Novinarima je teško da se izbore za nezavisnost u uslovima kada vlasnik može, bez većih problema, da otpusti novinara s posla, smatra prof. dr Stjepan Malović. U intervjuu za Portal Analitika on ističe da su novinari danas „prepušteni nemiloj sudbini“, jer iza njih ne stoji niko – ni strukovna udruženja, ni sindikati.
Sa eminentnim novinarom, doktorom informatičkih nauka i profesorom koji o problemima savremene medijske scene predaje studentima žurnalistike širom Hrvatske ali i u Crnoj Gori, razgovarali smo povodom Svjetskog dana slobode medija.
Kako je Hrvatska 1. jula prošle godine postala 28. članica Evropske unije, pitali smo ga što se u medijima u toj zemlji promijenilo u proteklih deset mjeseci.-Kao da se ništa dogodilo nije. A i bez ulaska u EU, hrvatskim medijima su zagospodarile globalne medijske korporacije... Umjesto da dobri novinarski i medijski standardi postanu dio hrvatske medijske scene, mi se suočavamo s najgorim mogućim medijskim proizvodima – sa žaljenjem konstatuje Malović.
On ističe da „EU može pomoći znanjem, iskustvom i stručnjacima, ali ne može umjesto nas stvoriti uslove za slobodu medija“. Takođe kaže da je sloboda medija i nezavisnost novinara dostižna samo ako se „unutar jedne zemlje stvori odgovarajuća zakonska regulativa i opšta društvena klima“ koja će omogućiti „istinito, tačno, pošteno, uravnoteženo i nepristrano informisanje“.
-Napadi na novinare, uključujući i sudske presude, u načelu su za osudu. No, bojim se da su novinari, jednim dijelom, i sami krivi za to što im se događa. Sve je više manipulacija, laži, iskrivljenih činjenica, neutemeljenih napada, podmetanja... Mediji nestaju sa scene bez većeg društvenog odjeka, jer nemaju svoju vjerodostojnost, a pogotovo ne svoju vjernu publiku – zaključuje Malović.
ANALITIKA: S obzirom na to da novinari danas moraju da nose breme ograničenja uređivačke politike i ekonomske zavisnosti kuće u kojoj rade, da li im ostaje nešto zbog čega bi sebe, svoju profesiju mogli nazvati slobodnom? I kako se izboriti za tu slobodu pod teretom pritisaka oglašivača, političkih stranaka ali i vlasnika?
MALOVIĆ: Riječ sloboda zamijenio bih riječju nezavisnost. Novinari moraju biti nezavisni, kako od bremena ekonomske zavisnosti svoje medijske kuće, tako i od redakcijskih ograničenja. Tek kada je novinar nezavisan, može postići i svoju slobodu.
Naravno, puno je lakše ovo napisati negoli ostvariti u krutoj realnosti u kojoj danas novinari rade i žive. Teško je izboriti se za nezavisnost u uvjetima kada vlasnik može, bez većih problema, najuriti novinara s posla. Gotovo neprekidno se susrećemo - barem u Hrvatskoj - s najavama otkaza novinarima, i to ne jednog, već desetak i više odjednom. Novinari srednje generacije su u posebnom teškom položaju, jer im je gotovo nemoguće naći posao u struci jednom kada ga izgube.
U ovakvoj situaciji se očekuje od novinarskih udruga i, pogotovo, sindikata, da mnogo odlučnije zaštiti svoje članove. Nažalost, to nije slučaj, pa su novinari prepušteni svojoj nemiloj sudbini.
ANALITIKA: Da li napade na pojedine novinare i medijske kuće možemo smatrati adekvatnom ilustracijom društva bez slobode medija? Da li su mete napada, kako se to obično tumači, uvijek slobodni novinari i mediji? Kakva su hrvatska iskustva?
MALOVIĆ: Napadi na novinare, uključujući i sudske presude, su za osudu. Novinar ne može slobodno djelovati ako mu je nad glavom prijetnja napada ili pak strah od sudske tužbe. No, bojim se da su novinari, jednim dijelom, i sami krivi za to što im se događa. Sve je više manipulacija, laži, iskrivljenih činjenica, neutemeljenih napada, podmetanja... Novinari se vrlo lagano upuštaju u te nečasne radnje, pa više ne možemo govoriti o profesionalnoj odgovornosti i etici, već o nevjerodostojnim i pokvarenim novinarima. Javnost to prepoznaje i više ne pruža onu podršku koju su novinari nekoć imali. Danas je nezamislivo da 100.000 ljudi izađe na zagrebački glavni trg u znak podrške, kao što je to bio slučaj zbog zagrebačkog Radija 101. Mediji nestaju sa scene bez većeg društvenog odjeka, jer nemaju svoju vjerodostojnost, a pogotovo ne svoju nekoć vjernu publiku.
ANALITIKA: Hrvatska je već deset mjeseci punopravni član Evropske unije. Po Vašem mišljenju, da li je nešto – i što – od evropske tradicije stiglo u hrvatske medije?
MALOVIĆ: Kao da se ništa dogodilo nije. Čak i ne znamo neke bitne stvari iz EU, a predstojeći izbori za parlament Evropske unije se u medijima prate kao unutrašnjo-politički događaj. A i bez ulaska u EU, hrvatskim medijima su zagospodarile globalne medijske korporacije. Tako one imaju u svom vlasništvu 90 odsto tržišta dnevnih novina, dvije od tri nacionalne TV kuće su strane, najposjećeniji web portali su upravo proizvod medija u stranom vlasništvu...
Umjesto da dobri novinarski i medijski standardi postanu dio hrvatske medijske scene, mi se suočavamo s najgorim mogućim medijskim proizvodima.
ANALITIKA: Da li je članstvo u Evropskoj uniji prilika da mediji postanu više slobodni ili više okrenuti centrima moći, bilo u zemlji ili van nje? Ili se, ipak, sloboda medija stvara unutrašnjom borbom?
MALOVIĆ: „Samo na svom bunjištu pijevac kukuriče“. Sloboda medija ostvaruje se unutar zemlje, stvaranjem zakonske regulative i opće društvene klime koja će omogućiti slobodu medija i nezavisnost novinara, te istinito, točno, pošteno, uravnoteženo i nepristrano informiranje. EU nam može pomoći znanjem, iskustvom i stručnjacima, ali ne može umjesto nas stvoriti uvjete za slobodu medija.
ANALITIKA: Posljednje eminentne strukovne nagrade (Pulitzer, George Polk, Orwell) dobili su mediji i novinari koji su „izvještavali“ o skandalima vezanim za prisluškivanje. Da li je takav način izvještavanja budućnost medija i, prije svega, istraživačkog novinarstva
MALOVIĆ: A što je danas istraživačko novinarstvo? Je li Edvard Snouden novinar ili zviždač? Koliko novinari mogu samostalno istraživati i otkrivati velike afere koje će promijeniti svijet? Mediji sve više idu u pravcu da se njihov sadržaj puni vanjskim sadržajima, od građana-novinara do PR službi. U takvoj konstelaciji, budućnost novinarstva je upitna i crno mu se piše, ako ne vrate dignitet svojoj profesiji i ako ne uspiju biti vjerodostojni.
Kristina JERKOV
Foto: nacional.hr, matica.hr, zadarskilist.hr
