Hidrološki ekspert profesor dr Mihailo Burić ocijenio je da je regulacija voda Skadarskog jezera od strateškog značaja za Crnu Goru, ali i upozorio da se u slučaju varijante promjene režima rijeke Bojane može - desiti nestanak riječnog ostrva Ade Bojane.
-U slučaju promjene režima rijeke Bojane, odnosno regulacijom njenog toka, moje mišljenje je da bi čuveno ostrvo Ada Bojana bilo ozbiljno ugroženo i u krajnjem bi moglo - zbog erozije - da dođe do njegovog potpunog nestanka, kazao je Burić u intervjuu za Portal Analitika.
On je rekao da je stručna javnost prepoznala četiri moguća rješenja za regulaciju voda Skadarskog jezera, od kojih bi dva bila povoljna za crnogorsku stranu.
-Jedna od povoljnih varijanti podrazumijeva gradnju poldera, sistema koji je uspješno primjenjen u Holandiji. Tamo je zemljište ispod nivoa mora, a polderi su ustvari brane koje štite zemljište od mora. U pitanju je najjeftinije rješenje, a predviđao bi gradnju poldera duž Skadarskog jezera i rijeka Morače i Bojane. Rješenje koje lično preferiram je gradnja hidrotehničkog tunela kroz Sozinu i isušavanje dijela Skadarskog jezera. Tunelom bi se pijaća voda izvozila za južnu Italiju. Prema preliminarnoj studiji izvodljivosti - koja rađena i koja je pozitivna, izgradnja tunela bi koštala oko 200 miliona eura, naveo je Burić.
ANALITIKA: Vlada je na prošloj sjednici konstatovala da je presudan uticaj na poplave oko Skadarskog jezera ima režim rada hidroelektrana na Drimu. Izvršna vlast je predložila da se u dogovoru sa Albanijom hitno nađe rješenje. Šta bi ste Vi kao geološko-hidrološki ekspert predložili Vladi, kako da se regulišu vode Skadarskog jezera i Bojane?
BURIĆ: Vidite, postoje četiri poznata rješenja za regulisanje voda Skadarskog jezera i rijeke Bojane. Prva opcija je da se rijeka Drim vrati u staro korito. Podsjetiću, promjenom korita, Drim je dio voda prenio na rijeku Bojanu - što je u nekoliko navrata izazvalo poplave na našoj strani. U pitanju je rješenje koje je samo teoretski moguće, ali tek treba da vidimo da li je održivo, odnosno, da li odgovara našoj i albanskoj strani. Teško da će Albanija žrtvovati vode za elektranu.
Druga solucija je regulacija rijeke Bojane, rješenje koje je predstavila nekadašnje vodoprivredno preduzeće „Zeta“ prije više od 30 godina. U pitanju je bio, za tadašnje prilike, odličan projekat koji nije tada mogao bio realizovan. Međutim, sada je taj projekat prevaziđen jer se ne može nešto praviti na osnovu projekta starog više od trideset godina. Projekat je predviđao regulaciju voda Bojane, izgradnju nasipa i prepumpavanje vode. U tom projektu su definisane karakteristike rijeke Bojane. Rijeka Bojana je dugačka 42 kilometra a od toga 36 kilometara njeno dno je ispod nivoa mora. Zbog karakteristika rijeke, smatram da nije održiv projekat njene regulacije. On bi Skadru omogućio bolju saobraćajnu povezanost, ali mislim da nemamo podataka kojim bi garantovali njegovu održivost. Prije svega –ne smije se dozvoliti da se ostane bez ostrva Ade Bojane.
ANALITIKA: Mislite da bi regulacijom voda Bojane nestala čuvena Ada Bojana?
BURIĆ: Da. U slučaju promjene režima rijeke Bojane, moje mišljenje je da bi to ostrvo bilo ozbiljno ugroženo i u krajnjem, moglo bi zbog erozije, da dođe do njegovog potpunog nestanka.
ANALITIKA: Koja rješenja su onda po Vama održiva? Rekli ste da ima ukupno četiri opcije, koja su to preostala dva rješenja?
BURIĆ: Treća varijanta je ona koja podrazumijeva gradnju poldera, sistema koji je uspješno primjenjen u Holandiji. Tamo je zemljište ispod nivoa mora, a polderi su ustvari brane koje štite zemljište od mora. U pitanju je najjeftinije rješenje, a predviđao bi gradnju poldera duž Skadarskog jezera i rijeka Morače i Bojane. Rješenje je problematično samo iz jednog razloga - što vode Skadarskog jezera imaju hidrološku vezu sa podzemnim vodama zetske ravnice. Pošto se ispod zetske ravnice nalazi veliko podzemno jezero, onda bi se u slučaju gradnje poldera-ispod brana vraćala voda u Skadarsko jezero. Ovo rješenje se mora dodatno izučiti zbog ovog problema koji sam naveo.
I četvrta solucija, koja je po meni najbliža, je gradnja hidrotehničkog tunela kroz Sozinu i isušavanje dijela Skadarskog jezera. Tunelom bi se pijaća voda izvozila za južnu Italiju. Prema preliminarnoj studiji izvodljivosti - koja rađena i koja je pozitivna - izgradnja tunela bi koštala oko 200 miliona eura, a čitav projekat korišćanje viškova vode za snabdijevanja vodom južne Italije vrijedan je oko dvije milijarde eura...
ANALITIKA: Profesore, čuveni crnogorski reditelj Živko Nikolić u filmu „Čudo neviđeno“ je opisao sličan projekat, pa se voda iz mora počela vraćati u jezero zbog kriptodepresije (dno Skadarskog jezera se nalazi ispod nivoa mora). Je li projekat tunela tehnički izvodljiv?
BURIĆ: Apsolutno je tehnički izvodljiv i veoma atraktivan. S jedne strane dobili bi ogromnu obradivu zemlju (14.000 hektara zemlje dobija se isušivanjem), a s druge strane turističku atrakciju. Kada sam predložio projekt ministrima, oni su mi odmah pomenuli Živka Nikolića i govorili da je riječ o - fantastici. Šalu na stranu, Italijani su zainteresovani za taj projekat, iako je tehnički komplikovan. Ako ćemo struju podvodnim kablom da dovedemo do Italije, zašto ne bi mogli vodu? Te šale na račun filma Živka Nikolića su meni simpatične, ali i znače devalviranje znanja i struke. Na našu žalost, ta „babalogija“ djeluje dosta na javnost u Crnoj Gori.
ANALITIKA: Da li bi ekološka javnost prihvatila projekat isušavanja dijela jezera?
BURIĆ: Sa ekološkom javnošću bi moglo imati problema sigurno. Posebno sa aspekta Ramsarske konvencije o zaštiti močvarnih područja. Ali, ekologija i održivi razvoj podrazumijevaju ravnotežu između antropogenih i prirodnih sistema. Na kraju, može se naći kompromis između ekologije i ekonomije. Promjena hidrografije u ovom dijelu Evrope je neminovnost. Zbog toga sam se i založio za izgradnju akumulacija na sjeveru za potrebe energije, snabdijevanja i poljoprivrede, ali i regulacije vrlo nepovoljnog režima voda. Trenutno, najvažnije je naći rješenje da se poplave ne bi ponovile jer se ono ne nazire. Ne može se isključivo nevladin sektor pitati o ovako krupnim projektima za državu jer to zahtijeva ogromno znanje koje mi nemamo.
ANALITIKA: Smatrate li da je je Vlada dobro prepoznala da je režim rada hidroelektrana glavni krivac za poplave?
BURIĆ: Ima mnogo faktora koji utiču na poplave, a jedan od važnih je režim rada hidroelektrana na Drimu, što je Vlada prepoznala. U okviru izučavanja dakle mora detaljno biti ispitan režim rada tih energetskih objekata. Nama u Crnoj Gori nije poznat režim rada tih elektrana, a nijesam siguran da u Albaniji znaju dovoljno o tom režimu osim tamnošnje elektroprivrede.
Smatram da treba još sagledavanja da bi se otkrilo koje je to najbolje rješenje za sprječavanje poplava u oblasti Skadarskog jezera i rijeke Bojane. Stručna javnost je prepoznala četiri rješenja o kojima sam već govorio.
ANALITIKA: Je li vas ko iz Vlade kontakirao povodom problema regulacija voda?
BURIĆ: Iz Ministarstva poljoprivrede mi je kazano da je planirano da se formira ekspertska ekipa koja će ući u pregovore sa albanskom stranom oko regulisanja vodostaja Skadarskog jezera. Pozdravljam taj potez, jer samo eksperti mogu naći rješenje za taj problem. Očekujem da će ljudi od struke sa obje strane definisati koji su podaci potrebni da bi se odabralo najpovoljnije rješenje za ovaj veliki državni problem.
ANALITIKA: Vratimo se na moguću gradnju elektrana u susjedstvu. Predsjednik ste ekspertskog tima koji je trebao da procijeni uticaj gradnje elektrana na Drini na životnu sredinu Crne Gore. O tim hidroelektranama u Srbiji više niko ne priča. Da li je Crna Gora stopirala tu gradnju, odnosno koliko gradnja akumulacija u susjednim državama može uticati na životnu sredinu Crne Gore?
BURIĆ: Izvještaj koji je lani prezentovan nije bio prepreka gradnji elektrana na Drini. Međutim, u dokumentu smo ukazali na stručne podatke koje bi njihova tehnička dokumentacija morala da sadrži. Tu prije svega mislim na nivelmane, odnosno usaglašavanje visinskih tačaka sa naše, srpske i bosanske strane. Na osnovu toga se može vidjeti koliko voda akumulacija ulazi na našoj strani.Vrlo značajno pitanje je bilo koje se tiče klizišta na akumulacijama. Nama je iz naučnih radova bilo poznato da je u pitanju ozbiljan problem, tako da smo tražili da bude sastavni dio dokumentacije kako bi projekat bio objektivan. Tražili smo takođe da se uradi procjena seizmološkog rizika od zemljotresa, jer veće akumulacije utiču na pojavu mikrozemljotresa. Ne znam zašto je stao projekat, mi ne možemo biti prepreka jer smo samo ukazali na stručne apekte,
Da ponovim, u tom ekspertskom timu je bila crnogorska stručna elita. Izvještaj je rađen jako dugo i vrlo stručno. Od Vlade nam je bilo predočeno da vodimo računa o dobrosusjedskim odnosima, ali da posao bude odrađen stručno i profesionalno. Nijesmo osporavali projekat ali smo insistirali na tim podacima.
ANALITIKA: Stručnjak ste za kvalitet pijaće vode. Crna Gora i dalje uvozi pijaću vodu - reda 40 miliona eura - iako posjedujemo šest fabrika vode. Šta bi ste kao ekspert preporučili domaćim proizvođačima vode?
BURIĆ: Mogu da se pohvalim da sam lično počeo tu privrednu granu u Crnoj Gori. Bio sam predsjednik upravnog odbora „Bjelasice Rade“ i predsjednik državnog Savjeta za voda. Šta bih preporučio proizvođaćima vode? Tu je glavni problem troškovi transporta jer ne možete na strano tržište da prođemo sa malom količinom. Moraju se sklopiti dugoročni ugovori i zagarantovana količina vode kod dobavljača. Domaći proizvođači voda moraju nastupati u konzorcijumu –ujedinjeni. Što se tiče kvaliteta- on je nesporan. Ispričaću vam jedan detalj dok sam bio na čelu „Bjelasice Rade“. Ta voda je nesporno najkvalitetnija mineralna voda u regionu, ali nije mogla da parira „Knjazu Milošu“. Kada sam je probao vidio sam da ona ukusom nije mogla da parira aranđelovačkoj vodi. U čemu je bio problem? U „Knjazu“ su se dosjetili da upumpavaju dodatnu količinu ugljen-dioksida kako bi bila „jača“ i bolje „rezala“. Rekao sam tehnolozima u „Bjelasici Radi“ da i oni upumpavaju ugljen-dioksid. Rezulat je bio da je bila poboljšana prodaja.
ANALITIKA: Šef ste međunarodnog ekspertskog tima za deponiju „Vasove vode“. Promjenom vlasti u Beranama nije došlo do rješenja za odlaganje smeća u tom gradu. Otpad se sada dovozi u Podgoricu jer nije sa opštinom Rožaje postignut dogovor da se otpad odlaže na planini Smiljevica. Da li i dalje smatrate da su Vasove vode optimalno rješenje za deponiju?
BURIĆ: Da li postoji osporen jedan nalaz međunarodnog ekspertskog tima za deponiju Vasove vode? Naravno da ne. Ako osporen nije nijedan nalaz, to znači da deponija nije osporena sa stručnog aspekta. Smatram da je deponija Vasove vode i dalje optimalno rješenje. Ponoviću, ta deponija ima vrlo zgodan položaj jer se nalazi u dolini, ne vidi se sa tri strane...U pitanju je vrlo racionalno rješenje, i novoj opštinskoj vlasti preporučujem da se vrate i da tamo odlažu smeće i otpad. Na Vasovim vodama se već nalaze velike količine otpada, a odvoz smeća u Podgoricu je besmislen i skup. Nisam izučavao lokaciju planine Smiljevice, ali se zna da je to turističko područje gdje se, takođe, ekonomski eksploatišu šume. Ali ne mogu dati objektivnu karakteristiku, a nemam običaj da dajem paušalne ocjene. Oni koji su odredili Smiljevicu trebali su da uzmu nalaz međunarodnog ekspertskog tima za Vasove vode, da naprave isti taj nalaz i da predstave taj dokument najprije SO Berane, pa onda javnosti.
ANALITIKA: Koji su po Vama projekti koje bi Crna Gora morala ostvariti u narednim godinama?
BURIĆ: Država bi morala da odredi kapitalne projekte koji se pod oznakom obavezno moraju realizovati. Jedan od projekata je regulacija voda Skadarskog jezera, radi zaštite od poplava ali i obezbjeđenja velikog obradivog zemljišta. Drugi kapitalni projekat je istraživanje nafte i gasa. U toku je tenderski postupak. Prema svim pokazateljima, koje imam kao geolog, smatram da je crnogosko podmorje bogato prirodnim gasom koji je zbog svoje niske cijene-energent budućnosti. Zbog toga podržavam namjeru Vlade da forsira ovaj projekat.
Predrag ZEČEVIĆ
