- U pitanju je povampirena arhaična svijest i primitivizam ratničkog plemena. Ta pojava se može označiti kao civilizacijska regresija i defekt stila življenja, kao kontrakulturno ponašanje koje je posljedica individualnih i kolektivnih frustracija, poremećaja u sistemu vrijednosti i nepostojanje socijalne kontrole. Izgleda da nije problem samo u školi nego u društvu haotične tranzicije, u postradaloj porodici u vrijeme dugotrajne krize, u vršnjačkom nasilju u kojem više odlučuju hormone i nagon nego svijest i kultivisanost, u nasilju u svakom segmentu anemične stvarnosti u kojoj vladaju haos, nasilje i bezakonje- konstatovao je Božović u autorskom tekstu.
Ističe da se oružjem ne mogu liječiti kompleksi, niti ono može biti kompenzacija za neostvarenu zrelost i nedostignuti identitet.
- Kad se i u pozorišnoj predstavi na zidu pojavi puška, ona će da opali do kraja predstave. Smatram da je oružje nepotrebno bilo kome, osim onima koji ga nose iz službenih razloga. Oni bi morali biti zdravi u svakom pogledu, odgovorni i prisebni. Da bi se ova rđava navika stopirala neophodan je strog zakon i njegova striktna primjena. To bi se moralo naći u strategiji civilnog društva, odmah i bez oklijevanja- poručio je profesor Božović.
