’’Država može preuzeti na sebe plaćanje jednog dijela te obaveze, to bi bilo direktno uplitanje države u smislu plaćanja razlike u cijeni između tržišne i onoga što bi bilo socijalno podnošljivo za građane. Jedan od načina je subvencioniranje potrošnje građana,ali po svim istraživanjima subvencioniranje ne bi trebalo sprovesti ka kompaniji nego neposredno ka potrošaču, dakle ka licima koja uredno servisiraju svoju potrošnju, pa im u tom smislu treba odobravati značajne popuste za potrošnju električne energije.»
Drugi dugoročni način je, kaže da se poboljša ekonomski i socijalni standard građana, u tom slučaju, vjeruje računi za struju ne bi bili problem. Kostić napominje- jednu činjenicu ne bi trebalo zaboraviti- poslovanje kompanija koje su kao Elektroprivreda, od egistencijalnog značaja ima posljedice na standard građana, kao da se radi o porezu:
’’Ukoliko je takva kompanija neefiksna onda se kroz povećanje cijena i prelivanje troškova vrši isti efekat, pritisak na standard građana kao da dižete poreze. Ako pođemo od te pretpostavke onda je jasno da je osnovni interes i građana i vlasnika da efikasnost tih kompanija bude na potrebnom nivoum jer ukoliko njihova efiksanost raste onda je za očekivati da će cijene njihovih usluga biti niže, a sa cijenom njihovih usluga standard građana raste.’’
A nedavno je vlasnik italijasnke kompanije A2A kazao da je pravo vrijeme da se donese odluka o prodaji akcija u Elektriprivredi. Šta misli Kostić da li milionski dug građana za struju može biti jedan od razloga za takvu odluku:
’’Nikad se u principu ne radi o jednom uzroku, a da li ovaj uzrok može biti jedan od značajnih –po mom mišljenju može. Prodaja akcija znači promjenu vlasništva, a uspjesi i neuspjesi ostaju budućim vlasnicima. Promjena vlasništva znači promjenu perspektive.’’ zaključio je Kostić.
Izvor: Antena M
