Piše: Mihailo RADOJIČIĆ
Neko je nedavno na nekom uvoznom tv kanalu emitovao video uspomene na Jezdimira Vasiljevića koji se naglo obogatio ’90-ih preko svoje piramidalne Jugoskandik banke. Pozirao je s lulom od slonovače. Pristajala mu je ka magarcu sedlo i tako nakončan je izjavio - da, kada bi ondašnja država postala of šor zona’’, sve bi pojeftinilo sto posto’’, eto tako!
Na tu izjavu prijenula je sva Srbija i Crna Gora i još poneko iste pameti... Svi su na to kodisali ka muve na onu rabotu. Po Jezdinoj ekonomskoj računici kad sve pojeftini sto posto, to bi značilo da sve košta – ništa. Takvu socijalnu utopiju nijesu skrojili svi utopijski socijalsti od Tomasa Mora do Sen Simona i Furijea.Ta suludnost se ovđe rasćetala u lupeštinu neslućenih granica, pa su Crnogorci izdali Sveti Stefan, Jezdi da gazduje. Poslije su Sveca razgazdili na duže staze. Skapulali su ga tuđim parama i rukama i ostaće u njima. Jezda je minuo ali njegova ekonomska računica nije preminula. Lakoća bogaćenja se prenijela na Avale i Zavala, na Košljune i Potkošljune i, bez velike, neće jenjavati...i ko znade šta nas jošte čeka. Uzaludno se pitati ima li vlast ikoga svoga da posadi na odgovorna mjesta a da nije kradljiv do bola. Prosto je pošteno biti kriminalan.
Uvozna glasila i glasnici: Pljevljaci ovih dana boluju za narko bosom Šarićem okivajući ga u zvijezde. Baš ih briga što je bezbrojne okovao drogom i prikovao ih zavisnošću. Još tvrde da je bio dobar i učinjen momak. Suludna pamet imitira sličnu a kad je nema dovoljno, uvozimo je!
Sada je uvriježeno mišljenje da Crnu Goru mogu da spasu samo uvozna glasila i glasnici. Dok crnogorski mediji tavore, uvozni napreduju i uporno se množe uz podršku vlasti. Domaći piljare a izvanji se prodaju na veliko. Vjeruje im se žešće no ’90-ih kad su isti izvori razvaljivali Crnu Goru na komade. Sad će je, navodno, novi uvoz sa istog mjesta, sastaviti. To je toliko unosno da su pojedina glasila odavde od osnivanja unajmljena tamo a drugi su se vješto pripučili tamo, po osnivanju ovamo. Jedna izvanja tv, registrovana i u CG, još jesenas najavljuje reklamom svoj, Crnogorski nacionalni dnevnik! Podvikuje u spotu: ’’Uskoro nacionalni dnevnik’’...
A onda voditeljka obnažena, visoko prekrštenih nogu, uživo, iz domicilnog studija u BG nastavlja: „Dobroveče Srbijo!” - kako to zvuči gorko, podanički. Domaći nacionalni dnevnik nam pripravlja strana država kao da smo u internaciji! Doduše blizu smo; Crnogorci su jedini narod tretiran kao izbjeglice u svojoj državi. Niko ne zna kako i zašto, liše onih koji znaju kako još od devedesetih. „O, zar se i to može?”, reče Branko Ćopić u „Pjesmi mrtvih proletera”. Ne zna se jesmo li mrtvi, ali smo sve više jezivo živi. Povrćemo se na dva oka za svjedoka.
Mučna i mučka koalicija: Najača mučka koalicija u Crnoj Gori je, ona, vladajuće partije i vladajuće crkve SPC. Povodom godišnjice Đurđevih stupova u Beranama je održan žešći parastos tamo njima, no Đurđu Crnojeviću utemeljivaču prve državne štamparije na svijetu i štampane kulture na ovim prostorima.
Na nedavnim izborima pobijedili su oni čije parastose slavi država a DPS u Berane može samo na saučešće...mučki.
Povodom predsjedničkih izbora u Crnoj Gori krajem 90-ih neko je osmislio uvoznu kampanju za crnogorskog kandidata. Dva autobusa su vozila raznovrsne scenske izvođače, isključivo iz Beograda, samo sa jednim jediktim Crnogorcem odolen. Pratila su ih tri kamiona scenskih pomagala, od mjesta do mjesta, uz obilat novac za svaki nastup. Kandidat je posrnuo u prvom krugu, umalo na vrh glave. Uspio je u drugom, kada su se plaćenici razbježali ka mačke s jebališta a kandidat se oslonio da domaći sadržaj.
Nikakve pameti iz tog iskustva nijesmo izvukli, nego se avetanje s uvoz-promoterima i dalje plaća. Importni klišei su - neuništivi. Protekle neđelje, na jednoj uvoznoj tv, u emisiji o krizi na Krimu pojavio se i ugledni srpski čitnik, komandant. Na uniformi znak opasnosti! Ukrštene kosti sa mrtvačkom glavom kao za visoki napon, pa ga takni ako smiješ. Neko će reći da tamo oduvijek paravojska jače funkcioniše od regularne...
Naši nazadnjaci i njihovi naprednjaci: I kod nas još jače. Četnici su nam u parlamentu i to s vojvodom. Zamislite da se na hrvatskim kanalima, koje takođe uvozimo, pojavi ustaša u full opremi, kako bi ustali protiv mrskog neprijatelja. Ove zemlje, ka ni onu koja ih je izrodila, nijesu unakazili paramilitaristi već komonusti koji su listom otišli u četnike. DPS se jednom rasparao po tom šavu i opet će ako bude sreće. DF čeka ka ozebli sunce. Niko ne može da odigra naprednjake kao nazadnjaci kad više nemaju kud nazad. Svijet uvijek igra na posrnule,jer s njima može kako hoće. Nije nam slučajno vlada u Karađorđevoj a i parlamentu dođe s najgore strane, s leđa...bez obzira što izlazi na Bulevar St. Petra.
Za kraj samo dva laka primjera nasljedne vazdakadnjosti. Kada je u Nikšiću završen prvi savremeni hotel još 50-ih prošloga vijeka, predsjednik Crne Gore je stigao malo prije no je određen datum otvaranja. Umalo se Blažo nije snemoga!? U Onogoštu, starom gradu još od drevnog Rima, najveći ugostiteljski objekat je već bio kršten kao – „Hotel Beograd”. Sav mobilijar i servis bili su tako markirani. A onda, na Blažov kategorični zahtjev, svečanost je odlažena dok se ne preimenuje objekat. Tako je nastao „Onogošt”. Slično je bilo i sa hotelom „Crna Gora” u Titogradu. Prozvan je bio „Moskva” pa se opet Blažo umiješao u rabotu tuđim podajnicima i domaćim izdajnicima.
Šezdeset godina kasnije (ovih dana) u crnogorskoj narodnoj Skupštini, 31 narodni poslanik se izjasnio protiv crnogorske narodnosti, te da joj imena nema. Je li i ovo utopija ili gruba realnost? Još samo da uvezemo „Beograd na vodi” pa da se podavimo u svom (tuđem) moru koje smo dijelom prodali, izdali a najvećma pokrali. Pokoljenje za krađu stvoreno!
