Do konačnog rješenja stalne postavke - na koje se, čekajući ga i zaboravilo – Etnografski muzej svoj materijal pokazuje javnosti preko povremenih tematskih izložbi. Trenutno je postavljena izložba pod nazivom “Od niti do tkanine”.
Prikazani su najbolji primjerci odjevnih i drugih predmeta za svakodnevnu ili prazničnu upotrebu, predmeti iz tekstilnog pokućstva, kao i predmeti koji su korišćeni u procesu proizvodnje tekstilija. Većina njih je nastala u drugoj polovini XIX i u prvim decenijama XX vijeka. Pojedini primjerci, posebno kad je vez u pitanju, predstavljaju vrhunska ostvarenja ručne izrade i kao takvi su unikatni i neponovljivi.Daleko od očiju građana: Kako je u izjavi Portalu Analitika kazao direktor Etnografskog muzeja Blažo Markuš, ukupan fond
Etnografskog muzeja iznosi oko 5000 predmeta koji su, uglavnom, iz druge polovine XIX i prvih decenija XX vijeka, od kojih su trenutno izložena - 158 (sto pedeset osam) eksponata. Svi ostali eksponati, koji nisu izloženi, nalaze se u centralnom depou Narodnog muzeja, i to ni manje ni više nego - 35 godina! Tri i po decenije van pogleda šire javnosti. Prostom računicom: izloženo je manje od četiri posto eksponata.Prvi čovjek Etnografskog muzeja ipak konstatuje da etnografska baština nije bila potpuno izolovana od očiju publike: Markuš navodi da je dio ovog bogatog fonda prikazan domaćoj i stranoj javnosti putem većeg broja samostalnih i kolektivnih izložbi.
-U tom kontekstu treba istaći dva velika projekta: izložbu “Narodna umjetnost Crne Gore” koja je u periodu od 1983. do 1986.godine realizovana u Londonu, Lenjingradu i Pragu, Herceg Novom i Titogradu, Bratislavi i Opavi i izložbu “Narodne nošnje i nakit Crne Gore” realizovanu u periodu od 1993. do 1994. godine u Somboru, Beogradu i Užicu, ističe Markuš ali i naglašava potrebu stalne postavke na Cetinju.
-Naravno, za nas je osnovno i najvažnije da Muzej ima stalnu postavku u crnogorskoj prijestonici, gdje je i osnovan davne 1951. godine, gdje mu treba omogućiti dostojan “život”- kaže, sagledavajući činjenično stanje, direktor Etnografskog muzeja.
Nevalorizovane kulturne vrijednosti: Govoreći o tome za koje vrijednosti su crnogorska javnost i posjetioci Cetinja bili uskraćeni ovolikim neizlaganjem tih eksponata istoričar umjetnosti Aleksandar Saša Čilikov kaže da nisu uskraćeni samo crnogorski građani, nego i inostrani posjetioci za vanredne vizuelne i mentalne doživljaje koji se mogu doživjeti posmatrajući predivne narodne nošnje, ćilime, košulje, preslice, stare upotrebne predmete i drugo.
Koliki je broj ljudi osujećen da vidi crnogorsko etnografsko blago pokazuju i podaci Turističke organizacije Cetinja prema kojima je prošle godine broj turista u prijestonici porastao na 114.000. Ali: koje su utiske mogli odnijeti ako nisu bili u prilici da vide najvažnija kulturna dobra jednog naroda, njegovu kulturu, način života, odnosno njegovo tradicionalno nasljeđe, koje se po iskustvima svih država najbolje prezentuje kroz etnografske muzeje?To ćemo očigledno morati objašnjavati generacijama koje su rođene poslije 1979. od kada je ovaj prvorazredni kulturološki materijal nedostupan javnosti.
Kao primjer Čilikov pominje komentare svojih studenata koji za pojedine komade izloženih narodnih nošnji kažu – “kakav Armani i Kelvin Klajn”!
- Ove naše, često i nepismene, babe i prababe pravile su vrhunski modni dizajn sa nevjerovatno kvalitetnim osjećajem za boju i kompoziciju,- tvrdi Čilikov.
Kako do stalne postavke: Da bi se to crnogorsko nacionalno blago izložilo i prezentovalo bilo bi, po riječima Markuša, neophodno makar 1000 kvadratnih metara izložbenog prostora umjesto sadašnjeg neadekvatnog, rekli bi - prinudnog prostora, gdje su eksponati izloženi u svega 180 kvadrata.
Svi Etnografski muzeji u državama u okruženju imaju bolji status i vrlo su posjećene ustanove. Činjenica da je samo djelić etnografskog nasljeđa izložen na Cetinju govori da je potrebno učiniti više na prezentaciji nasljeđa. Sa tim je saglasan i direktor Etnografskog muzeja Blažo Markuš koji kaže da se identitet jednog naroda, njegova kultura, način života, odnosno njegovo tradicionalno nasljeđe najbolje prezentuju kroz postavke etnografskih muzeja.
-Tačno je da etnografski muzeji u okruženju imaju bolji status. I sami znate da se identitet jednog naroda, njegova kultura, način života, odnosno njegovo tradicionalno nasljeđe najbolje prezentuje etnografski muzej. Svi muzeji na Cetinju riješeni su na adekvatan način, jedino je problem Etnografskog muzeja i dalje aktuelan. Bez obzira na to što smo u više navrata oglašavali i isticali neprocjenjiv značaj koji ovaj muzej ima za državu Crnu Goru, on je i dalje u 180 kvadratnih metara izložbenog prostora. Ponavljam da je izloženo samo 158 eksponata tematske izložbe “Od niti do tkanine”, a gdje su predmeti iz drugih zbirki, kao, na primjer, Zbirke narodnih nošnji, Zbirke privrednih predmeta, Zbirka pokućstva i posuđa, Oružja, Nakita, Muzičkih instrumenata, Predmeta za proizvodnju tekstila, Zbirke predmeta za uživanje duvana i drugo, objašnjava Markuš.
Tajni depo: Pošto je materijal muzeja više puta seljen i odlagan na više mjesta, postavlja se opravdano pitanje - da li su eksponati uspješno sačuvani?
Markuš smatra da je etnografski materijal u relativno dobrom stanju s obzirom na činjenicu da se u više navrata prenosio iz jednog prostora u drugi i s obzirom na okolnosti u kojima se čuvao.
Pored više pokušaja da se i lično uvjerimo u stanje uskladištenog materijala i okolnosti u kojima se čuva ovo prvorazredno crnogorsko kulturno dobro, nijesmo uspjeli da naiđemo na razumijevanje kod nadležnih ljudi i institucija zaduženih za to. Tako da nam jedino preostaje da vjerujemo na riječ da je struka zadužena za zaštitu kulturnih dobara u ovom slučaju ispunila očekivanja i da je ispunila obaveze zbog kojih postoji.
Aleksandar Saša Čilikov, vrstan poznavalac crnogorskih kulturnih dobara i uslova u kojima se čuvaju, kaže da mu nije poznato da li su eksponati deponovani u muzeju doživjeli neka oštećenja; nada se da nijesu, ali iz svog bogatog iskustva tvrdi da je potrebna velika briga oko održavanja s obzirom na prirodu materijala od koga su izradjeni.
Toga je svjestan i prvi čovjek Etnografskog muzeja koji - govoreći o tome kolika su bila ulaganja u zaštitu materijala muzeja, što je urađeno i što bi još trebalo uraditi - smatra da zaštita materijala treba da bude prioritet svakog muzeja i koliko se god ulaže da to nije dovoljno. Njegov predlog zaštite bi bio da se postojeći depo adekvatno opremi; preciznije: da se poštuju zakonski propisi o čuvanju i smještaju muzejskog materijala.
Završava se projekat popisa pokretnih kulturnih dobara tako da se je nadati da će ljudi koji su imali pristup uskladištenom etnografskom materijalu u elaboratu prikazati stanje tog materijala, pošto su oni bili privilegovani da vide to prvorazredno crnogorsko dobro, koje je evo sad već trideset pet godina sakriveno od očiju javnosti. Na popisu eksponata u elaboratu o Etnografskom muzeju pojaviće se i materijal koji je ustupljen muzejima u Crnoj Gori. Direktor Markuš kaže da je izvjestan broj predmeta dat na revers za stalne postavke drugih muzeja u Podgorici, na Medunu, u Budvi, Tivtu, Ulcinju, Nacionalnom parku “Lovćen”…
Muzejsko “siroče”: U razgovoru za Portal Analitika Markuš ne želi da licitira da li su izloženi najvredniji eksponati i koji su eksponati sakriveni od pogleda laičke javnosti. On je mišljenja da je svaki predmet koji uđe u Muzej vrijedan. Pojedini predmeti imaju veliku materijalnu vrijednost kao, recimo, primjerci oružja, toke, nakit… No, gledano sa one duhovne strane, čak i neki jednostavan predmet, kao, recimo, stara preslica koja prede svoju priču, nije ništa manje vrijedan.
Sličnog mišljenja je i Čilikov koji tvrdi da Etnografski muzej Crne Gore zaista posjeduje elitnu zbirku eksponata od kojih je izložen samo manji dio od velikog iz dragocjenog fonda.
-Dugi niz godina ovaj muzej potpuno neopravdano uživa neku vrstu „muzejskog siročeta“. Razlog za ovakav status, mišljenja sam, leži u potcjenjivanju narodnog stvaralaštva kojemu se daje neka sekundarana uloga u odnosu na akademsku umjetničku kulturu. Takve teze su potpuno pogrešne, jer - obilazeći sa studentima i inostranim kolegama čak i skromno izložen fond - naišao sam na jedinstvena mišljenja da je riječ o kulturno-umjetničkom blagu evropskih vrijednosti mnogo interesantnijem za široki krug publike, pogotovo turista, nego što je to slučaj sa ostalim muzejskim zbirkama na Cetinju. Spadam među kulturne i javne radnike koji su se godinama borili za pravu prezentaciju i valorizaciju našeg izvanredno vrijednog etnografskog blaga i nadam se da ću doživjeti da ga vidim u prostranom i stručno formiranom muzejskom ambijentu, ističe Čilikov.
Potraga za lokacijom: Danas Etnografski muzej, koji se nalazi u zgradi nekadašnjeg Srpskog poslanstva, ima solidne zbirke koje mogu predstaviti načine privređivanja, ishrane, kulturu stanovanja, tekstilnu radinost, odijevanje, oružje, muzičke instrumente i druge elemente materijalne i duhovne kulture stanovništva Crne Gore. Posebno značajna mogućnost ovog Muzeja je impresivna predstava narodne umjetnosti, što je dokazao uspjelim izložbama u Londonu, Moskvi, Pragu i brojnim drugim gradovima u inostranstvu i kod nas. U vjekovnoj odbrani slobode, narodna umjetnost na našim prostorima, sažimala je likovna stremljenja Crnogoraca, jer je bila jedini oblik likovnog izraza ovog naroda.
Tragajući za načinima da se riješi status Muzeja i donekle poprave uslovi prezentacije i čuvanja materijala kojim raspolaže Etnografski muzej, dirtektor Markuš kaže da možda postoji rešenje u vidu objekta koji se nalazi u neposrednom susjedstvu muzeja – nekadašnja kuća Vuletića, odnosno bivše Belgijsko poslanstvo.
-Budući da smo u saznanju da je objekat u našem neposrednom susjedstvu - kuća Vuletića, odnosno bivše Belgijsko poslanstvo - odnedavno u vlasništvu Države, odnosno Ministarstva za kulturu, mišljenja smo da bi njegovom adaptacijom riješili postojeći problem. Naime, adaptacijom cjelokupnog prostora pomenute kuće, u gabaritima većim od ovih u kojoj je trenutno Muzej, stekli bi se uslovi za stalnu postavku Etnografskog muzeja kao reprezenta narodnog života i kulture etnički i vjerski heterogene Crne Gore. Postojeća zgrada bi i dalje služila za realizovanje povremenih tematskih izložbi, ali i za druge aktivnosti vezane za promovisanje naše bogate kulturne baštine, za međumuzejsku saradnju i organizovanje izložbi iz Crne Gore i regiona.- kazao nam je Markuš.
Sa tim se prijedlogom i mogućim rješenjem ne slaže Čilikov koji tvrdi da zgrada bivšeg poslanstva Belgije ne bi odgovaralo potrebama izlagačkog prostora Etnografskog muzeja.
-Belgijsko poslanstvo ne odgovara potrebama izlagačkog prostora Etnografskog muzeja; , time bi se riješio samo
-Nadam se da će drugi prijedlog, moj i grupe stručnjaka, koji se odnosi na formiranje etnografske postavke u zgradi sadašnjeg Studentskog doma – koji se seli u novi prostor – naići na razumijevanje kod nadležnih i odgovornih lica i institucija, nada se Čilikov.
Za sada nema odgovora nadležnih. A valja se nadati da je razumijevanje nadležnih i odgovornih lica i institucija sazrelo za ovih trideset pet godina. Jer, za ovako vrijedan, za Crnu Goru neprocjenjiv kulturno–istorijski materijal, kakav jeste etnografsko blago, ne traba nalaziti privremena ili parcijalna rešenja. Potrebno je etnografsko nasljeđe Crne Gore prikazati svim crnogorskim građanima. Jedino tako, znajući svoju prošlost, možemo graditi nešto bolje u danima i godinama koje slijede.
Ivan KERN
