Naš sagovornik je kazao da će na sjednici biti donijeta odluka da li će glavni pretres ponovo biti otvoren, ali, prema njegovim riječima, to će se sigurno desiti s obzirom na naloge koje je nižoj sudskoj instanci dao Vrhovni sud u rješenju kojim je oborio osuđujuću presudu optuženima. Sagovornik Portal Analitika je obajsnio i da se predmet više ne može vraćati Višem sudu u Podgorici tako da će odluku morati da donese Apelacioni o čijoj će sudbini potom, najvjerovatnije, opet odlučivati Vrhovni sud.
Vrhovni sud oborio je presudu Apelacinog, koji je prethodno potvrdio odluku Višeg suda kojom su optuženi osuđeni na maksimalne kazne zatvora od po 30 godina. Sudije Vrhovnog suda su ocijenile da je ova presuda donešena uz brojne povrede krivičnog postupka i nezakonitosti tokom sudskog procesa što je uticalo i na zakonitost same presude.
Predmet je i ovog puta dodijeljen sudiji Zoranu Smoloviću.
Slavoljub Šćekić ubijen je 30. avgusta 2005. godine iz zasjede, na kućnom pragu u podgoričkom naselju Tološi, a zločin su optuženi Budvanin Saša Boreta (42), Baranin Ljubo Bigović (37), Beranac Milan Čila Šćekić (37) i Podgoričanin Ljubo Vujadinović (39).
Oni sve vrijeme negiraju umiješanost u zločin, a do sada su im izrečene tri osuđujuće presude. Sve tri su oborene. Prve dvije ukinuo je Apelacioni sud i vraćao predmet Višem na ponovno suđenje, a treću koja je prošla ovu sudsku instancu, oborio je Vrhovni sud postupajući po žalbama tužilaštva i odbrane okrivljenih.
Ovaj sud imao je brojne primjedbe na sam tok procesa i dokaze koji su izvođeni tokom postupka, a ključna je, kako se čini, ta da je presuda donešena na osnovu dokaza koji nijesu mogli biti korišćeni u ovom predmetu, odnosno da se temleji na iskazima Žarka Radulovića i nekada zaštićenog svjedoka u ovom procesu Zorana Vlaovića. Vrhovni sud je ocijenio da se njihovi iskazi koje su dali specijalnoj tužiteljki dok je ovaj predmet bio u nadležnosti odjeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala nijesu mogli koristiti u procesu pred Višim sudom kao i pri donošenju presude.
Sve tri presude koje su do sada donešene u ovom predmetu zasnivale su se na svjedočenjima Radulovića, suvlasnika hotela “Splndid” i Vlaovića. Tokom suđenja Radulović je izjave date pred specijalnom tužiteljkom.
Prema ukinutim presudama, Boreta i Bigović organizovali su ubistvo Šćekića nakon što je on došao do dokaza da iza “bombaških” napada na gradilište hotela “Splendid” u Bečićima, u ljeto 2005. godine, stoje njih dvojica. Boreta je, kako je sud utvrdio, pokušao da reketira investitore hotela, odnosno da im za dva i po miliona eura proda kuću i dvorište svog rođaka koja se nalazi uz imanje hotela. Kada su investitori odbili Boretinu ponudu uslijedili su “bombaški” napadi - u ljeto 2005. godine tri puta su na gradilište “Splendida” postavljane snažne eksplozivne naprave. Milan Šćekić je optužen da je plaćenik koji je ubio Šćekića, a Vujadinović da mu je bio pomagač.
U ovom predmetu sudilo se i Baraninu Alanu Kožaru, zbog “bombaških napada” na gradilište hotela “Splendid”. On je osuđen na šest godina i 10 mjeseci i na slobodi je nakon što je “odslužio” kaznu.
Vrhovni sud, po službenoj dužnosti, ukinuo je i presudu koja je njemu izrečena, tako da će se u postupku pred Ašpelacionim sudom ponovo odlučivati i o optužnici protiv njega. Kožar, takođe, nikada nije priznao da je učestvovao u napadima na “Splendid”.
