Premijerom predstave za koju Vojvodić potpisuje tekst i režiju, CNP je obilježilo 60 godina postojanja.
Glavnu ulogu igra Tihomir Stanić, a ostale uloge tumače: Ana Vučković, Jelena Rakočević, Gorana Marković, Karmen Bardak, Gordana Mićunović, Ljubica Barać - Vujović, Simo Trebješanin, Dejan Ivanić, Dušan Kovačević, Nikola Perišić, Petar Novaković, Zoran Vujović, Miloš Pejović, Aleksandar Radulović, Slobodan Marunović, Mišo Obradović, Dragica Tomas, Milorad Radović, Goran Slavić i Nada Vukčević. Na sceni će biti i muzičari Stefan Pavićević (saksofon), Milivoje Pićurić (kontrabas) i Ivan Marović (klavir).
Producent predstave je Janko Ljumović, dramaturškinja Borka Pavićević, scenograf Hans Georg Šafer, kostimograf Leo Kulaš, kompozitor Žarko Mirković, a lektor Dubravka Drakić. Dizajn zvuka i audio montažu su uradili Đorđe Petrović i Jovo Kljajić, asistenti režije su Mirko Radonjić i Mirjana Medojević, a izvršni producenti Dejan Đurković, Andrijana Maliković i Marko Gošović.
- Neki likovi u komadu Radmile Vojvodić su bili stvarni, drugi su dio njene imaginacije. Centralna htjenja ovog poduhvata su u tome što se predstava igra zarad našeg vremena. Cio svijet traži kako skupa da živi, i ovo je primjer kako se sistem može mijenjati kada bi postojala ideja opšteg dobra. „Za bolji svijet“ – e, to je centralni napon ove predstave. Članovi ansambla ove predsatve imaju odgovornost da iznesu ovakvu predstavu, jer ovo je jedna politička predstava - kazala je dramaturškinja Borka Pavićević o ovom komadu.
Iz nacionalnog teatra za srijedu najavljuju drugu iz ciklusa razgovora „Debata u pozorištu“. Ovog puta tema će biti „Nove-stare utopije, ima li ih?“, a od 12 časova u Pres sali CNP govoriće Srećko Horvat, filozof iz Hrvatske i pisac Andrej Nikolaidis, a medijatori će biti direktor CNP-a Janko Ljumović, i dramaturškinja Borka Pavićević.
- Ciklus razgovora je zamišljen tako da pozorištu omogući dodatno djelovanje u javnoj sferi i da ono postane mjesto susreta, kritičkog i intelektualnog promišljanja društvenih pitanja - pitanja na koja zajednički možemo tražiti odgovore, kako u pozorištu koje stvaramo, tako i u debatama koje pokrećemo. Debatu želimo da vodimo i zbog stvarnosti koju pozorišna publika živi, kao i zbog toga što želimo da se pozorište zalaže za javni prostor. Za njegov rad, za njegovu kapacitiranost da govori društvu nužan je i interdisciplinarni pristup koji promovišemo. Debata je nužna pozorištu, kao što je pozorište nužno društvu i zajednici u kojoj djeluje – ističu iz nacionalnog teatra.
