BBC piše da cijene najtraženijih antikviteta dostižu milione dolara - što su cifre koje podstiču iskopavanja u Italiji, Grčkoj, Turskoj... Iskopano blago "trkači" krijumčare preko granica, pohrane ga u Švajcarskoj, a potom ga polako "ubace" na tržište. Igrači u tom mračnom svijetu zarade milione - ako prežive opasnu igru.
Do početka 21. vijeka, trgovina ukradenim antikvitetima dostigla je milijarde dolara godišnje i, poslije trgovine drogom i oružjem, najunosnija je djelatnost međunarodnog kriminala, pisao je "Njujork tajms".
Uneskovom konvencijom iz 1970. predviđa se zabrana i sprječavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prenosa svojine kulturnih dobara i ratifikovana je u 109 zemalja: između ostalog, zabranjena je prodaja antikviteta čije porijeklo nije potvrđeno.
U martu, "Bonams" je saopštio da sa aukcije zakazane za 3. april povlači 2.000 godina staru asirsku stelu, čija je vrijednost između milion i 1,3 miliona američkih dolara. Riječ je o polomljenoj kamenoj ploči sa oslikanom molitvom kralja i kletvom ispisanom klinastim pismom, koja kaže da će prokletstvo pasti na svakoga ko stelu pomjeri s mjesta. Sumnja se da je ta stela ukradena u istočnoj Siriji, nepoznato je kada, a aukcijska kuća saopštila je da je povukla sa tržišta zbog "daljih proučavanja". Zanimljivo je da je polovina vrha baš te ploče na postavci u Britanskom muzeju još od kraja 19. vijeka.
"Bonams" i "Kristi" takođe su morali da povuku nekoliko manjih objekata sa aukcija u martu, pošto je objelodanjeno da su navodno prošli kroz ruke dvojice ozloglašenih krijumčara antikvitetima, Đakoma Medičija i Đanfranka Bekine. Obojica su ranije osuđivani zbog trgovine ukradenim predmetima, pa je Medići odslužio desetogodišnju zatvorsku kaznu i platio kaznu od 10 miliona eura - najveću koju je u istoriji italijanskog pravosuđa neko platio za to krivično djelo.
Na polaroid fotografijama njegovog ogromnog skladišta u Švajcarskoj identifikovan je krčag iz prvog ili drugog vijeka prije naše ere, koji je bio ponuđen u "Kristiju" i procijenjen na 6.700 do 10.000 dolara, kao i keramička piksida (kutija za nakit) iz trećeg vijeka, procijenjena na 5.000 do 8.400 i ponuđena u "Bonamu".
Ranije ove godine, američke vlasti su zaplijenile antičku rimsku statuu vrijednu četiri miliona dolara u jednom skladištu u Njujorku. I ta statua prošla je kroz Bekinine ruke.
Italijanska, ali i druge vlasti, sve su agresivnije u zahtjevima za repatrijaciju ukradenih objekata, a u posljednjih nekoliko godina brojni američki muzeji bili su prinuđeni da vrate opljačkane starine u zemlje porijekla.
Misteriozne smrti i nestanak blaga
Možda je najdramatičniji slučaj u vezi sa opljačkanim antikvitetima Sevsovo blago, kolekcija rimskog srebrnog posuđa iz razdoblja kasne antike, iz četvrtog ili petog vijeka, na koje su pravo polagale čak tri države - Liban, Mađarska i Jugoslavija.
Na jednom od četiri ogromna tanjira, od kojih svaki ima više od šest kilograma čistog srebra, na latinskom je ugravirano: "Neka ovo posuđe, o Sevso, dostojno služi tvojim potomcima." Eksperti su zaključili da je Sevso vjerovatno bio rimski general i kolekcija je dobila ime po njemu.
No, priča o Sevsovom srebru je, kako navodi BBC, počela sedamdesetih godina kada je iskopano - najvjerovatnije - u Mađarskoj. Čovjek koji je pronašao blago, kasnije je pronađen obješen u podrumu, a dvojica njegovih prijatelja preminula su pod nerazjašnjenim okolnostima. Srebro je nestalo.
Većina arheologa vjeruje da su savršeno očuvani predmeti ilegalno iskopani 1978. u Mađarskoj, iznijeti iz zemlje i promijenili nekoliko dilera prije nego što su se obreli u Britaniji. Neki od tih puteva vodili su preko Beograda i Hrvatske, a pojedini eksperti tvrde da je ostatak Sevsove kolekcije - sumnja se da je Mađar iskopao više od "zvaničnih" 14 komada - u vlasništvu poznatog beogradskog antikvara Antona Tkaleca, koji je još početkom devedesetih emigrirao u Švajcarsku.
Kako navodi BBC, osamdesetih, komadi iz kolekcije počeli su da se pojavljuju na londonskom tržištu umjetnina i britanski aristokrata, markiz od Nortemptona, napravio je konzorcijum sa tadašnjim predsjednikom "Sotbija", pokojnim Piterom Vilsonom - te su kupili 14 komada posuđa.
Markiz je odmah pokušao da proda kolekciju Geti muzeju, ali se ispostavilo da su falsifikovani dokumenti iz Libana, koji je trebalo da potvrde navodno porijeklo.
Sevsovo srebro stiglo je na njujorško tržište i izloženo je 1990, sa cijenom od 50 miliona dolara. Ipak, tri države su momentalno ustvrdile da je reč o kolekciji s njihove teritorije - Mađarska, Liban i Jugoslavija (kasnije je stvar preuzela Hrvatska, jer su Hrvati tvrdili da je posuđe iskopano u Istri). Zbirka je promptno povučena iz prodaje. Sve tri zemlje su 1993. izgubile parnicu pred njujorškim sudom, pošto je za legalnog vlasnika proglašen markiz.
Britanski aristokrata, međutim, zbog cijele peripetije sa porijeklom nikako nije mogao da proda Sevsovo blago pa je zaključio da je "ukleto".
Sevsovo srebro pojavilo se u javnosti još jednom, 2006, kada ga je "Bonams" izložio na događaju "samo za odabrane", a potom je ponovo nestalo...
Sudbina markiza i dalje tajna
Priča je djelimično razjašnjena prošlog mjeseca, kad je mađarska vlada objavila da je otkupila sedam od 14 komada iz te kolekcije, od nasljednika Pitera Vilsona za 15 miliona eura.
Kada je riječ o dijelu blaga koje je bilo u vlasništvu markiza, njegova sudbina još uvijek je tajna: aristokrata se razveo od svoje pete supruge 2012. godine uz tajni sporazum za koji se "šuška" da je bio "težak" 17 miliona funti - nepoznato je da li je ona možda dobila dio "uklete" kolekcije sporazumnim razvodom, navodi britanski servis.
Tržištem antikviteta, ipak, i danas kruži priča da ima još Sevsovog blaga, osim 14 poznatih komada srebrnog posuđa. Arheolozi ističu da takve kolekcije uvijek imaju i pripadajuće kašike i novčiće - koji se, kad je riječ o Sevsovom blagu, nikad nisu pojavili na tržištu.
Mnogi vjeruju da ti djelovi kolekcije čame u nekom švajcarskom trezoru, pošto vlasnici čekaju da u potpunosti budu raščišćena pitanja porijekla, pa da ga ponude na prodaju.
blic.rs
