„Prepoznaje se to po udruživanju u blok do juče zaraćenih medija, političara, pojedinaca, djelova diplomatske zajednice, takozvanih boraca za građanska prava i fašista. Naravno, nisu motivi isti, kao što ni Vučić i Đinđić nisu isti“, tvrdi Popović u intervjuu beogradskom listu Danas.
Komentarišući najnovije spekulacije o postojanju zavjere na liniji Beograd – Podgorica, Popović tvrdi da su tekstovi koji se godinama pojavljuju u srbijanskoj štampi protiv premijera Crne Gore, proizvod iste kuhinje još od devedesetih, koja je, kako kaže, nastavila i pod vlašću Vojislava Koštunice, a pod Borisom Tadićem doživjela klimaks, kao posljedica njegovih bolesnih ambicija da u Crnu Goru instalira podaničku vlast.
„To su sprovodili ljudi iz obavještajno-pravosudnih djelova državnog aparata. Osim smijenjenih ministara, svi su oni i danas na svojim mjestima. Njih ugrožava bliskost vlada i posebno premijera Srbije i Crne Gore, jer se lov u mutnom tako zaustavlja. Ako dobro čitate šta poručuju i pišu između redova, vidite da ih zajednička akcija hapšenja Darka Šarića van njihovog znanja posebno izluđuje i ugrožava“, kazao je Popović.
Na pitanje zašto Đukanović govori o „nervozi bezbjednosno medijskih krugova“, Popović tvrdi da je to očigledno iz ponašanja medija.
„Neki ovih dana pokušavaju da naprave paralelu između optužbi Legije u procesu ubistva Đinđića sa optužbama Šarića na dio policije, ali pritom pogrešno iznose činjenice. Legija nije optužio nikoga iz policije, optužio je nas nekolicinu Zoranovih saradnika. I tada su skoro svi mediji to predstavili kao, ipak, insajdersku informaciju koja se mora provjeriti. Istrage su trajale mjesecima, a isti ovi urednici, koji sada znaju da Šarić laže, tada su Legiju nazivali svjedokom. Niko tada nije rekao da je to pucanj u srce policije. Ne može ni stotinu Darka Šarića da ubije srce policije ako je ono zdravo. Zato ova nervoza djelova policije pokazuje da se nečega plaše. Možda to nema veze sa Šarićevim optužbama, ali kontrola medija koju pojedinci iz tih krugova grčevito sprovode pokazuje da ih nešto teško žulja“, kaže Popović.
Odgovarajući na pitanje da li je Vučiću ugrožena bezbjednost i da li je pretjerana Đukanovićeva paralela sa 2003, Popović odgovara da je atmosfera veoma slična.
„Prepoznaje se to po udruživanju u blok do juče zaraćenih medija, političara, pojedinaca, djelova diplomatske zajednice, takozvanih boraca za građanska prava i fašista“, kaže Popović i podsjeća da je Đinđića pratila fama „cenzora medija“ i to od dana kada Veranu Matiću nije nezakonito dodijelio frekvenciju i ukinuo televizije BK i Pink.
„Na to mu je dodato da se bavi kriminalom, da švercuje i naručuje ubistva, da ima svu moć u rukama. Naravno, nisu ni motivi isti, kao što ni Vučić i Đinđić nisu isti. Za razliku od današnjeg premijera, Đinđićeva podrška je tada bila oko pet odsto i postojala je politička alternativa u „poštenom“ Koštunici, koga su podržavali svi, dok se nije dočepao ministarstva sila i počeo da pali zgrade po Beogradu“, zaključio je Popović.
Podsjećamo, beogradski tabloid Kurir objavio je juče tekst pod nazivom „Milo sprema udar na Srbiju“ u kome je optužio premijera Crne Gore za pokušaj disciplinovanja srpskih medija. Vlasnik tog lista je srpski tajkun Aleksandar Rodić, poznat po bliskim vezama sa bezbjedonosnim strukturama u vojsci i policiji, a u vrijeme Tadićeve vlasti u Srbiji je prozvan i „udarnom pesnicom režima“.
