"U želji da se situacija na Krimu razriješi uz eventualne tenzije jedino za mikrofonima, i nigdje drugdje, uz očekivanja da se postigne dogovor kojim bi svi bili zadovoljni, ipak treba podsjetiti na dvostruke aršine djelova međunarodne zajednice.
Pritom, dok mi pozivamo da se sve riješi obostranim dogovorom, i bez ikakvih tenzija, crnogorska diplomatija je već zauzela stav pozivajući Putina da povuče trupe s Krima, iako još nije dokazano ni da je riječ o regularnim ruskim trupama. Zato se iskreno nadamo da Vlada Crne Gore bar neće uvesti sankcije Rusiji, jer ruska privreda taj siloviti udar ne bi izdržala. Posebno što je to jedan u nizu gafova crnogorske diplomatije, servilne prema Zapadu, po kojem se ista stvar može tumačiti od slučaja do slučaja, jer za neke svjetske moćnike očito postoje prvorazredni i drugorazredni narodi.
Zna se da je prostor Kosova i Metohije oduvijek bio srpski, u najvećoj mjeri, a da su tek neki socijalistički glavari svojim vještim manevrom prije nekolike decenije odobrili naseljavanje srpskog prostora izbjeglicama iz Albanije, sukcesivno protjerivanim od Enver Hodže, koji je pod firmom svog zuluma vješto naseljavao svoj živalj na tuđoj teritoriji. A u tom poslu su učestvovali i neki tad istaknuti srbijanski visoki kadrovi, praveći se da ne vide o čemu se radi, da se na duge staze mijenja demografska struktura Srbije na Kosovu i Metohiji.
Da je riječ o još tada dalekosežnom planu stvaranja Velike Albanije bilo je jasno kad je broj izbjeglica prevazišao broj starosjedjelaca, već tad progonjenih Srba. A čak i tako pomiješani živalj, srpski i albanski, mogao je mirno, u suživotu opstati vjekovima, da nije upletena viša politika, čiji je jedini cilj bio da se jednoj međunarodno priznatoj državi, Srbiji, bukvalno preotme njen suštinski dio teritorije, narodski rečeno, duhovna kolijevka, istorijska vertikala, prostor etničke i državne prepoznatljivosti, kulturne esencije.
Na protivljenje zvanične Srbije da veći dio Međunarodne zajednice glatko prizna nezavisnost Kosova i Metohije, rečeno je, kao da su Srbi narod drugog reda, da uopšte ne treba brinuti za sve ostale neuralgične tačke u svijetu, to jest, da je primjer Kosova egzotičan izuzetak, koji potvrđuje pravilo. Da ne treba brinuti što je Srbiji oduzet legitimni, istorijski dio teritorije, da će se na tome u svijetu i stati. Jer Srbija po nečijem zaključku iz vrha svjetske moći ionako ima previše teritorije, pa treba da bude u smanjenom pakovanju, na kraju, u formi optimalnog beogradskog pašaluka.
A da su doskorašnje globalne sile htjele, zbog svojih globalnih interesa, da slično urade i s Krimom, i to bi naprosto bio samo još jedan interesantan izuzetak, nastavak priče o Kosovu i Metohiji.
Ali, stvarno naličje zapadnog stava dobija drugačiji prizvuk time što se, već po običaju, žele braniti zapadni interesi i na Krimu, ali Rusija, gle čuda, ne smije nikako, i nikad, braniti ruske interese na ruskom Krimu, gdje je većinski živalj, i to ubjedljivo, ne neki drugi, nego upravo ruski, i to – bio oduvijek, i ostao do dana današnjeg.
Za razliku od Kosova i Metohije, koji vjekovno nijesu bili albanski, nego srpski, Krim je sve do 1954. ionako bio ruski. Da li i ta ''sitnica'' nekom nešto na Zapadu govori i znači?
A predsjednik Ruske Federacije Putin se i našalio, u cilju spuštanja zapadnih tenzija, da, ako već može KiM, onda može i Krim...
I kako je uopšte došlo do situacije da vjekovno ruski Krim postane na geopolitičkoj karti, na papiru, ukrajinski? O tome se ćuti, a istina je sasvim jasna i opštepoznata:
To je rezultat pojedinačne političke opuštenosti i nezapamćene nesmotrenosti. I ruski visoki zvaničnici poput premijera Medvjedeva ovih dana pominju frapantan podatak da je vazda ruski Krim jednim, naprosto, smiješnim, ishitrenim potezom veselog Nikite Hruščova, 1954. godine, dodijeljen Ukrajini, i to samo kao jednoj od ionako republika SSSR-a, dakle, u sastavu jedne iste velike države. Kao: ''Ukrajino, ti si članica SSSR-a, pa Krim bio zvanično ruski, ili ukrajinski, svejedno je, opet smo naši u našem ataru: Krim ostaje na istom mjestu, jer, iako je poluostrvo, pa nikud neće otploviti.''
Medvjedev je na televiziji tu zapanjujuću odluku prokomentarisao u ironičnom tonu opaskom da je Hruščov sve to uradio oko Krima: ''za kartošku''. To jest, za krompir.
Dakle, bitno je da niko sa Zapada ne opstruira pravo naroda Krima da se slobodno izjasni na svom referendumu, da sve prođe sa srećom, u potpunom miru, redu i apsolutnoj bezbjednosti svih građana na prostorima Krima, bez razlike u odnosu na nacionalnu i vjersku pripadnost, a sve u cilju daljeg zajedničkog napretka, uspješnog suživota i uzajamnog uvažavanja i tolerancije.
Dio Međunarodne zajednice zakuvao je sa Srbijom, pa sad miriše i na Krimu, i ko zna gdje će sve još. Pogrešan korak svjetskih moćnika, preduzet u korist onih koji na to nijesu imali pravo, kad tad se vraća kao bumerang, i to u korist onih koji to pravo, istorijski, definitivno imaju".
foto: www.jovonikolic.com
