo zgradu u kojoj su „Vijesti“ - već su se brinuli o kompletnoj njihovoj imovini; svaki službeni automobil ovog dnevnika, štampariju, zgradu...
Policajci koji su zaduženi za brigu o službenim automobilima „Vijesti“ morali su, shodno proceduri nadzora, da budu u stalnom kontaktu sa vozačima koji su ih redovno obavještavali kada završavaju sa poslom i kada i gdje parkiraju vozila.
Opisana šema zaštite je upečatljiva ilustracija o ponižavajućoj nesposobnosti crnogorske policije da rasvijetli slučajeve paljenja vozila „Vijesti“ - umjesto rješavanja starih, više se izgleda vodilo računa o sprečavanju novih.
Još i gore: i ta policijska mjera, koja je podrazumijevala veliki broj angažovanih ljudi, pokazala se totalno neuspješnom. Akcija pojačanog nadzora pala je u vodu u noći između srijede i četvrtka kada se dežurni policajac - Vesko Vračar, koji je trebalo da obavlja nadzor automobila „Vijesti“ - nije pojavio na poslu ili je pak samovoljno napustio poziciju na kojoj je morao da bude, što još nije zvanično utvrđeno. Uprava policije odmah je saopštila da je „protiv službenika V.V. pokrenut disciplinski postupak jer se nije nalazio na pomenutoj lokaciji, što mu je bio zadatak“. Sljedećeg dana policajac Vračar je, skupa sa kolegom od kojeg je trebalo da preuzme smjenu, dao izjavu u tužilaštvu i za sada nije poznato da li će, osim disciplinskog, pokrenut i neki drugi - mnogo ozbiljniji postupak.
Čudne podudarnosti: U ovom slučaju nije toliko važno samo utvrditi da li je suspendovani policajac naprasno ogladnio, pa je pohitao usred dvosatne smjene na hamburger.
Mnogo je bitnije odgonetnuti - kako je to piroman znao da baš tada, u tom relativno kratkom intervalu, baš to vozilo „Vijesti“ ostalo bez nadzora? U životu se čudne podudarnosti ponekad i mogu događati, ali je ovom slučaju teško je povjerovati u koincidenciju: u četvrtak 13. februara, osioni momak koji je zapalio „nisan“ je bio siguran da ga niko iz policije neće presresti i omesti u nakani i da ima vremena da se bezbjedno udalji sa mjesta napada!
To budi osnovanu sumnju da je napadač (ili više njih koji su u organizaciji) raspolagao pouzdanom informacijom o kretanju policajaca. Odakle je došla ta ključna dojava – o tome će morati Uprava policije vrlo brzo da se izjasni.
Tim prije što se iz mjeseca u mjesec gomila broj nerazriješenih slučajeva u kojima, u najmanju ruku, nije jasno ponašanje policajaca i inspektora koji su bili zaduženi za istrage, ni prilikom napada na novinara Tufika Softića, niti nakon dinamitaškog napada na redakciju „Vijesti“ ili premlaćivanja novinarke „Dana“ Lidije Nikčević.
Tapkanje u mjestu: Iz ljetošnje policijske istrage napada na novinara Radio Berana i „Vijesti“ Tufika Softića sve se svodi na poražavajući podatak: da je prethodna policijska istraga – iz 2007. godine kada su Sofića, tadašnjeg novinara “Republike” brutalno pretukla dva maskirana napadača, na pragu njegove porodične kuće – bila loše sprovedena i da nijesu forenzički ispitani možda i ključni dokazi!
Umjesto da se tadašnja policijska istraga fokusira ne opasne momke, takozvane biznismene, o kojima je Softić otvoreno pisao, inspektori su počinioce tražili na drugoj strani – unutar grupe mlađih beranskih huligana. Portal Analitika je već pisao da tadašnji inspektori u Beranama nijesu precizno vodili ni eliminaciju dokaznog materijala. Izvještaj o istrazi iz 2007. godine je pokazao je da nikada nije urađena DNK analiza bejzbol palice nađene u kući jednog od privođenih pod sumnjom za napad na novinara Softića...
Ako je pronalaženje podmetača eksplozivne naprave ispred redakcije „Vijesti“ prilično zahtjevan policijski posao, zvuči nevjerovatno da - nakon više od 40 dana – nema napretka u istrazi napada na novinaku Nikčević, napada koji se dogodio tokom dana u centru Nikšića.
Čekajući rasplet: I što je najgore, nema čak ni policijskih procjena o motivima različitih napada.
U svakoj istrazi, osim nalaženja tragova, sklapanja redosljeda dešavanja, vještačenja forenzičkih dokaza, bitno je razlučiti – ko ima koristi od zločina, kome odgovara održavanje haosa neriješenih slučajeva. Sada je jedino izvjesno da štete - osim meta napada - trpe vrhovni državni zvaničnici, kojima se sudi i presuđuje u medijima i koje medijski tajkuni u svakodnevnim jadikovkama bez zazora nazivaju "inspiratorima zločina protv medija. Ali, ovje nije riječ samo o pojedincima - na udaru je država kojoj se ugled krnji svakim novim slučajem koji osteje bez raspleta.
Zato bi posljednje paljenje vozila „Vijesti“ moralo da bude prekretnica: prvi put postoje podaci da je unutar policijskog lanca pukla jedna karika – odgovornost policijskih službenika.
Sada je neophodno da istraga utvrdi uzrok – je li riječ o aljkavosti, neprofesionalnosti? Ili nešto mnogo gore - indicija da unutar policije, institucije koja bi trebalo da brine o bezbjednosti i miru, postoje snage kojima – zbog ličnih ili grupnih interesa - odgovara dalje izazivanje neproglašenog vanrednog stanja, da postoje interesne grupe povezane sa organizovanim kriminalom? Činjenica da, nakon godina neriješenih slučajeva, gotovo niko iz policije nije snosio odgovornost, podnio ostavku ili bio razriješen dužnosti, rađa sve intenzivnije glasine da se unutar MUP-a i pod krinkom opisanih slučajeva odigrava neka klanovska, rovovska bitka u kojoj se napadi na novinare i njihovu imovinu koriste kao sredstvo unutrašnjeg obračuna.
Sjenka sumnje na policiju je pala, ali je garež od paljevine na licu države Crne Gore. Rasplet se ne može dugo odgađati, ne zbog Brisela i Evrope ili ispraznih floskula o slobodi javne riječi, nego prvenstveno radi – saznavanja pune istine i nalaženja mira unutar Crne Gore.
Draško ĐURANOVIĆ
