Radović u žalbi navodi da je sud njegovom klijenetu povrijedio ljudska prava i slobode zajamčene Ustavom, Zakonom o krivičnom postupku i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.
Vijeće sutkinje Višeg suda u Podgorici Milenke Žižić na prvom glavnom pretresu 19. juna 2012. godine isključilo je javnost sa suđenja, uz obrazloženje da to rade radi zaštite interesa djece
žrtava. Marija Raičević ima dvoje djece, a Dulović jedno. Osim toga, sud je procijenio da bi se iznošenjem u javnost detalja iz ovog predmeta štetno odrazilo na lični i porodični život optuženog i oštećenih.
Kada je Raičević saopštio da neće iznositi odbranu sud je preinačio odluku i dozvolio novinarima da prate proces. Raičević se, međutim predomislio i na ročištu 25. septembra 2012. kazao da će iznijeti odbranu.
Njegov advokat u žalbi Ustavnom sudu navodi da je vijeće sutkinje Žižić tada napravilo presedan u istoriji crnogorskog pravosuđa I drugi put donijelo odluku da isključi javnost sa glavnog pretresa. Radović obrazloženje suda da ne želi novinare u sudnici zbog interesa djece žrtava i optuženog smatra nesuvislim.
- Kada bi Viši sud u Podgorici zauzeo ovakvu praksu, nijedan glavni pretres ne bi bio otvoren za javnost, jer apsolutno u svakom krivičnom postupku ili okrivljeni ili oštećeni imaju maloljetnu djecu – naveo je on u žalbi, ističući da je odluka suda nezakonita.
Radović je kategoričan da su crnogorski sudovi, prvo Viši, a onda i Apelacioni i Vrhovni koji su potvrdili presudu, ugrozili temeljni princip krivične procedure - princip javnosti.
On podsjeća i da je tražio izuzeće sutkinje Milenke Žižić, koja je dobila ovaj predmet iako je bila zadužena za slučajeve iz nadležnosti specijalnog vijeća, ali je zahtjev odbijen. Navodi i da je on lično vidio sutkinju Žižić “kako ispija kafu u prijateljskoj atmosferi” sa predsjednicom Vrhovnog suda Vesnom Medenicom, čiji je ubijeni Dulović bio zet. On ukazuje da je već tada znao da će javnost biti isključena sa suđenja, da će proces biti brzo okončan a kazna za optuženog drakonska i dodaje da “ne poznaje nijedan drugi sličan primjer koji je zabilježen u sudskoj praksi”.
- Ovakvim postupanjem sudova urušena je pravna sigurnost i jednakost subjekata pred zakonom, poštovanje prava i sloboda zajamčenih Ustavom i međunarodnim ugovorima – naveo je Radović u žalbi Ustavnom sudu.
Presuda Igoru Raičeviću izrečena je 21. decembra 2012. godine. Osuđen je za teško ubistvo koje je isplanirao. Prema optužnici, Raičević je 25. novembra 2011. godine s umišljajem ubio suprugu
Mariju i njenog prijatelja Ivana Dulovića. Na parkingu iza Doma zdravlja u centru Podgorice, Raičević je iz pištolja CZ M 57, kalibra 7,62 milimetra, ispalio metak u supruzi u glavu, od kojeg je na mjestu ostala mrtva, a prema Duloviću je ispalio šest hitaca. Četiri metka su ga pogodila i on je teškim povredama podlegao nekoliko sati kasnije u Kliničkom centru. Ubistvo se dogodilo oko 10.30 časova.
