Robotskog stražara o kojem Andrejev govorio izradila je Radio fabrika u Iževsku, koji je od Moskve udaljen 1.200 kilometara. Robot je težak 900 kilograma, ima kamere, laserski mjerač daljine i radarske senzore. Glavno naoružanje mu je teška puška kalibra 12,7 mm i dodatno lako naoružanje. Taj "mobilni robotski kompleks", kako je nazvan, dosta je brz, jer može razviti brzinu od 45 km/h na gusjenicama. Autonomija djelovanja robota je 10 sati, a u stanju pripravnosti (spavanja) može biti i do nedelju dana.
Prošle godine je predstavljen na vojnom sajmu održanom u Rusiji. Robot osim u automatskom, može djelovati i u poluatomatskom režimu. SAD, s druge strane imaju politiku autorizovanja upotrebe vatrenog oružja, koja dolazi isključivo od strane čovjeka, nikako od vještačke inteligencije. Američke bespilotne letjelice ne ispaljuju rakete same od sebe, to rade vojne osobe koje njima upravljaju.
Za kretanje u smjeru naoružavanja robota u Rusiji zaslužan je ministar obrane Sergej Šojgu, koji je 2013. izjavio kako će ruska vojska proširiti uptrebu robota i time uštedjeti 2,4 milijarde dolara tokom naredne dvije godine.
U SAD-u, stražare samo nenaoružani robotski sistemi MDARS i to oko nuklearnih silosa i mornaričkih baza, dok apetit za ratnim robotima gotovo da i ne postoji. U Iraku i Avganistanu SAD su koristile mnoštvo UGV (unmaned ground vehicle) robota za razminiranje. No, testiranja robotskih sistema SWORDS u Iraku 2007. godine, koji su bili naoružana verzija robota Talon, koji se koristio za razminiranje, prekinuta su zbog incidenata. Naime, zabilježeni su slučajevi u kojima bi se američki vojnici našli na nišanu robota, a to je bilo dovoljno da se čitava stvar odgodi za neka druga vremena.
S obzirom na stanje u Ukrajini, ruski roboti mogli bi potegnuti iz raketnih baza na bojište. U priloženom videu možete pogledati kakvu bi pomoć pružili ruskim snagama na terenu. Radi se o promotivnom videu ruskog MUP-a, koji prikazuje interventnu policiju koja trenira s naoružanim robotom.
