Ima i zamjerki – neko na meni, neko na ljubaznost osoblja, a neko i na štimung i izbor muzike.
Roštiljske kobasice, pohovane i lovačke šnicle, pasulj, raštan, oriz sa graškom, pire...To je meni menze popularnog podgoričkog „Plavog dvora“, kako studenti zovu stari studentski dom, ako dođete utorkom.
Je li baš u svakodnevnom životu, kao što je zapisano u jelovniku?

Ručak u menzi „Plavog dvora“, služi se od 12 do 16 časova. Već sa ulaza dočekuje punkt sa hranom, koji funkcioniše kao i svi punktovi u menzama ili ekspres restoranima.
Studente uslužuje jedna kuvarica, druga za kompjuterom „skida“ bonove sa kartice, dok su dvije zadužene za prijem korišćenog posuđa. Zaposleni se, očigledno, trude da atmosfera u menzi bude približna onoj kod kuće. Ljubazno osoblje, zelenilo posvuda, stalno uključen televizor, sa kojeg dopire „narodno veselje“ i glas Miroslava Ilića. Izgleda da su se i studenti i učenici, koji ovdje dolaze iz obližnjeg đačkog doma navikli na red i disciplinu koja vlada u restoranu, tako da bez vike i gužve izaberu ručak, i odu na neko od 120 mjesta koja su im na raspolaganju…

Hrana prija, muzika „para“ uši: Već četiri godine Emir Pilav koristi abonentske bonove. Iz velikog iskustva zna da hrana u menzi varira - nekada je dobra, nekada loša, nekad podnošljiva. Smeta mu što na meniju nema više junetine, piletine ili govedine…
„Moja velika zamjerka je što nisu ispoštovani oni koji ne jedu svinjetinu. Ima dana kada sam nailazio na tri ili četiri vrste svinjetine, a samo jednu vrstu govedine. Govedina je nekad dobra, ali zna da bude i tvrda, neukusna, pa sam se mnogo puta vraćao praznog stomaka“, ističe student Fakulteta političkih nauka (FPN). U šali dodaje da bi i muziku koja se „pušta“ u menzi valjalo mijenjati.
Njegova koleginica sa fakulteta, Aldijana, kojoj je ovo prva godina kako se hrani u menzi, saglasna je sa Emirom da i kvalitet i izbor hrane variraju.

Boban Bogavac smatra da je usluga u menzi „Plavog dvora“ „na nivou“, ali da bi hrana mogla biti bolja.
Njegov kolega Dražen, koji iz nekog razloga nije htio da kaže prezime, smatra da su uslovi u menzi solidni i prilagođeni prilikama studenata. Jedina zamjerka mu je što smatra da bi higijena mogla biti bolja.
„Hrana može biti bolja, ali smo relativno zadovoljni. Higijena bi svakako mogla biti na višem nivou. Što se usluge tiče – osoblje je prijatno, izlaze studentima u susret što se svega tiče“, priča Dražen.
Popularni krompir pire: Studentski restoran „Novog doma“ značajno je veći od restorana „Plavog dvora“. Podijeljen je na nekoliko dijelova i ima kapacitet od 200 mjesta. Valja reći da obje menze imaju prilaz prilagođen osobama sa invaliditetom.

Za razliku od menze „Starog doma“, odnosno „Plavog dvora“, već na ulazu se osjeća jak, težak, miris hrane. Biće zbog položaja same kuhinje. I žamor studenata je jači. Menza „Novog doma“ ima poseban dio u kojem se pecivo, teoretski, može uzeti u toku radnog vremena restorana – od 7,15 ujutro do 20,30. Toga utorka već u 13 nije bilo bogznašto na izboru.
A glavni meni se, na papiru, ne razlikuje se mnogo od onog u „Plavom dvorcu“. U jedan je sat u menzi „Novog doma“ nestao je pire, ali se mogla naći pljeskavica.

Pecivo od doručka koje ponekad „spasi stvar“: Ovdje, ipak, imaju više primjedbi nego studenti kojis e hrane u „Plavom dvorcu“.
Ispred menze zatekli smo studente četvrte godine Prirodno- matematičkog fakulteta (PMF), Vladana Šarca i Dejana Jaramaza koji su saglasni da je hrana u restoranu kod tehničkih fakulteta nekada bila mnogo bolja.

Cijena mjesečnih bonova za doručak, ručak i večeru je oko 30 eura.
„Istina, ne možete očekivati da za tako niske cijene dobijete nekakve vrhunske obroke. Ali, može se poraditi na drugim stvarima, na poboljšanju higijene, na primjer. Ja sam nailazio na tragove kompota u čašama…“, tvrdi sagovornik Portala Analitika.
On smatra i da ljubaznost osoblja nije na zadovoljavajućem nivou, ali to opravdava velikim brojem studenata koji se hrane u menzi i umorom zaposlenih u njoj.
Jaramaz je, kao i ostali sklon poređenjima dvije menze.

On apeluje na osoblje menze „kod faza“ da češće mijenjaju stolnjake jer, kako kaže, nije prijatno jesti sa stolnjaka na kojima ima ostataka hrane, masnog, ljepljivog… Dejanu smeta i red koji nastaje prilikom „očitavanja“ abonetskih kartica, te smatra da bi trebalo edukovati osoblje kako bi se ubrzao rad na računaru i smanjile gužve.
Sa predavanja trk u menzu: Na klupama ispred restorana, ekipa Portala Analitika zatekla je Miloša Bujišića koji se u ovoj menzi hrani već tri godine.
„Hrana je solidna, mada bi mogla biti i bolja. Imao sam priliku da se hranim u menzi „Plavog dvora“ i mislim da je hrana tamo bolja bar za deset odsto. Usluga u našoj menzi je dobra i žene koje rade u njoj su jako prijatne. Higijena nije baš na nekom nivou, ali uglavnom smo zadovoljni“, rekao nam je Miloš.
Studentu Danilu Mijanoviću ne odgovara radno vrijeme menze, jer je često na predavanjima do 8 sati uveče.
„Menza se zatvara do 20,30 h, i stižem kad je mali izbor, a osoblju se žuri da završi i zatvori menzu. U ostalim terminima hrane ima dosta, dobra je, dopada mi se način na koji je spremljena i ukusna je“, ističe Danilo.
Danilov prijatelj Luka Đurović nema primjedbi na ishranu u menzama.
„Hrana je odlična, samo se osoblju uvijek žuri, i nervozni su“, ističe Luka.
Nikola DRAGAŠ/Kristina ĆETKOVIĆ