Marko Miranović, predsjednik Sindikata Solane, kazao je Portalu Analitika da se on i kolege na ovo rješenje najvjerovatnije neće žaliti Privrednom sudu, poučeni iskustvom onih kojima su otkazi uručeni ranije. On je dodao da su u procesu formiranja privrednog društva, koje će se najvjerovatnije zvati „Nova Solana“, kako bi ispunili zakonski uslov za preuzimanje Solane u jednogodišnji zakup, prema konkursu na koji su se jedini javili.
Miranović kaže da su rješenja o prekidu radnog odnosa njemu i ostalima ostavljena juče. Nakon njihovog preuzimanja ostao je, kaže, gorak ukus, jer je za njih „Solana život“.
„Ostao je gorak ukus. Niko nam se nije obratio, ovdje vipe radnika nema. Nema zaposlenih, nema ni sindikata, sve se gasi. Ne mogu da vjerujem da se Solana gasi“, kaže ogorčeno sagovornik Portala Analitika.
Miranović dodaje da njega i kolege posebno razoračarava to što su su se svi proglasili nenadležnim da izmire dug prema EPCG koji iznosi oko 20 hiljada eura, kako bi se uključile pumpe i ispumpala nadošla voda koja je napravila štetu sasvim sigurno veću od 20 hiljada.Dokument o prestankuradnog odnosa datiran je 25. aprila, a kako stoji u tekstu „prestanak radnog odnosa smatra se prestankom radnog odnosa po sili zakona“.
„Imenovani svoja radna prava, po osnovu ovog rješenja, ostvaruje kod nadležnog organa Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, sa obavezom prijavljivanja u zakonskom roku od 30 dana, počev od dana prestanka radnog odnosa“, stoji u rječenju.
„Stečajni upravnik je kod navedenih okolnosti (klasični stečaj zbog neuspjelog pokušaja sprovođenja plana reorganizacije, prim. PA) preduzimao radnje na utvrđivanju neophodnog broja nužnih i zaista potrebnih izvršilaca poslova, cijeneći da se nakon otvaranja klasičnog stečaja, broj izvršilaca tih poslova mora svesti na najnužnije i najneophodnije poslove, i to isključivo na poslove koji po svojoj prirodi doprinose završetku započetih poslova, odnosno poslova koji bi spriječili otklanjanje eventualne štete, koja bi mogla nastupiti usljed neizvršenja tih poslova.U konkretnom slučaju, stečajni upravnik je posebno cijenio prestanak realne potrebe za izvršavanjem na radu imenovanog lica na poslovima na kojima je raspoređen, budući da su ti poslovi bez značaja za dalje sprovođenje stečajnog postupka, kao i bez značaja u dijelu potreba za angažovanjem bilo kog lica na navedenim poslovima, pa je odlučio o prestanku radnog odnosa, imenovanog lica. Naime, svakim daljim zadržavanjem imenovanog lica u radnom odnosu na predmetnim poslovima, a za koje poslove ne postoji realna potreba, samo bi se uvećali troškovi koji, u konkretnom slučaju, ne bi imali realnog opravdanja. Upravnik je cijenio okolnost da je imenovano zadržano na radu isključivo uskljked okolnosti da je dužnik sprovodio plan reorganizacije, ali da kod posljedica klasičnog stečaja na poslu može biti zadržano samo lice za koje zaista postoji realna potreba što u konkretnom nije slučaj, a kako je to naprijed navedeno.“
Miranović je u Solani radio kao vodar.
(G.B.)
