Podatak da jedan od najvećih crnogorskih proizvođača povrća i čovjek sa više od trideset godina iskustva u ovom poslu,Veselin Jovović, polako prelazi na organsku proizvodnju potvrđuje da je organski uzgojena hrana - sve traženija. Jovović, iz bjelopavlićkog sela Jelenak, prije dvadesetak godina počeo je da uzgaja povrće u plasteniku od stotinak kvadrata, a danas se u njegovim plastenicima na 11.000 kvadrata bere više od trideset vrsta povrća, a uskoro stiže još šest. Kupci, kaže, prepoznaju njegove proizvode, a oni se mogu naći ne samo po marketima i velikim tržnim centrima poput Volija, već su i na trpezama hotela po primorju. Veliki proizvođač iz danilovgradske opštine za Portal Analitika skromno kaže da “nije najveći, ali jeste jedan od većih”, i napominje da su godine predanog rada njega i njegove porodice dale rezultate.
Kada je počeo sa plasteničkom proizvodnjom išao je, kaže, korak po korak, ispitivao tržište, a to čini i danas i polako prelazi na organsku proizvodnju.
„To je danas trend, počeo sam sa organskom proizvodnjom začinskog bilja, ali još nisam dobio sertifikate. Kriterijumi su rigorozni, a i nije lako preći sa konvencionalne na organsku proizvodnju. Tri godine ne smijete na tom zemljištu koristiti vještačka đubriva i hemijska sredstva i stoga te površine sada pripremam kako bi na njima u bližoj budućnosti uzgajao organsko povrće”, objašnjava poljoprivrednik iz Jelenka.
Na konstataciju da ćemo na putu ka EU morati poštovati visoke standarde u proizvodnji hrane i upitan koliko su proizvođači upoznati sa Kodeksom dobre poljoprivredne prakse koju je nedavno predstavilo Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, Jovović kaže da su proizvođači informisani, da je tu Fitosanitarna inspekcija koja prati proizvodnju, uzima uzorke, takođe i savjetodavna služba i Ministarstvo.
“Nismo mi daleko od evropskih standarda, proizvodimo zdravu hranu, prije svega je važno strogo poštovati karence. Mislim da je tu najveći problem ambalaža, tu nismo konkurentni, a treba i o tome misliti, jer kada se otvore granice EU mi ćemo moći da izađemo na to veliko tržište, a imamo mu što ponuditi”, ističe Jovović.
Otkup je organizovao 365 dana u godini jer ima rashladne komore, a u nekim staklenicima instalirano je grijanje tako da ima proizvodnju čitavih dvanaest mjeseci.
No, i on kao i ostali poljoprivrednici ukazuje na nelojalnu konkurenciju i činjenicu da Crna Gora previše hrane uvozi. Uspješan proizvođač iz Jelenka naglašava da se u Bjelopavlićima, kao i u cijeloj državi, ne koriste ogromne obradive površine.
“Restitucija je učinila svoje, zemljište je vraćeno, ali oranice su puste, a s druge strane se novac odliva iz Crne Gore na nešto što se ovdje može gajiti, a i kontrolisati tokom uzgoja, ističe Jovović.
S druge strane, u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja kažu da se sve više ulaže u domaću proizvodnju i edukaciju proizvođača, a posebno se vodilo računa o promociji mjera Agrobudžeta za ovu godinu, koji je, kako su kazali za Portal Analitika iz Ministarstva, za razliku od prethodnih godina, donešen na vrijeme, u januaru.
Kvalitetan proizvod, veća podrška: „Agrobudžet sadrži mjere za koje je povećana podrška ove godine, a odnose se na proizvodnju hrane većeg kvaliteta, kroz uvođenje standarda u proizvodnji, sertifikaciju u organskoj proizvodnji i zaštiti proizvoda oznakama. Povećana je podrška za proizvodnju kvalitetnijeg mlijeka, u suštini, sve mjere su koncipirane tako da guraju proizvođače da proizvode kvalitetnije“, odgovorili su nam iz Ministarstva poljoprivrede.
Prema njihovim riječima, u okviru predavanja o organskoj proizvodnji, koja je održana u brojnim opštinama, promovisana je i mjera podrške za proizvod višeg kvaliteta. To je podrška koju mogu da dobiju udruženja ili grupe proizvođača koji žele da zaštite oznakom svoj zajednički proizvod, a Crna Gora, kako potvrđuju u Ministarstvu, nema do sada ni jedan na taj način zaštićeni proizvod. Tu je, za početak, inicijativa grupe proizvođača pljevaljskog sira, a u Ministarstvu vjeruju da će njihovim stopama uskoro krenuti i druge grupe proizvođača.
Samo 160 proizvođača: Kada je riječ o poljoprivrednicima koji su se opredjelili da svoju proizvodnju sertifikuju i ponude je pod nazivom organska, iako bi se moglo pomisliti da je u Crnoj Gori kao ekološkoj državi taj broj pozamašan, u bazi nacionalnog sertifikacionog tijela Monteorganica, za sada je evidentirano 160 proizvođača. Inženjer poljoprivrede Ivana Vojvodić iz Monteorganice naglašava da taj broj nije stalan jer ukoliko se dogodi da, na primjer, proizvođač ne ispunjava zahtjeve propisane Zakonom on može izgubiti sertifikat.
“Kontrola se vrši najmanje jednom godišnje, a često bude više kontrola, najavljenih ali i ne najavljenih. Sertifikat se izdaje na jednu godinu i ukoliko proizvođač ispunjava propisane uslove on se obnavlja”, kaže Vojvodić za Portal Analitika.
Upitana da li organska proizvodnja podrazumjeva potpuno izbjegavanje zaštitnih sredstava, Vojvodić naglašava da se propisana sredstva koriste, ali isključivo kada je neophodno i ona su definisana pravilnikom.“Ta sredstva nisu efikasna kao konvencionalni preparati i proizvođač mora dobro da poznaje svoju proizvodnju kako bi izbjegao rizik. Suština organske proizvodnje je da se radi preventivno, a to zahtijeva više znanja”, objašnjava naša sagovornica. Kaže da je jedna od zabluda da je lakše proizvoditi organske proizvode, kao i da ljudi često nemaju dovoljno znanja, a na terenu im se dešava i da zateknu stabla koja nijesu rezana godinama, a poljoprivrednici smatraju da je to “prirodno” i samim tim “organski”.
Na pitanje raste li broj proizvođača organske hrane, naša sagovornica ističe da broj jeste veći, a najviše prijava je bilo tokom projekta Danske vlade za razvoj ovog dijela poljoprivrede koji je realizovan od 2009. do 2013.
Činjenica je da su na našem tržištu organski proizvodi u sjenci onih dobijenih konvencionalnom proizvodnjom, a i cijena im je, kao uostalom svugdje u svijetu, viša zbog čega se proizvođači još uvijek u većem broju ne odlučuju za proizvode pod imenom organic.
Vojvodić naglašava da je Monteorganica zadužena samo za sertifikovanje proizvođača, ali ne i za plasman njihovih proizvoda, jer kao registraciono tjelo moraju biti strogo nezavisni da bi obezbjedili nepristrasnost prilkikom registracije proizvođača. U Monteorganici kažu da se danas mnogi reklamiraju kao proizvođači zdrave hrane, a nemaju sertifikat. “Koriste priču o zdravoj hrani da bi se promovisali, a to nije korektno prema našim klijentima koji moraju da ispune vrlo stroge uslove”, kaže Vojvodić.
Važno je da je zdrava: Sudeći prema riječima Svetozara Radonjića, inženjera agronomije i vlasnika “Agrovite” koji, kako kaže, 37 godina radi u proizvodnji hrane, za zdrave proizvode ne moramo da brinemo. Njegovo Društvo sarađuje sa oko hiljadu proizvođača zdrave hrane, proizvodi 550 proizvoda. Njemu je, kaže, bliži naziv zdrava hrana, a od imena je još važnije da se oslanjamo na svoju tradiciju, sačuvamo domaća sjemena, vratimo njivama i kao država podržavamo sopstvenu proizvodnju.
“Ne sumnjam u dobru namjeru ljudi iz Monteorganice, ali njima su snage sužene. Proizvodnja zdrave hrane je pitanje morala prije svega i kada pomenete našem proizvođaču da ga kontrolišete da li je nešto loše uradio to je za njega nevjerovatno”, kaže Radonjić za Portal Analitika.
Na konstataciju da ćemo na putu ka EU morati usklađivati naše propise sa evropskim i poštovati standarde, Radonjić naglašava da i u Evropskoj uniji sada ima puno afera oko mesa u konzervama, svinjsko je stavljano u konzerve na kojima piše juneće i slično.
“Biće posla za Ministarstvo na putu u EU, ministar je stručan, ali je pitanje kakav ima tim, kako funkcionišu savjetodavne službe. Plašim se da naši agronomi više sjede po kancelarijama, a da su manje na njivi,” naglašava Radonjić, napominjući da je proizvodnja hrane ozbiljan posao.
Naš sagovornik je nekada bio jedan od direktora u “Agrokombinatu” i jedan od nosilaca projekta "Mogućnosti proizvodnje i plasmana zdrave hrane u Crnoj Gori", započetog 1986. godine. Monitoring tada urađen pokazao je i da Crna Gora može obezbijediti 50 odsto svojih potreba za žitaricama.
Kolumboć: “Nama treba 50 hiljada tona, a da bi to proizveli treba nam 12 hiljada hektara. Crna Gora je država sa najviše neobrađenih površina po glavi stanovnika u Evropi. Mi imamo preko 150 hiljada hektara koje bi mogli obrađivati. Samo 10 odsto da posvetimo žitaricama i mi smo obezbijedili 50 odsto potreba. Da ne govorim koliko je važno očuvati domaća sjemena i u “Agroviti” smo to uradili. Bijeli kukuruz iz Bjelopavlića je odličan, sačuvano je to staro sjeme. Kolumbo je donio kukuruz iz Latinske Amerike, a prvi put se u Crnoj Gori sijao u Bjelopavlićima i zato se zove kolumboć, podsjeća Radonjić i ističe da je priča o poljoprivredi i zdravoj hrani nezamisliva bez priče o našoj tradiciji.
Prema njegovim riječima, Crna Gora 50 odsto hrane nepotrebno uvozi. Mi smo, kaže, botanička bašta ljekovitog bilja Evrope, a uvozimo čajeva u vrijednosti dva do tri miliona eura, a nekada smo izvozili sedam do osam miliona. Da ne govorimo koliki nam je uvoz krompira ili paradajza, kaže Radonjić.
Upitan smatra li da se u konvencionalnoj proizvodnji koristi previše pesticida zbog čega je sve više na cijeni organska hrana, Radonjić kaže da je dugo u poljoprivredi i da mu iskustvo govori da su naši proizvođači obrazovani i savjesni ljudi.
“Tu posebno mislim na ove starije, za njih mogu da garantujem. Pesticid je teško sakriti, on se osjeti. Mala je ovo sredina, zna se kako ko radi. Činjenica je da živimo u vremenu industrijske poljoprivrede koja je dostigla neslućene razmjere. Danas imamo u svijetu prinose koji su 10 do 15 puta veći nego što je iko mogao zamisliti. To je rezultat genetske poljoprivrede i primjene vještačkih đubriva i pesticide. I ja sam školovan kao agronom na tzv. industrijskoj poljoprivredi, ali kažem da mi trebamo da se oslanjamo na našu tradiciju, na domaću proizvodnju, ponavlja Radonjić.
Kontrola hrane: Kada dostignemo veću proizvodnju domaćeg voća i povrća i za inspektore Uprave za inspekcijske poslove biće manje posla pri kontroli uvezene hrane.
Kako su Portalu Analitika kazali iz Uprave za inspekcijske poslove, prošle godine je konstatovan povećan sadržaj pesticida iznad maksimalno dozvoljenog nivoa u krastavcima koji su bili u jednoj pošiljci iz Albanije, ali su tom prilikom preduzete odgovarajuće mjere. U Upravi naglašavaju da je ispitivanje hrane iz uvoza na prisustvo rezidua pesticida kontinuirano, kao i da se u unutrašnjem prometu uzimanje uzoraka se vrši sporadično i to nakon provjere dokumentacije o porijeklu proizvoda, i na osnovu procjene rizika. Tu je i redovna kontrola poljoprivrednih apoteka i, kao su nam kazali, do sada nije bilo neregularnosti kada je u pitanju neposjedovanje potrebne dokumentacije za pesticide.
Žitarice iz Glisnice: No, iako bi se reklo da razloga za brigu nema, u svijetu se, a i kod nas, potrošači sve više okreću organskim proizvodima. To je uvidjela i Vesna Borović iz sela Glisnica kod Pljevalja, jedan od proizvođača organske hrane sertifikovan u Monteorganici. Ova vrijedna žena koju smo zatekli u „Agroviti“ budućnost vidi u proizvodnji organskih žitarica i to raži, ječma i heljde.
“Moje selo Glisnica je na dvadeset kilometara od Pljevalja, udaljeno je od Termoelektrane, zdravo je to mjesto i teren dobar za žitarice. Inače, kraj iz koga dolazim ima dobro zemljište, ono nije tretirano pesticidima, odlično je za organsku poljoprivredu, a nadmorska visina je povoljna. U selu Glibaći proizvode uspješno heljdu, i pomislila sam, zašto ne bi probali i mi. Sertifikat imam, trudiću se, a domaće je domaće, trebalo bi da nađe put do kupca…
Suzana KAPETANOVIĆ
