Glavni menadžer Hrvatskog udruženja menadžera i preduzetnika (CROMA) Esad Čolaković ocijenio je da Crna Gora mora što prije pokrenuti proces reindustrijalizacije, ako želi veći privredni rast i izlazak iz krize.
- Ne može se živjeti samo od turizma, trgovine i ostalih uslužnih djelatnosti, jer je to presipanje iz lijevog u desni džep. To je bila iluzija Hrvatske, ali i crnogorske ekonomske politike. Ne kažem da možemo uskrsnuti firme-mastodonte iz vremena komunizma, ali možemo razvijati nove industrije, rekao je Čolaković u intervjuu Portalu Analitika.
On je ocijenio besmislenim uredbu crnogorske Vlade da ograniči plate izvršnim direktorima na dvije prosječne u državi.
- To je besmisleno, iako ima elemenata socijalne osjetljivosti, ali se radi o - socijalnoj demagogiji, naveo je on.
Čolaković je balkanskoj javnosti poznat i kao jedan od bivših rukovodioca Evropske asocijacije menadžera. Jedan je od pionira razvoja savremenog profesionalnog menadžmenta i autor izvornog modela menadžerskog ugovora CROME koji se danas u privredi Hrvatske i stručnim krugovima smatra najcitiranijim standardom za uređivanje radno-pravnog statusa, plata i nagrađivanja članova uprave. Čolaković je u Crnu Goru je došao na poziv crnogorske Asocijacije menadžera.
ANALITIKA: Može li Crna Gora da živi od uslužnih djelatnosti poput turizma i trgovine?
ČOLAKOVIĆ: Ne može se živjeti samo od turizma, trgovine i ostalih uslužnih djelatnosti, jer je to presipanje iz lijevog u desni džep. To je bila iluzija Hrvatske, ali i crnogorske ekonomske politike. Ne kažem da možemo uskrsnuti firme-mastodonte iz vremena komunizma, ali možemo razvijati nove industrije. Crna Gora i Hrvatska treba da postanu lideri u nekim novim industrijama u kojima imamo konkurentske prednosti. (Možda je to energetika, možda je to drvna industrija...) Reindustralizacija znači otvaranje kvalititetnih radnih mjesta. Ne mogu se svi zaposliti u javnim službama, jer nema ko to finansirati. Ako ne idemo putem reindustrijalizacije, onda postaješ zavistan od inostranih kredita, odnosno prijeti opasnost da postaneš „svjetski prosjak“. Recimo, meni je drago što su nove vlasti u Srbiji shvatile da moraju ići tim putem.
ANALITIKA: U Crnoj Gori, prilikom procesa pridruženja EU, postoji veliko očekivanje javnosti od povlačenja sredstava iz evropskih fondova? S obzirom na iskustvo Hrvatske, koliko to može pomoći našoj ekonomiji?
ČOLAKOVIĆ: IPA fondovi o kojima se mnogo priča neće vam donijeti ništa - ako Crna Gora ne bude predlagala profesionalno zasnovane projekte. Trenutno, Hrvatska je veći neto uplatitelj prema EU nego što povlači novca iz evropskih fondova! Razlog je nesposobnost državne uprave za povlačenje sredstava. Novac iz evropskih fondova neće vam doći ako imate dobar tekst, ili ako ste uljudan sagovornik. Potrebno je predstaviti dobar projekat i ekonomski održiv.
ANALITIKA Koje projekte onda treba predstaviti pred evropskim fondovima?
ČOLAKOVIĆ: Crna Gora može imati velike benefite od evropskih fondova, ako bude povlačila novac koji će ulagati u infrastrukturu. Smatram da je izgradnja jadransko-jonskog autoputa koji će povezati nekoliko država prava stvar i sa tim projektom bi se, zajedno sa zainteresovanim državama, moglo konkurisati za novac kod EU fondova. Izgradnja auto-puta prema vašem sjeveru je komplikovana zbog reljefa, jer nije lako probijati brda.
ANALITIKA: Ovdje se vode polemike da li je Crnoj Gori uopšte potreban auto-put. S obzirom na podatak da se Hrvatska zadužila 20 milijardi eura zbog izgradnje auto-puteva, da li bi Crnoj Gori preporučili uzimanje kredita za izgradnju?
ĆOLAKOVIĆ: Apsolutno bih preporučio Crnoj Gori izgradnju auto-puta! Kao i u Hrvatskoj projekat izgradnje auto-puta nije samo ekonomski projekat, već i socijalni, politički i od najvećeg državnog značaja. Auto-put pokreće sve privredne potencijale, uključujući i turizam. Deset godina nakon izgradnje auto-puteva u Hrvatskoj, tvrdim da je to dobar projekat bez obzira na zaduživanje.
ANALITIKA: U Crnoj Gori imamo praksu ćutanja struke i strukovnih udruženja u vezi realizacije velikih projekata, dok političke partije i NVO organizacije iznose stavove iako nijesu stručne da o tome polemišu. Moraju li biti aktivnija strukovna udruženja?
ČOLAKOVIĆ: Svakako. Strukovna udruženja ne treba da čekaju da ih neko pita za mišljenje o velikim projektima. One trebaju da proaktivno djeluju. U Hrvatskoj je bio sličan problem. Zbog toga je Hrvatsko udruženje menadžera i preduzetnika, uz prethodno obavljene široke konsultacije, ankete i istraživanje po granama, kao odgovor na izazov krize, još 2010. godine pripremilo Master plan prevladavanja recesije do 2020. godine. Mi smo to objavili, dali ga vlastima na raspologanje. Ako dvadeset direktora energetskih kompanija u Hrvatskoj kaže kako razviti polje energetike, onda je to snažna poruka za vladu šta treba uraditi. Ključna riječ u tom Master planu je reindustrijalizacija Hrvatske. Slično treba da urade i crnogorska poslovna udruženja, jer i Crna Gora mora krenuti procesom reindustralizacije.
ANALITIKA: Autor ste menadžerskog ugovora koji se danas u privredi Hrvatske smatra najcitiranijim standardom za utvrđivanje radno-pravnog statusa, plata i nagrađivanja članova uprava. Šta mislite o Uredbi Vlade Crne Gore da se zarada izvršnih direktora državnih preduzeća ograniči na dvije prosječne države, a predsjednicima Odbora na jednu?
ČOLAKOVIĆ: To je besmisleno, iako ima elemenata socijalne osjetljivosti. Radi se o socijalnoj demagogiji. Autori uredbe su razmišljali kako donošenje te uredbe treba da bude poruka jadnom i napaćenom narodu, da državna uprava nije bahata, da nije gramziva i da u upravama državnih preduzeća sjede - praktično dobročinitelji. Imamo sličan problem u Hrvatskoj, da je sistem određivanja zarada zaposlenih u javnim službama potpuno neprimjeren aktuelnoj situaciji. Tu prije svega mislim na rangiranje sopstvene odgovornosti i nagrađivanje menadžera u javnom sektoru. Jer biti menadžer-direktor u javnom sektoru je isto zahtjevno kao obavljati funkciju menadžera u nekom privatnom ili mješovitom preduzeću. Možda je čak teže biti direktor u javnim preduzećima, jer te kompanije moraju dizati svoju konkurentnost i pritom zadovoljiti socijalne standarde - koji nijesu ekonomska kategorija. E, u takvim okolnostima limitirati plate direktorima da ona vrijedi polovina ministarske zarade - nije u najmanju ruku dobra. Naprotiv, takav sistem određivanja zarada je izopačen, i kao takav ne postoji nigdje u zemljama EU. Plate u javnom sektoru su, po pravilu, nešto niže nego u privatnom sektoru, ali sve treba da zavisi od uspješnosti firme. Nadalje, što je niža plata direktorima, to raste opasnost od korupcije i varanja na tenderima za javne nabavke. Jer ako direktoru plata nije dovoljna za život, on mora imati neke druge izvore finansiranja. Da zaključim, uredba nije dobra.
ANALITIKA: Šta bi ste onda preporučili Crnoj Gori, u vezi pitanja kako da definiše visinu zarada u javnom sektroru?
ČOLAKOVIĆ: Ne znam kakva je situacija u Crnoj Gori, što se tiče javnog sektora i koliko je preduzeća ostalo u državnom vlasništvu. U Hrvatskoj znam kakve su prilike, i stoga sam vlastima predložio model kako treba urediti plate u državnom sektoru. Osim modela određivanja zarada predložio sam i model korporativnog upravljanja javnim sektorom. Mislim da bi crnogorska Asocijacija menadžera trebala da crnogorskim vlastima predloži te dokumente. Najvažnije od svega je definisati pravila igre u modelu korporativnog upravljanja javnim sektorom. Prije svega mislim na statusna pitanja uprava, nadzornih odbora, preko definicije sukoba interesa odnosno sve što je etički dio korporoativnog upravljanja. Što se tiče modela zarada u javnom sektoru najvažnije je ustanoviti jasne kriterijume za određivanje plata i naknada članovima menadžmenta, uprava i nadzornih odbora. Predložio sam da svi članovi uprave imaju fiksnu platu. Visina fiksne plate zavisi od veličine i uspješnosti firme, pa sam predložio osam platnih razreda za zarade. Na fiksnu platu, članovi menadžmenta bi dobijali naknadu koja zavisi od stepena ispunjenosti ciljeva koji moraju biti mjerljivi i koji moraju biti pod kontrolom nadzornih odbora i skupština akcionara. Ono što je suština predloženih modela je smenjivost direktora - i to svaki dan. Ne kao političari kod nas i kod vas – da traju vječno.
ANALITIKA: Trenutno je u skupštinskoj proceduri Nacrt zakona o visini zarada u javnom sektoru shodno čijim odredbama najveće plate u javnom sektoru treba da imaju predsjednici države, vlade, parlamenta kao i predsjednik Vrhovnog suda. Šta mislite o zakonskom definisanju visine činovničkih zarada?
ČOLAKOVIĆ: Smatram da nije baš najbolja ideja zakonom uređivati visinu bilo čije plate. Crna Gora bi trebala usvojiti standarde koji definišu kriterijume za određivanje visine zarada. Kriterijumi bi samo trebali da budu sposobnost i rezultati rada. Ne može biti plata ministra ili premijera mjerilo za određivanje visine nečije plate. To je potpuno druga kategorija. I u Hrvatskoj su plate direktorima u javnom sektoru „smiješno male“, a ta praksa je počela prije desetak godina za vrijeme vlade Ivice Račana. Tada su najprije plate direktorima i ministrima smanjene za dvadeset odsto, pa nedugo zatim još za deset odsto. Sada je plata hrvatskog premijera 3.000 eura što je prosječna zarada njemačkog radnika iz metalske industrije. To je smiješno. Međutim, niska plata ministara i direktora ne smije biti alibi za njihovu nesposobnost.
ANALITIKA: U Crnoj Gori, prema ocjenama privrednika postoji kriza menadžmenta, praćena olakim odricanjem od starijih kadrova. Crnogorska Asocijacija menadžera je tu pojavu primijetila, pa stoga nastoji da objedini crnogorski kadrovski potencijal. Da li su kadrovi najveći resurs Crne Gore, kako to smatraju iz crnogorske asocijacije?
ČOLAKOVIĆ: Bez ikakve dileme, najveći potencijal Crne Gore su kadrovi. Morate njegovati taj resurs, pa podržavam akciju crnogorske Asocijacije menadžera. Poslovne asocijacije moraju biti uključene kod donošenja zakona, i kod kompletnog prilagođavanja države procesu pristupanja Evropskoj uniji. Svi ti zakoni su na otprilike 80.000 strana, a EU pravo će postati starije nego domicilno pravo. Zbog toga u Crnoj Gori morate što prije otvoriti principijelni dijalog struke i politike. Nemate mnogo ljudi da bi ih se lako odrekli. Ako od nekog starog direktora ne možete naučiti kako valja raditi, onda možda možete naučiti kako ne valja raditi.
Nema „copy-paste“ solucija, ako nešto sada važi u Podgorici ili Beogradu ne mora da znači da će važiti negdje drugo. Sve zemlje Balkana karakteriše pravilo „višak političara, a manjak državnika i vizionara“. Da bi neki preduzetnik uspio, mora imati viziju i hrabrost. Ne devalviram vrijednost „uvozne pameti“, ali se neće ni riješiti problem. Trenutno je najveći problem Balkana odliv mladih i talentovanih ljudi...
ANALITIKA: Upozoravali ste ranije da sve više mladih i školovanih Hrvata odlazi iz zemlje. Da li je taj trend nastavljen?
ČOLAKOVIĆ: Ne samo da je nastavljen, no je i pogoršan. Sada u Hrvatskoj imamo na djelu egzodus mladih ljudi. Prvo su mladi ljudi bježali od rata, sada bježe od ekonomske krize i ne vraćaju se više nikada. Imamo svojevrstan izvoz kadrova. Šta Hrvatska izvozi? Izvozimo mlade talente i izvozimo ljepotice, a uvozimo sve i svašta. Čuo sam da je i u Podgorici ista stvar. Radovali smo se ulasku u EU, ali stvari nijesu krenule nabolje, već u suprotnom smjeru.
Predrag ZEČEVIĆ
FOTO: Ivana BOŽOVIĆ
