Nas i Rusa samo šesto hiljada...

Crna Gora je strpljivo i dugotrajno gradila i nadgrađivala instituciju tuđe crkve, a ta je gradirajući sve žešće kletve i klevete - degradirala Crnu Goru. Toj crkvi tuđinki, Crna Gora je bezmalo ugradila snagu države ustoličavajući Amfilohija na državni prijesto Svetog Petra Cetinjskog.

Poruke tuđeg (po)glavara: Naravno, lakše je doći do svečevih riječi no do svečevog trona, ali kad se država založi, sve drugo je lakomisleno i lako za upotrebu. ''Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo, bio proklet tri puta i 3000 puta od mene.'' Taj, nama tuđi poglavar, ispucavao se do mile volje dvije i po decenije na Crnu Goru, a sad je sav svoj arsenal kletvi i kleveta, izravno izručio na predsjedika Vlade. On rusku poruku, usmjerenu lično na adresu  premijera Đukanoviću, preupućuje i, preko Ruske pravoslavne crkve, uručuje istome.

Tu je poruku prva, za ovo glasilo, pročitala kao nimalo bezazlenu, istoričarka Latinka Perović. Državno tv glasilo je citiralo jednom, a drugi put skinulo s vijesti kao ekstremnu... Što će reći - da je poruka opasna. Odašiljući u ovom času takvu poruku javnosti i čitavim opozicionim blokovima protiv vladalačke koalicije, mitropolit Amfilohije je poslao najgrđu od svih opomena do sada. Smjestio im je tačno u sridu, pred presudne podgoričke izbore, najpresudnije poslije referenduma, kako se i sam premijer izjasnio.

Izgrađena je - zapravo finalizirana - anticrnogorska infrastruktura, uz snažnu neprikosnovenu pomoć crnogorske države, za sve eventualne antidržavne (anticrnogorske) pobjednike na ovim ili nekim budućim izborima. Najviše je uloženo u tu i takvu, tuđu budućnost. U centrima najuticajnijih gradova nijesu podignuti samo novi hramovi SPC ili zaposjednuti stari CPC, već su, potpomognuti snagom države, postali snažne institucije protiv svoga mecene.

Kad država sebi kopa jamu: Hronološki, po fazama, svaka pomoć mecene ovjerena je kletvom, klevetom i negacijom države. Najvećeg unutrašnjeg neprijatelja koga je Crna Gora ikada imala izgradila je sama sebi, svojim investicijama, na svojoj teritoriji.

Naročito je taj projekat ojačan nakon sticanja nezavisnosti. Za samo osam godina taj proces je dovršen, od dna do vrha, uz garancije vlasti. Nema kolektiva, fabrike ili preduzeća koje je dobilo toliko nepovratnih sredstava da ojača državu, kao što ih je dobila SPC da državu oslabi. Crna Gora nije nikada imala snage da pozlati kupole svojih vjerskih hramova ni hrišćanskih ni islamskih, ali je pozlatila kupole po zlu poznate crkve. Implantiranjem sebe u tuđi organizam za pravilo ludost izabraše... i vjerne mu sluge postadoše. Vlast je tako zaždila glavom u stijenu, izvan zacrtane staze, kao onaj ugledni auto trkač, koga sada održavaju na aparatima. Prva pobjeda neke rigidne koalicije počupaće instalacije koje im život znače i država će biti klinički mrtva. Crna Gora kao suverena zemlja možda neće doživjeti baš tu sudbinu, ali njena država će sigurno dugo biti u invalidskim kolicima... I ne zato što je ova vlast bila dobra i nezamjenljiva, već stoga što je suverenu ideju države osakatila vlastitim amputacijama, imputirajući sebi tuđe ekstrem(e)itete, pa je moguće da neka nova vlast baš na njima, tuđima, prohoda.

Otvorena vrata: Na jednoj strani, jedva odškrinuta vrata euroatlanskih integracija, ukrajinska kriza je naglo otvorila za Montenegro, ali su prosrpsko-ruske integracije otvorile i vrata i prozore, pa sibirska promaja šiba Crnom Gorom kao tajfun. Promaju potpomaže ruska država i crkva i srpska crkva, zasad bez srpske države. Paradoks je da, u ovom momentu, SPC ima izdašniju naklonjenost Crne Gore od matične Srbije. Paradoksi, kao neočekivane okolnosti ištu često najskuplja ulaganja a najčešće završavaju kao promašene investicije. Izlaz je samo jedan? Otvorena vrata!

Pa opet da se vratimo kletvi koja nam je u temelju najvećih djela i nedjela./U pamet se dobro Crnogorci!/A ko činja biti će najbolji!/ A ko izda onoga te počne,/Svaka mu se satvar skamenila!/Bog veliki i njegova sila/ u njivu mu sjeme.../itd. Ovo je vjerovatno najžešća kletva u svjetskoj literaturi. Šekspir ih ima sijaset ma nijedna nije ni primać. Teško je citirati, a kamoli nekome namijeniti. To može samo Amfilohije sa trona nepravo uzetog i kletvenik kojeg je država ustoličila da odande na nju bljuje.

Stekli smo međunarodni domen MNE na svim meridijanima. Ali domenom doma još nijesmo zavladali, jer njime dominiraju u  znatnoj mjeri tuđini i otuđeni Crnogorci. Kuku MNE.