- Očekivali smo da će ponovno osvajanje nacionalne i državne slobode, kao što je to bio slučaj i s ostalim evropskim narodima u prošlosti, usloviti sveobuhvatni duhovni, kulturni i nacionalni preporod. Podsjetimo se da je jedan od glavnih proklamovanih zadataka pokreta za nezavisnost bio snaženje institucija i asocijacija koje afirmišu crnogorsko duhovno i kulturno biće. U tom pogledu očekivali smo od naših političkih prvaka da se ozbiljno pozabave problemima Crnogorske pravoslavne crkve, to jest, da joj se vrati imovina i status koji je imala do aneksione Podgoričke skupštine 1918. No, sadašnji položaj CPC-a je paradoksalan i ponižavajući jer osam godina poslije stvaranja države, umnogome je teži nego što je bio prije petnaest godina - smatra mitropolit.
Mihailo dodaje da su obespravljeni, bez osnovnih sredstava za djelovanje, i nadasve ožalošćeni činjenicom da su vjernici CPC, u svojoj suverenoj državi, istjerani iz hramova koje su gradili njihovi preci.
- Izloženi smo i svakodnevnim uvredama i medijskom linču od strane velikosrpske propagande, ali nas više boli to što su glavu od nas okrenuli i oni političari, kojima su do juče puna usta bila borbe za crnogorska duhovna prava. Čini se da im i smetamo da naprave trgovinu s onima koji nas nazivaju sektom registrovanom u policijskoj stanici, pa nas više ne pominju, kao da ne postojimo, u prijedlozima za nacionalno pomirenje niti u uslovima za moguće koalicije, dok njihovi najavljeni partneri zdušno podržavaju Amfilohija, i protežiraju srpsku crkvu,na svaki način i na svakom mjestu, od parlamenta u Podgorici do Beograda, Moskve ili Carigrada - poručuje mitrpolit Mihailo.
- Ovakvo ponašanje naših političara, to jest njihova nezaineresovanost za goleme probleme u kojima se nalazi CPC i ostale crnogorske nacionalne institucije, nagone nas da posumnjamo da li su odustali od proklamovane nacionalne politike? Je li im zalaganje za crnogorski identitet bilo motivisano samo propagandnom potrebom za pridobijanje glasača? Jesu li dorasli istorijskom zadatku koji ih je zapao sticajem okolnosti? Imaju li stvarnu spoznaju da bez duhovnih institucija, koje će čuvati nacionalno dostojanstvo, pamćenje i duhovnu samobitnost, nema slobodne i održive Crne Gore. Svaki razborit i dobronamjeran čovjek će se zapitati, otkud najviše svađe i omraze među onima koji su do juče zajedno stvarali nezavisnu državu? Je li uskogrudost, taština ili slavoljublje, pomračilo pamet naših prvaka pa nemaju većih neprijatelja nego jedan drugoga, i zašto se lakše dogovaraju s onima koji negiraju i preziru sve istinske crnogorske vrijednosti? Sve se ovo događa u vrijeme kad su se ponovo iz nekih mračnih skrovišta zavijorili tuđi barjaci nasred Crne Gore, i kad (veliko) srpski mitropolit Amfilohije, koji se lažno predstavlja da je nasljednik Svetoga Petra Cetinjskog, dosad najbrutalnije negira crnogorsku državu,crkvu, naciju i kulturu, skrnavi naše svetinje, samovoljno gradi i ruši, proklinje i politički agituje - pita se mitropolit.
Mihailo očinski moli i preklinje sve političke prvake i ljude od javnog uticaja, da se okrenu Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, zbog budućnosti naše države, pa i zbog njih samih, jer im istorija neće oprostiti, ako se sjutra ispostavi da su povratili nezavisnu državu, a da je nijesu znali, ili je nijesu htjeli izgraditi i održati u punoj suverenosti i slobodi.
