"Sarajevo jeste duhovni centar Muslimana na Balkanu i tu nema spora, ali u organizacionom smislu priznavanje duhovnog centra ne mora da podrazumijeva i reorganizaciju postojeće Islamske zajednice", kaže
Rastoder.Podsjetimo, sandžački muftija Muamer Zukorlić kazao je juče za Televiziju Vijesti da je ustrojstvo Islamske zajednice Crne Gore neregulisano, i da će ga riješti budući Ustav Islamske zajednice, kojim će se ponuditi definicija da Sarajevo bude duhovni centar i crnogorskim Muslimanima. Zukorlić je takođe kazao da je istim dokumentom predviđeno da nekadašnje Islamske zajednice zemalja regiona budu dio buduće organizacije. "Predviđeno je i biće ponuđeno Islamskoj zajednici u Crnoj Gori da bude sastavni jedinstvene Islamske zajednice sa sjedištemu u Sarajevu", kazao je Zukorlić.
Prof. Dr Šerbo Rastoder naglašava da savremeni princip podrazumijeva dva različita oblika organizovanja. Duhovni centar se ne određuje, on se načelno prihvata i kao takav on postoji ili ne postoji. Organizacioni dio uređenja vjerske zajednice je saglasan sa državnom jurisdikcijom i on se podudara sa prostorom duhovne jurisdikcije. Na Balkanu je taj princip relativizovan duhovnom jurisdikcijom SPC. Postoji ta nesrazmjera jer SPC ima svoje oblike jurisdikcije izvan državnog prostora Srbije, objašnjava Rastoder.
Naš sagovornik podsjeća da se kod islamske zajednice nakon raspada Jugoslavije dogodio proces da su sve islamske zajednice, odnosno sve zajednice unutar bivših jugoslovenskih država poštovale te principe, a Islamska zajednica Crne Gore je među prvima to uradila i to pozivajući se na činjenicu da je najstarija islamska zajednica na Balkanu, osnovana odmah poslije Berlinskog kongresa.
"Da li će se prihvatiti neka druga rješenja ja ne znam, to je stvar duhovnih vođa, ali problem razumijem u jednoj kontradiktornosti koja postoji između onog što je shvatanje organizacioniog ustrojstva i duhovnog ustrojstva", kaže Rastoder.
Prema njegovim riječima, ako posmatramo Katoličku crkvu Vatikan je duhovni centar i to je nesporno, ali u organizacionom smislu Katolička crkva je organizovana u okviru nadbiskupskih cijelina koje pokrivaju prostor određenih država.
Komentarišući izjavu sandžačkog muftije Muamera Zukorlića, Rastoder naglašava da predlaganje ne znači nametanje i o tome treba da se odredi Islamska zajednica.
"Mislim da Sarajevo jeste tradicionalno duhovni centar Muslimana sa ovih prostora, to je činjenica koja datira od 1936. godine. Jedinstvena Islamska zajednica sa sjedištem u Sarajevu formirana je 1930. godine, a do tada sjedište za Srbiju i Crnu Goru bilo je u Beogradu i Nišu. Političko tutorstvo nad Islamskom zajednicom stvorilo je konfuziju koju ne razumije svaki pojedinac, pa svaku takvu inicijativu tumači kao politički ili neki drugi poriv, koji automatski treba da izaziva podozrenje", naglašava naš sagovornik.
On ističe da Sarajevo jeste duhovni centar Muslimana na Balkanu i tu nema spora, ali u organizacionom smislu priznavanje duhovnog centra ne mora da podrazumijeva i reorganizaciju postojeće islamske zajednice.
Na konstataciju da je muftija Zukorlić kazao da mu je poznata „težnja Islamske zajednice u Crnoj Gori da ustroji svoj sistem na nivou same Crne Gore“, Rastoder naglašava da Zukorlić kaže da je postojeći poredak formiranja Islamske zajednice u Srajevu prije svega tekovina austrougarske imperije i u tom smislu izaziva rezervu kod dijela duhovnog vođstva Isalmske zajednice.
„S druge strane još za vrijeme reisa Idrizovića preovladalo je stanovište da se Iislamska zajednica Crne Gore treba urediti po ugledu i saglasno tradiciji koja datira od 1905. godine, odnosno tradiciji koja datira iz vremena Kraljevine Crne Gore. Mislim da Islamska zajednica treba da se odredi prema onome što je praksa u savremenom svijetu. Praksa je nepisano jedinstvo državne i duhovne jurisdikcije i mislim da muftija ima pravo na ovaj stav prije svega imajući na umu primjere nekih drugih vjerskih zajednica koje imaju sjedište izvan Crne Gore, a zahvataju dobar dio Crne Gore“, naglašava Rastoder.
Kako ističe, to je princip koji je proklamovan nezavisno od onoga što je savremeno evropsko načelo.
„Dakle, mi imamo činjenicu da je crkva odvojena od države i to je princip koji treba poštovati, a imamo i činjenicu da dobar dio duhovne pastve u organizacionom smislu ne poštuje načelo države u smislu postojanja jurisdikcije u okviru njenih državnih granica“, zaključuje Rastoder.
