Piše: Iv BERTOSINI
Populističke antievropske stranke jačaju u Evropskoj uniji uslijed mjera koje je Unija donosila za rješavanje krize, iako za nju nije odgovorna. Uprkos svim slabostima - koje su normalne budući da je riječ o Uniji u kojoj se odluke donose konsenzusom 28 članica - ujedinjena Evropa lakše će odgovoriti na brojne izazove sa kojima se suočavaju zemlje članice, od klimatskih promjena i energetske zavisnosti od inostranstva, preko starenja stanovništva do konkurencije u vidu velikih tržišta poput Rusije, Kine i Brazila i terorističkih pretnji u svijetu.
Oni koji dovode u pitanje evropske integracije nemaju ni predloge kojima bi odgovorili na probleme i strahove na kojima grade popularnost ni šanse da dobiju većinu mesta u Evropskom parlamentu na izborima koji se održavaju u maju. Zato ne treba isključivo populistima ostaviti da se pozivaju na strahove. Tradicionalne političke snage u Evropskom parlamentu, pored konstruktivne vizije problema, ne treba da bježe ni od ukazivanja da je narastajući populizam opasan.
Kriza brine mnoge građane, ali EU za nju nije odgovorna: EU nije uzrok ekonomske, finansijske i socijalne krize koja pogađa zemlje članice, bez obzira na to da li su u zoni eura. Svakako, Unija nije učinila sve što je trebalo da bi tu krizu spriječila: to potvrđuju i nedavno preduzeti napori da bi se bolje regulisalo pretjerivanje u finansijskom sektoru i spriječili novi "mjehuri"; isto važi i za reformu Pakta stabilnosti ili usvajanje budžetskog pakta, sa ciljem da se preduprijedi stvaranje pretjerane neravnoteže u pogledu javnog i privatnog duga i konkurentnosti.
U oba slučaja riječ je o povećanju sposobnosti EU da se bori protiv slabosti finasijskog sektora i zemalja članica, koje su najviše odgovorne za krizu. Uloga žrtvenog jagnjeta tim prije je pripala EU zato što je Brisel morao da donosi odluke na koje se usmjerio sav gnijev javnosti.
Radeći u Irskoj i Grčkoj zajedno sa Međunarodnim monetarnim fondom i poput ove organizacije, EU je prihvatila da joj popularnost opadne na nivo podrške MMF-u. Imidž EU nije opao samo u zemljama koje su kao preduslov za evropsku pomoć pokrenule drastične reforme, koje su im uostalom bile neophodne i da nijesu dobile pomoć; njen imidž je urušen i u zemljama koje nijesu bile raspoložene da priteknu u pomoć državama članicama koje su doživjele neuspjeh u nadzoru banaka i sektora nekretnina ili u upravljanju državom i privredom. Iako je EU do sada povezivana sa idejom ekonomskog i društvenog napretka - i to posebno u zemljama na jugu Evrope - mnogi Evropljani sada doživljavaju Trojku za Evropu (Evropska komisija, MMF i Evropska centralna banka) kao prijetnju, budući da od nje potiču mjere prilagođavanja koje su bolne zbog posljedica ili troškova koje sa sobom nose.
Zbog toga nije čudo što partije koje kritikuju EU uživaju znatno viši nivo podrške nego obično. Oni koji dovode u pitanje evropske integracije nemaju ni prijedloge kojima bi odgovorili na probleme i strahove na kojima grade popularnost ni šanse da dobiju većinu mjesta u Evropskom parlamentu. Najznačajniji ulog sadašnje kampanje svodi se na pitanje: da li će se tradicionalne političke snage i same okrenuti ka populističkim pamfletima ili će umjeti da građanima ponude alternativne i konstruktivne vizije izaska iz krize i politike koju sprovodi EU? Drugi ulog je da li će u prednosti biti ljevica ili desnica, budući da će od odnosa snaga između konzervativaca Evropske narodne partije (EPP) i Socijalista i demokrata (S&D) u velikoj mjeri zavisiti sadržaj smjernica i odluka EU u narednih pet godina.
Suočavanje sa izazovima: Izgradnja Evrope je bila odgovor na dvostruku prijetnju: mogućnosti ponovnog međusobnog ubijanja i slabljenja i agresivnosti tadašnjeg Sovjetskog Saveza.
Plan zajedničkog tržišta mogao je da se zahukta zato što su dekolonizacija i Suecka kriza potvrdili da Evropljani gube uticaj. Monetarna unija je uspostavljena da bi se otklonio rizik nestabilnosti uslijed pada Berlinskog zida i ponovnog ujedinjenja Njemačke, koje je bilo dobrodošlo. Kada se sve to sagleda, ali i pogleda u budućnost, bilo bi logičnije da se EU slavi taktovima Treće Betovenove simfonije (koja se naziva "herojskom"), nego Devete (odnosno "Ode radosti").
Evropljani se zaista suočavaju sa brojnim izazovima i prijetnjama koje pothranjuju strahove, ali i jačaju interes za ujedinjenjem: nekontrolisane finansijske transakcije i kršenje normi u tom sektoru; klimatske promjene i energetska zavisnost od inostranstva; zapanjujuće starenje stanovništva, zbog kojeg je potrebno još više pribjegavati imigraciji; nestabilnost susjednih zemalja; razvoj država-kontinenata poput Rusije, Kine i Brazila; postojanje terorističkih prijetnji u Sahelu, Siriji i drugdje...
Zemlje članice nemaju mogućnosti da se same suoče sa takvim izazovima. Glavna prednost EU je što omogućava suočavanje sa tim izazovima, uprkos čitavoj lepezi nedostataka Unije, na čijem ispravljanju treba neumorno raditi, ali koji su i neizbježni budući da je zasnovana na kompromisu 28 zemalja. Ali mnoge Evropljane možemo ubijediti da je EU korisna samo pokazujući da ih ona štiti, iako vlasti u Briselu najčešće nijesu voljne da se na to pozivaju, jer takav pristup poistovjećuju sa "protekcionizmom". Međutim, pod tim se porazumijevaju carinske i necarinske barijere koje EU uspostavlja u međunarodnoj trgovini, o kojima se govori isključivo u kontekstu ukidanja...
Riječ je i o evropskim standardima koji štite potrošače dok evropska konkurencija štiti njihovu kupovnu moć pred monopolskim rentama. Riječ je i o planu osnivanja bankarske unije, koja će štiti poreske obveznike, jer predviđa da Evropska centralna banka bolje kontroliše banke, ali i da banke same plaćaju za sopstvene greške.
Narastajući populizam protiv ideje ujedinjene Evrope: Monetarna unija pruža još jedan simboličan primjer zaštitničke logike koja se primjenjuje u Evropi.
Kao što je istakao Žak Delor, euro je zaštitio zemlje članice, između ostalog od posljedica sopstvenih gluposti. Evropa tako štiti od prekomjernih finansijskih špekulacija između državnih valuta, kao i od strašnih posljedica sukcesivnih ratova valuta.
Uostalom, zbog toga građani svih zemalja zone eura pružaju većinsku podršku monetarnoj uniji; njima je draže da, čak i protiv svoje volje, prihvate prava i obaveze vezane za zajedničku valutu, nego da se okrenu ka rizičnoj mogućnosti povratka na nacionalnu valutu. Malo Evropljana bi euru posvetilo "himnu ljubavi", ali se bi takođe tek malobrojni poveli za devizom "poljubi ili ostavi".Imidž evropskog prostora slobodnog kretanja u javnosti je mnogo složeniji. On u načelu uživa podršku, čak u tolikoj mjeri da se smatra jednim od ključnih elemenata pripadanja EU, ali često se i kritikuje zbog nekih posljedica, na primjer nelojalne socijalne konkurencije i delinkvencije za koju su odgovorni stranci. Neophodno je suočiti se s tim prijetnjama, na primer boljim ograničenjima za slanje radnika na rad u inostranstvo ili jačanjem saradnje u policiji i pravosuđu. Ukoliko bi se nadahnuli primjerom Švajcarske koja je nedavno o tome glasala i revidirali načelo slobodnog kretanja, to bi imalo veoma negativne posljedice. Šta bi se na primjer dogodilo sa 300.000 rezidenata Francuske svih nivoa koji svakog dana odlaze da rade u drugu članicu EU (a samo 11.000 stranih rezidenata dolazi u Francusku)? Kada je riječ o stalnim kontrolama na granicama, one nijesu pokazale da su korisne u zemljama poput Velike Britanije, koja je i sama žrtva delinkvencije za koju su odgovorni stranci; jedino je izvjesno da te kontrole svakog dana opterećuju stotine hiljada putnika, prevoznika i radnika koji nemaju da prijave ništa osim vremena koje su izgubili bez ikakvog razloga.
Kampanja za izbore za Evropski parlament prirodno treba da dovede do isticanja mogućnosti i doprinosa koje je donijelo izgradnji ujedinjene Evrope u pozitivnom svijetlu, na primjer u pogledu privrednog rasta i zapošljavanja, kao i razmjene ljudskih resursa. Međutim, ne treba isključivo "populistima" ostaviti da se pozivaju na strahove, jer rast populista i sam predstavlja neefikasan odgovor i još jednu prijetnju za Evropljane.
Autor teksta je direktor časopisa Naša Evropa - Instituta Žak Delor; tekst prenosimo sa partnerskog sajta
Euroaktiv-Srbija
