“Ranije nisam svraćala u ‘second hand’ prodavnice, bilo me je nekako muka, stid. Međutim, sada sam im čest posjetilac. Uvijek nađem neki rijedak komad. I, što je najbitnije, to nije ona obična kineska roba, nego sve kvalitetni komadi, koji na drugom mjestu koštaju mnogo više”, kaže za Portal Analitika Sandra, koju smo zatekli u jednoj od ovih prodavnica u Podgorici, u ulici Pera Ćetkovića, na Starom Aerodromu.
Dodaje kako je više puta vidjela da neko od rođaka ili komšija kupuju u ovom butiku, a kasnije se hvale da je to iz Delte, ili poklon od kakvog rođaka iz inostranstva
“Sve češće svraćam ovdje, sad mi nije nikakav problem, nego mi je i milo kad nađem i kupim nešto baš lijepo, pa mi niko ne vjeruje gdje sam ga kupila i za tako ‘sitne’ pare”, kroz osmijeh priča Sandra.
Za butike polovne robe, poznate “second hand shop-ove”, možemo čuti razne priče. Sa jedne strane da su to izvrsni komadi rijetke i kvalitetne robe i druge priče, od onih koji imaju odbojnost prema ovakvim radnjama, uz tvrdnje da je ta roba pripadala preminulim osobama.
Prodavačica iz butika u ulici Oktobarske revolucije, u blizini autobuske stanice, koja nije željela da se predstavi, tvrdi da je to sve roba iz inostranstva, uglavnom sa nekih rasprodaja i da se često dešava da im dođe nenošena garderoba, sa etiketom.
U ovim buticima može ima za svakoga ponešto - dječije, ženske, muške garderobe. Veselijih boja, tamnijih nijansi, od lepršavih cvijetnih modela za neku osobu slobodnog duha, do modela svedenih linija za pravu poslovnu gospodu.
Jedina je mana ovih butika to što obično ima samo jedan broj od modela. Dešava se da se neko oduševi kada "potrefi" veličinu i model i tako kupi neki rijedak komad. S druge strane, ako nađu pravi broj, mogu biti sigurni da nose “unikat”.
“Mi imamo stalne mušterije, koje znaju da nam roba dolazi utorkom i petkom. Dođu, pogledaju i kupe nešto ako im se svidi. Ima čestih posjetilaca koji ne vole da im se to zna, pa kad ih vidi neko od njima poznatih, obično kažu da su prvi put ušli, tek da vide što ima, da im je butik preporučila neka drugarica ili poznanica”, kaže ljubazna prodavačica koja svo vrijeme mušterijama dodaje neke nove komade i komentariše da li im nešto "stoji" ili ne.
Dolaze i mlađi ljudi, obično biraju neke rijetke, neobične komade, aktuelnih boja. Dešava se i da kažu da to nije za njih, nego da kupuju drugima, ali im prodavačice uvijek izađu u susret i pomognu u odabiru.
Gospođa srednjih godina žali se na današnju modu, i kaže da rijetko što može da nađe da valja.
“Ne mogu da nađem ni pravi model, ni broj, ni boju. Sve je nešto usko, kratko, nisko... Sve se to pravi za neke anoreksične misice, a i ono što je za ove što ponekad nešto i pojedu, bude neke upadljive boje. Sve je prilagođeno mladima i ja pokušavam da nađem nešto za mene ovdje”, jada se gospođa.
Mušterije svih društevnih slojeva: Da više dolaze žene, nema sumnje, kao što imaju i više strpljenja da “kopaju” po natrpanoj garderobi, za koju treba imati i oštro oko za uočavanje potecijalno zanimljivih komada.
Međutim, nije rijedak slučaj, da svrati i neki gospodin. U radnji na Starom imaju stalne mušterije muškog pola, koji nijesu mnogo zahtjevni. Obično traže neke aktuelne stvari za sezonu, a ima i onih koji se uvijek odlučuju i rado vraćaju klasici jer, kako kažu, "to je bez promašaja".
Cijene u ovim buticima su vrlo pristupačne, majice su od jednog do pet eura, duksevi od dva do osam, suknje i pantalone od dva do šest, košulje od dva do pet, haljine od četiri do 12, sakoi od pet do 12, kompleti od pet do 15 eura. Dok "obične" jakne koštaju od pet do 18 eura, kožne se mogu naći za 20 do 40 eura.
Mušterije su ljudi svih društvenih slojeva, i ljubazni i "teški", zahtjevni, manje zahtjevni, često i mnogo naporni, ali svakog dana dođe neko ko prodavačicama i mušterijama izmami osmijeh.
“Ima jedna starija gospođa, koja je naša stalna mušterija. Znam da je penzionerka i da ima oko 70 godina, ali je vrlo vitalna. Pravo je uživanje nju posmatrati kada nešto isprobava, njen dugogodišnji, njegovani stil i prefinjeni ukus. E, ona kad nešto proba, stane ispred ogledala, pa se zagleda sa jedne, pa sa druge strane i obično da neki komentar, to je spektakl... Sjećam se da je jednom rekla da je zadovoljna kako joj stoji i da možemo da zamislimo kakva je bila kao mlada, kad sad tako dobro izgleda”, priča prodavačica u radnji, Snežana Šćepanović, koja je svo vrijeme ljubazno pomagala mušterijama i davala im neki svoj sud.U ulici 13. jula, kod redakcije Dana, nalazi se još jedan butik "polovne" robe. Sagovornice Portala Analitika, su nam rekle, da je posla manje, nego što je bilo ranije, ali da se ipak isplati raditi.
“Ljudi obično dođu, isprobavaju razne modele, ostanu nekada i malo duže i na kraju izađu, ništa ne kupe”, kaže šarmantna prodavačica Vesna Danilović, (na slici), koja je uz pjesmu i osmijeh preslagala razne komade odjeće.
Ona kaže da mušterije odlično znaju gdje su i što hoće, mada se dešava, veli, da neko uđe u radnju i izađe kada vidi o čemu se radi.
„Ovi su butici super stvar. Gdje to ima da se čovjek obuče od glave do pete, da bude kao cvijet, da to što je kupio bude kvalitetno, a da ne potroši ni 20 eura?“, reče jedna gospođa izlazeći iz radnje.
B. Joksimović
