Lekić je na današnjem okruglom stolu na temu „Ka urbanoj integraciji- Stara varoš“, kazao da su bioskop „Kultura“ i hotel „Crna Gora“ srušeni „na juriš“ od strane „šerifa koji odlučuje“ u Glavnom gradu.
- Problemu urbane integracije Stare varoši treba pristupiti bez sindroma rušenje i građenje, to je jedna crnobijela varijanta. Tu se pristupa „ajde da rušimo ili da gradimo“ bez konsultovanja šire javnosti. Vjerovatno je jedno i drugo potrebno ali suptilo je i odgovorno naći nešto između. Mislim da to nije bila jača strana gradske uprave. Znamo „spektakularne“ rezultate, u negativnom smislu. Rušenje i bioskopa Kultura i hotela Crna Gora onako bez konsultovanja i na juriš u tipičnom smislu vođenja grada od strane šerifa koji odlučuje i donosi odluke – rekao je Lekić.
On je istakao da je poželjno naći sklad između starog i novog i da je Stara varoš u tom smislu izuzetno značjna.
Na tribini su govorili koordinator Foruma 2010 Žarko Rakčević, profesorica Jelisava Kalezić kao i arhitekta iz Italije Antonio Ažito.
Lekić je rekao da Stara varoš nema tretman totalne zaštite kao kulturno-istorijskog spomenika, kao Kotor, Stari Bar.
- Stara varoš to zaslužuje. Znam da su segmenti zaštićeni, ne cjelina. Tako da je posao da se nađe mjera između revitalizacija, očuvanja kulturnih vrijednosti, potrebna je suptilnost -, naveo je on.
Koordinator Foruma 2010 Žarko Rakčević kazao je da je Stara varoš, pored činjenice da je urbani nukleus Podgorice, ono gdje se osjeća damar, pozitivna emocija, bogatstvo različitosti, različitih vjera, nacija, kultura.
- Mislim da bi odgovorna vlast, koja poštuje različitost Podgorice, koja prepoznaje i šansu za valorizaciju turističku, ekonomsku, morala, uz neznatna ulaganja, na konceptu privatno-javnog partnerstva, valorizovati te stvari i integrisati ih u današnju Podgoricu - kazao je Rakčević.
Kalezić je istakla da je vrlo neobično da se generalnim urbanističkim planom za tadašnji Titograd iz 1974. godine predviđa da se prostor Stare varoši integriše kroz centralni sadržaj sa nešto malo stanovanja, a da 40 godina nije bilo dobre planriane akcije da se to uradi.
Arhitekta iz Italije, Antonio Ažito, rekao je da je, kad je došao u Podgoricu, pitao gdje je stari grad.
- Jer ne postoji glavni grad zemlje ukoliko taj grad nema svoje srce, a ono je vrlo važno za identitet. Istina je da sam našao srce koje je umorno, ali to srce je nastavilo da kuca i ta energija dolazila je od ljudi koje sam upoznavao šetajući kroz Staru varoš - kazao je on.
