Interesantno je da je broj povjeravanja djece iz vanbračnih zajednica od 2011 do 2012. značajno opao – sa 41 na 18 slučajeva, dok se iz bračnih skoro udvostručio - sa 79 u 2011, u 2012. je porastao na 139. Riječ je o čak 223 maloljetne djece, od čega 125 dječaka i 98 djevojčica.
Te je godine bilo i 25 zahtjeva za izmjenu odabranog roditelja.
U stručnom timu za zaštitu djece u porodičnim odnosima u podgoričkom Centru za socijalni rad su pravnica Ružica Jovanović, psihološkinja Marica Stijepović i volonterka Milica Radulović.
Pred njima se često dešavaju velike porodične drame izazvane razvodom roditelja čiji se poremećeni odnosi često prelamaju preko leđa i krhke psihe maloljetne djece.
Na ovom timu je ogromna odgovornost, jer njihovo mišljenje može da utiče na stav suda oko sudske odluke o satarteljstvu, iako je centar, suštinski, savjetodavna ustanova, koja ne raspolaže represivnim mehanizmima, već se cjelokupna etika socijalnog rada zasniva na dobrovoljnosti i motivaciji.
Zanimljivo je i da je neposredno nakon stupanja na snagu Porodičnog zakona, 2007. godine, smanjen broj slučajeva posredovanja oko starateljstva u brakorazvodu, ali se od 2011. godine taj broj ponovo povećava.
„U početku su stranke odlazile na medijaciju. Međutim, imamo utisak da je uspješnost medijacije počela da opada i to uglavnom po pitanjima alimentacije. Dogovori oko kontaktiranja maloljetne djece s roditeljima kojima nijesu povjerena su u nadležnosti Centra za socijalni rad.
U 2012. smo imali 166 regulisanja kontakata između roditelja i maloljetne djece.“, kažu u Centru.
“Razvodi su veoma stresni, kako za supružnike, tako i za djecu. Mi pokušavamo da im pomognemo da se dogovore, ukazujemo im na mnoge posljedice. Čitava situacija zna da se iskomplikuje, a mi pokušavamo da iznađemo bar minimum kompromisa”, kaže za Portal Analitika socijalna radnica Jelena Popović.
U Centru obraćaju pažnju na sve aspekte, pokušavaju da saslušaju roditelje i djecu. Veliku pažnju posvećuju svakako, mislima i željama djece.
Tokom razgovora sa djecom do 10 godina, taj razgovor prilagode njegovom uzrastu.
“Obično pričamo o djetetovim potrebama, naklonostima. Ali ni na jedan način, ne sugerišemo šta će dijete da kaže i nikako ne namećemo mišljenje”, kaže Popović.
Dijete starije od 10 godina može da izabere kod kojeg će roditelja da bude, ali se ta odluka ne mora smatrati konačnom.
“Ima slučajeva da dijete promijeni odluku nakon nekoliko godina i izrazi želju da pređe kod drugog roditelja. Sve zavisi od situacije do situacije”, kaže psihološkinja, Marica Stijepović.
Ovdje svakako trebamo reći, da u ovom izvještaju nema slučajeva iz brakova u kojima je jedan roditelj iz Crne Gore, a drugi iz neke druge države.
No, često ima problema u realizaciji onoga što je u Centru dogovoreno i odlučeno.
“Često se dešava da roditelji zaborave na dijete. Neki pokušavaju da djetetu promijene mišljenje, pa čak i osjećanja prema drugom roditelju. Djeca često ne mogu da procijene odnos među roditeljima i često, vrlo često im je teško da odluče kod koga će da budu”, kaže Stijepović.
B.J.
