Na panelu su govorili Sanija Šljivančanin iz Fondacije Konrad Adenauer, Aleksa Ivanović član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka, Neđeljko Rudović iz dnevnog lista „Vijesti“, Nataša Đukanović iz kompanije Domen.me i medijski analitičar i slobodni novinar Dragoljub Duško Vuković.
Sanija Šljivančanin, u ime Fondacije Konrad Adenauer, u svom obraćanju je istakla da su u procesu odlučivanja o podršci pomenutoj tribini, u KAS-u imali u vidu tri kriterijuma.
- Veoma je značajno to što je inicijativa potekla od mladih ljudi, od studenata..a negdje smo skloni da sve inicijative koje imaju društveno-politički angažman u suštini podržimo; važan aspekat ovog projekta je to što je usmjeren ka akademskoj zajednici, kao i njegova usmjerenost na aktuelne društvene teme, koje nijesu samo kod nas u vrhu interesovanja javnosti i pojedinaca, već i šire - kazala je Šljivančanin i dodala da je tema tribine posebno osjetljiva i značajna jer sadrži konflikt koji se odnosi na pravo javnosti da zna i sa druge strane, na fundamentalno ljudsko pravo na privatnost i zaštitu ličnih podataka.
Aleksa Ivanović član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka je tokom svog izlaganja ukazao na činjenicu da čovjek već svojim rođenjem postaje subjekt obrade ličnih podataka i da Crnoj Gori predstoji velika, sveobuhvatna reforma koja će ostaviti traga, a tiče se reforme svih pitanja koja se odnose na privatnost, odnosno nekoliko direktiva koje iz različitih segmenata tretiraju ova pitanja.
- Mi živimo vrijeme koje se naziva „doba erozije privatnosti“. Razvoj čovječanstva, telekomunikacija, razvoj interneta, nosi velike dobrobiti, ali nedvosmisleno pomaže procesu erozije privatnosti. Kako da sačuvamo naš lični integritet? Postoje ljudska prava koja su apsolutno zaštićena i ljudska prava koja su relativno zaštićena, odnosno, država i Evropa garantuje apsolutnu i relativnu zaštićenost nekih prava. To znači da u nekim slučajevima država može da se umiješa u naša lična prava, koja su dio zagarantovanih ljudskih prava. U doba interneta, jednom objavljeno - za sva vremena objavljeno, jednom zloupotrijebljeno - za sva vremena zloupotrijebljeno. U našu privatnost ulaze svi - od države, marketinških kompanija, dosadnih komšija, do medija. Sve je to legitimno, do određene mjere. Crna Gora je gotovo usaglasila svo crnogorsko zakonodavstvo sa pravnom tekovinom, ali nije baš tako u praksi, iz više razloga. Jedan je taj što nekad fali znanja, drugi da ako ima znanja, želi se postići cilj koji nije reciprocitentan, a treći je taj što mi sami svojim svakodnevnim ponašanjem dajemo doprinos da naši podaci budu onamo gdje ne treba da budu - kazao je Ivanović.
Ivanović je naveo da su mediji temelj demokratskog društva.
- Ali je i želja društva, prije svega, politička i pravna kako će tretirati privatnost, jedan od repera da ocijenimo u kakvoj demokratiji živimo. Ako su mediji neizbježan dio da bi u nekoj državi živjeli u slobodnom društvu, onda im poručujem da uvijek imaju u vidu - ljudski integritet, jer je to nešto što je najosjetljivije - poručio je Ivanović.
On je postavio pitanje vezano za opravdanost objavljivanja imena malodobne djece u slučaju čedomorstva i istakao da je njegovo mišljenje da to ne treba raditi, i da je to užasno kršenje prava na privatnost. Ivanović je potom kazao da se sporio sa vrhunskim evropskim pravnicima oko objavljivanja imena majke koja je počinila čedomorstvo i dodao da su prisutna dva različita mišljenja - jedna grupa pravnika koja zastupa na Sudu u Strazburu smatra je potrebno objaviti ime majke, ne zbog njenog imena, već zbog nečega što bi moglo da inklinira potrebi javnosti da zna da je stanje u jednoj fržavi alarmantno sa aspekta socijalnog života. Druga grupa ljudi smatra da je to malo zadiranje u privatnost ljudi.
Ivanović je naveo da ni država nema pravo da zadire u privatnost građana i naveo primjer presude kojom su listinzi telefonskih poruka i poziva par ekselans privatnost i da to niko ne smije da zna, pa čak ni policija, bez odobrenja suda.
Neđeljko Rudović iz dnevnog lista „Vijesti“ kazao je da je prošle godine po prvi put taj list objavio na naslovnici fotografiju državnog funkcionera - bez pantalona i dodao da je vođena polemika oko opravdanosti takvog poteza i da li je time narušena privatnost tog funkcionera.
- Po tom pitanju je vođena komunikacija između urednika različitih medija, zato što nijesu bili sigurni što je u tom momentu bilo pravilno. To je pobudilo znatiželju i maštu, ali desilo se na kraju da je odluka skoro svih dnevnih listova u Crnoj Gori bila da objave informaciju o tome i propratne fotografije, koje pritom nijesu bile vulgarne prirode. Ako me danas pitate, jesmo li donijeli pravilnu odluku - mislim da jesmo, iako teška srca, zato što smo unaprijed znali da će tako nešto da unese ozbiljne probleme u lične živote, ne tog funkcionera, nego članova njegove porodice, da će ih te neprijatnosti pratiti dugo. Ali, imali smo u vidu da je obaveza nekoga ko je javni funkcioner, da se ponaša u skladu sa elementarnim načelima - da ne možete svoj posao koji je javne prirode i svoj kabinet, koristiti za privatne stvari - kazao je Rudović.
On je naveo da je uloga medija ne samo da informišu građane, već i da upozoravaju, da utiču da oni koji u naše ime upravljaju ovom zemljom, to čine na najbolji mogući način, i da imaju u vidu da troše naše pare i da prema svemu tome moraju odgovorno da se ponašaju.
- I zbog toga mi i te kako imamo pravo da pitamo kako oni troše naše pare, đe završavaju naše pare, zašto i od kojih sredstava neki funkcioneri imaju toliku imovinu koja se, slučajno ili ne, baš povećala od trenutka dolaska na funkciji. To pitamo da bismo i njih, i sve ostale uz njih, natjerali da se ponašaju u skladu sa osnovnim načelima demokratije, da se ponašaju odgovorno i da podnose račune, da bi oni koji su ih birali znali da li zaslužuju ponovo da ih biraju nanekim sljedećim izborima. To je osnovna uloga medija u jednom društvu i radeći taj posao treba da svakodnevno odlučujemo na koji način ćemo plasirati informacije koje se tiču ličnosti, i da li podjednako treba tretirati obične građane i funkcionere - kazao je Rudović.
Rudović je istakao da novinari mogu pomoći i ubrzati rješavanje socijalnih i drugih problema građana. Isto tako, mediji koji nemaju spoznaju o tome kolika njihova odgovornost može biti, mogu tim istim građanima uništiti život.
Nataša Đukanović iz kompanije Domen.me, povodom zaštite podataka u virtuelnim medijima, fejsbuku, tviteru i blogu, kazala je da se zaštita privatnosti podataka tiče cijelog svijeta i da je sve češće prisutan veliki strah od kontrole.
- Privatnost je postala malo pitanje, koje možemo samo da se zavaravamo da postoji. Ispitivala sam temu zaštite podataka zbog sukoba zakona među državama. Ne samo CG i EU, već i EU i SAD. U Evropi postoje striktni zakoni, dok je u Americi to drugačije, jer oni imaju manje zakona koji tu oblast regulišu. Svi mi koji smo na fejsbuku, tviteru, blogu, smo svojevrsni mediji, jer to što mi radimo neko ipak čita. Razni događaji se tu komentarišu. Postoji politička igra oko postavljanja komentara na portalima, jer se prilikom komentarisanja potpisujete tuđim imenom, dok ako bi bili uslovljeni da stavite svoje podatke, razmislili biste što bi napisali, da li bi to bio uvredljivi komentar ili nešto drugo. Ima jako puno priča što je politički ispravno i što se koristi u političke svrhe, a što je ono što mi iskorišćavamo ili ne štitimo sami sebe. Ljudi danas imaju mnogo veći doseg, odnosno putem ovih internet medija mogu mnogo dalje da „viču“ i da kažu svoje mišljenje, nego što su to do sada mogli. Veliki je strah od kontrole i svi mi želimo da imamo privatnost, a sa druge strane svako od nas razne statuse i slike postavlja na internet - kazala je Đukanović.
Dragoljub Duško Vuković novinar i medijski analitičar je istakao da civilizacija ide u pravcu toga da ćemo biti sve više nadzirani.
- Novinarska etika jasno stavlja do znanja da bi sfera privatnosti trebala biti veoma zaštićena, i kad se izvještava o privatnim životima ljudi, da se mora biti krajnje oprezan i pažljiv. Naša privatnost je javna stvar onoga trenutka kada mi hoćemo da se bavimo javnim poslovima i kad ulazimo u javnu sferu. Tada postajemo svjesni da dio našeg života ne može ostati privatan, jer ćemo biti u poziciji da odlučujemo o javnim stvarima, o sudbinama drugih ljudi, i ti ljudi moraju znati sa kim imaju posla - kazao je Vuković.
Ana POPOVIĆ
foto: Ivana Božović
