- Ovo je zaista fascinantno. Niko prije nas nije izbliza proučavao ovo – kaže doktor Tomas Insel, neurolog i psihijatar.
Prije više od 100 godina, Sigmund Frojd je pričao o ljudskoj tendenciji da zaboravi rane godine svog života, nazivajući to infantilnom amnezijom. Naučnici su kasnije mislili da se sjećanja čuvaju pomoću jezika, jer djeca najčešće počinju da imaju dugoročna sećanja u vrijeme kada počnu da idu u školu, kaže koautorka studije, Šina Džoselin.
- Ali najčudnija stvar je to što većina životinja ima infantilnu amneziju, pa razvoj jezika ne može biti cjelokupno objašnjenje – kaže ona.
Insipirisani posmatanjem svog djeteta, Šina i njen muž Pol, još jedan od koautora, zapitali su se zašto mala djeca ne mogu da zadrže sjećanja na neku situaciju ili događaj. Za memorisanje je bitan hipokampus, dio mozga koji se bavi proizvodnjom novih ćelija.
Šina i Pol su zajedno sa timom istraživali miševe, životinje koje – isto kao i ljudi – imaju mrlje u najranijim sjećanjima. Kako miševi stare, proizvodnja neurona se usporava. Pad proizvodnje neurona poklapa se sa sposobnošću ovih glodara da zapamte strašne situacije, tvrde istraživači.
Za potrebe testiranja, istraživači su stavili odraslog miša u okruženje koje je znatno drugačije od njihovog uobičajenog doma (sa prugama na zidovima i mirisom sirćeta) i plašili ga blagim šokovima. Odrasli miš je naučio da se plaši te sobe, pa se čak i poslije 28 dana ukočio u mjestu kada je vraćen u nju.
Mali miš je bio zaboravan. Dan nakon šoka, strah je počeo da blijedi. Naučnici su došli do zaključka da su nove ćelije koje proizvodi hipokampus krive za to što mozak ne može da pamti u ranoj mladosti, potšo nove ćelije brišu stare ćelije u kojima se nalaze prethodna sjećanja.
- Možda to što zaboravljamo nije toliko loša stvar. Možda je dobro da pročistimo neka sjećanja i zaboravimo neke stvari koje nisu toliko važne – kaže Šina.
