Sa šoljicom kafe u ruci, Vilen Bloker penje se stepenicama do terase na krovu. Okreće se jednom oko sebe, opušteno sijeda u fotelju i pita: „Da li sada razumijete zašto ovdje stalno imamo osjećaj kao da smo na godišnjem odmoru?“
Taj 52-godišnji Holanđanin stanuje u jednoj od 43 plutajućih kuća koje se nalaze u istočnom dijelu Amsterdama. Izgrađene su 2011. godine. Steginsel, kako se naselje zove, nalazi se na vodi, na lijevoj i desnoj obali.
Kuća u kojoj živi Vilem Bloker ima površinu od 160 kvadratnih metara i sastoji se od tri sprata i već spomenute terase. Presrećan je što tu živi, ali ipak nije sve baš savršeno. Jeste da arhitekte i građevinari stalno naglašavaju da te kuće nemaju ništa zajedničko s brodovima i da su, bez obzira na sve, uvijek stabilne, to, kaže Vilem, i nije baš tako.
„Kada je nevrijeme i duva jak vjetar, itekako se ljuljamo. Ali, na to smo se već navikli. Više ne mogu da zamislim da živim u nekoj drugoj kući. Osjećam se uvek kao na odmoru.“
Temelji tih vodenih stanova i plutajućih kuća su od betona, ali napunjeni stiroporom, kako ne bi potonuli. Kuće su posebnim stubovima pričvršćene za obalu i dno što ih čini stabilnim. Osim toga, kuće se pomijeraju gore- dolje, i tako uvijek mogu da se prilagode nivou vode.
Radikalna promjena: Upravo u tome i leži smisao vodenih, plutajućih kuća. One su svojevrsni holandski odgovor na porast nivoa mora i povećanje količine padavina kao posledica klimatskih promjena. Naime, već se sada jedna trećina Holandije nalazi ili tačno na nivou mora ili ispod nje. A ta tendencija se povećava. Prema procjenama, u narednih sto godina, ona bi trebalo da se poveća za 1,3 metra, a u sledećih dvjesta godina, za čak četiri metra.
Ali to nije sve. Zbog klimatskih promjena, Holandiji prijeti i opasnost od „unutrašnjih poplava“. Zbog povećanja količine padavina, u rijekama danas ima više vode nego ranije, što donosi opasnost od poplava gradova i (pri)obalnih mjesta.
„Problem se ne može riješiti samo izgradnjom nasipa. Moramo neke stvari radikalno da izmijenimo. Vodu više ne smijemo da smatramo neprijateljem i opasnošću, već bismo u njoj trebalo da vidimo novu šansu i izazove“, kaže Pavel Kabat, klimatski stručnjak sa univerziteta u Vageningenu.
U tom smislu, i nova strategija „Živjeti sa vodom“ i projekti orijentisani, ne prema borbi protiv vode, već jednom novom „suživotu“, postaju sve češći i rašireniji. Bez obzira na to da li je riječ o obali ili područjima u blizini rijeka, nekadašnjem neprijatelju, vodi, Holanđani poklanjaju sve više prostora.
Od Menhetna do Nimvegena: Jedna od ovih novih mjera, na primjer, može se primijetiti na rijeci Ajsel koja teče Holandijom i koja bi na nekoliko mjesta trebalo da dobije svojevrsni bajpas. To bi trebalo da omogući da se, u slučaju povećanja vodostaja, ujedno i ubrza kretanje vode u toj rijeci.
Promjene su planirane i u gradu Nimvegenu, u blizini njemačke granice, na jugoistoku Holandije.
„Nimvegen se nalazi suviše blizu rijeke. Zato moramo da je 'razdijelimo' na dva dijela. Između njih nastaje ostrvo, a na njemu stanovi, kancelarije, prodavnice, kao i mnoge ponude za slobodno vrijeme“, kaže Ingver de Bur, direktor Nacionalnog programa za zaštitu od poplava.
Taj program, inače, obuhvata 39 projekata. U njega je uloženo sveukupno 2,3 milijardi eura, a cilj je, naravno, zaštita stanovnika na holandskim rijekama od poplava.
Taj projekat se već pročuo i u drugim djelovima svijeta. Stručnjaci iz Tajlanda, Vijetnama, Australije, Sjedinjenih Američkih Država, ali i iz drugih zemalja, sve češće traže savjete kod holandskih kolega. Posebno gradovi kao što su Njujork i Nju Orleans pokušavaju da uz pomoć holandskih stručnjaka svoje stanovništvo zaštite od vode i poplava. Pomoći i novim rješenjima nadaju se naravno i na arhipelazima kao što su Maldivi, kojima, ako se ništa ne promijeni, prijeti potpuni nestanak, odnosno, potop.
Izvor: DW (Kerstin Švajghefer / Željka Telišman); foto: B92.net
