Crnogorsko izdanje Informera već nekoliko dana na naslovnoj strani objavljuje fotografiju ženske osobe u eksplicitnoj sceni seksa sa psom.
Skandalozna fotografija izvučena je sa porno snimka koji je postavljen na, kako dnevnik tvrdi, nekoliko „ekstremnih porno sajtova“, a pitanje koje dnevnik postavlja jeste – da li je ženska osoba na snimku izvršna direktorka MANS-a, Vanja Ćalović?
Crnogorska javnost, međutim, odgovor na to pitanje još nije dobila.
Prvi je reagovao, i to pozvan da prokomentariše slučaj, član Savjeta za građansku kontrolu policije, Aleksandar Zeković, koji je kazao da je „riječ o kampanji koja potvrđuje da smo daleko od društva koje umije da njeguje i iskaže poštovanje prema jednom velikom trudu i radu koji stoji iza Ćalovićke“, te da je ovo „dokaz da smo u tranzicionom društvu u kojem su i dalje snažne strukture koje se protive reformama“.
Reagovala je u međuvremenu i američka ambasada u Podgorici, kao i Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori. „Iako ambasada Sjedinjenih Američkih Država snažno podržava slobodu medija, izvještavanje Informera je neodgovorno i neumjesno. Za razliku od profesionalnog istraživačkog novinarstva koje se bavi temama relevantnim za javno dobro, ovakva vrsta pisanja širi degutantne tračeve u pokušaju da se izvrši pritisak na predstavnike civilnog društva. Korišćenje novinarstva za zlonamjerno ometanje rada civilnog društva u suprotnosti je sa pozitivnom ulogom koju mediji treba da imaju i nema mjesta u zdravom demokratskom društvu“, kaže se u kratkom reagovanju ambasade SAD-a, dok se u saopštenju Delegacije EU, u sličnom tonu, kaže da EU neće prihvatiti odstupanje od EU standarda o slobodi govora i medijima u zemljama koje teže da se pridruže Evropskoj uniji. “Međutim, sloboda medija može takođe biti ugrožena nepoštovanjem profesionalnih i etičkih standarda. Delegacija će nastaviti da prati slobodu medija, uključujući i poštovanje profesionalnih i etičkih standarda tokom procesa pregovora o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji”, najavljuje se u reagovanju.
No, ovaj je slučaj ipak kompleksniji od Zekovićevog tumačenja, ali i od nespornih teza u reagovanju ambasade i Delegacije EU. Ovaj slučaj, naime, medijski nesumnjivo degutantan, razgolićuje svo licemjerje, ali i patologiju u kojoj duboko roni crnogorsko političko i javno mnjenje.
Sasvim je sigurno – crnogorski mediji prvi put su u istoriji objavili ovako eksplicitnu scenu seksa, i to patološku scenu, i u tom je smislu na nedopustiv način pomjerena granica dobrog ukusa. Uredništvu lista očigledno nije bitno da li ovakav sadržaj uznemirujuće djeluje na svakog normalnog čovjeka, a kamoli na djecu i maloljetnike i, sa tog aspekta, ušao je u prostor medijske patologije, taman koliko i ženska osoba na fotografiji sa psom u prostor seksualne i psihološke deformacije.
Fotografije su zaista zastrašujuće. I dobro bi bilo što prije znati da li je riječ o montiranom traču, kako tvrde iz US ambasade, ili je na snimku osoba za koju se tvrdi da jeste.
No, „budimo realni“, što bi rekao Kazo iz kultnih „Bitangi i princeza“. Sve je išlo ka tome. Novinarstvo se u Crnoj Gori pretvorilo u profesiju bez odgovornosti, sam NVO sektor u Crnoj Gori dao je svoj značajni doprinos dekriminalizaciji klevete, a novinarski kodeks, na žalost, nije u toku sa „savremenim medijskim metodama“, te nigdje precizno ne osuđuje objavljivanje ovakvih eksplicitih sadržaja, protivnih osnovnom ljudskom, dakle, i profesionalnom moralu. A i da prati, uz dekriminalizaciju klevete, ostaje na nivou deklarativne osude.
Da preciziramo: Kodeks kaže da je novinar dužan da se krajnje pažljivo odnosi prema privatnom životu ljudi ali, uz ogradu da je “pravo na privatnost obrnuto srazmjerno značaju javne funkcije koju pojedinac obavlja, ali da je i u tim slučajevima nužno poštovati ljudsko dostojanstvo”. Kodeks dalje kaže: “Novinar ne smije da zadire u privatni život neke osobe i izvještava o njemu bez dozvole te osobe”, ali i da izvještavanje o privatnom životu neke osobe može biti opravdano (samo) u slučajevima od posebnog interesa za javnost”. Isto tako, u Kodeksu se navodi da je izvještavanje o privatnom životu neke osobe, “opravdano ako se time sprječava da javnost bude zavedena izjavom ili postupkom nekog pojedinca, kao, recimo, u slučaju kada neka osoba radi određene stvari u privatnom životu, a javno ih osuđuje, te da novinari imaju pravo da istražuju privatni život nekoga ko obavlja ili namjerava da obavlja javnu funkciju”. “Korektno se postupa onda kada se time želi utvrditi pogodnost te osobe za posao koji obavlja ili želi da ga obavlja”, kaže crnogorski novinarski kodeks.
Iole inteligetnijem čitaocu nije neophodno tumačiti ove stavke. Ćalovićka, kao javna ličnost koja, uz to ima veliki uticaj i neskrivene pretenzije da kreira javno mnjenje, dakle, nije zaštićena Kodeksom. Ali, sve ove stavke u Kodeksu postaju besmislene ukoliko je snimak lažan, odnosno, ukoliko na snimku nije Vanja Ćalović. U tom su slučaju, potpuno u pravu i Zeković i američka ambasada i svi odgovorni za montiranje, distribuciju i javno objavljivanje snimka trebalo bi krivično da odgovaraju.Ali, to treba utvrditi i - javno reći. U novijoj praksi crnogorskih medija nije bilo eklatantnijeg primjera u kojem je neophodna reakcija državnog tužioca i istražnih organa. Tim prije, što Ćalović nije sasvim “obična” javna ličnost, već više od toga: ona je uzdignuta na pijedastal “ikone” borbe protiv “režima”!
Sa jedne strane, i ikona, lažna ili prava, ima svoju porodicu, neke nedužne ljude koji su objavljivanjem ovakvog sadržaja stavljeni na stub srama. Svaki medij, a pogotovo u maloj Crnoj Gori, nikada ne bi trebalo da zanemari ovu činjenicu.
Sa druge strane, ako ćemo da budemo realni, i poznajući način funkcionisanja ovdašnjih medija i njihove već poslovične beskrupuloznosti - bilo je pitanje dana kada će neko objaviti snimak koji je neposredno pred Novu godinu, sudeći po mejling listi uz niz mejlova koje su dobili i novinari Portala Analitika, poslat na stotine adresa ne samo u Crnoj Gori, nego i u regionu – od redakcija, državnih institucija, do diplomatskih predstavništava...
Svi su znali. Svi su šutali. Sadržaj je bio „pretežak“ i za protivnike Ćalovićkinog angažmana. Do Informera, nije bilo nikoga sa dovoljno jakim želucem i sa dovoljno slabim medijskim kočnicama, ko će snimak pustiti u javnost.
Zavladao je višemjesečni muk. U međuvremenu, Ćalovićka i njena NVO su od Evropske komisije dobili velika sredstva za praćenje lokalnih izbora u Crnoj Gori, čime je zabetonirana njena favorizovana pozicija u crnogorskom političkom životu. Štaviše, u cijelom ovom dugom polugodišnjem periodu, u kojem su „svi znali, ali su se pravili da ne znaju“, Ćalović je postala politički faktor značajniji nego ikad, ne samo posmatrač, već i akter političkih zbivanja. Od prosipanja farbe pred Skupštinom, u međuvremenu ju je primio i predsjednik Skupštine, a performansi sa širenjem „Lukšićevih gaća“ pred zgradom Vlade, postali su daleka, „pubertetska“ prošlost jedne NVO u nezadrživom političkom usponu.
Slučaj objavljivanja eksplicitnih fotografija pokazao je, brutalno je ogolio šizofrenost crnogorskoj javnog i političkog života, svo njegovo licemjerje.
Sam Informer, sasvim „vragolasto“, brine, prije svega, o - zlostavljanju životinja. Oni su, vele, „samo“ prenijeli snimak koji već kruži internetom, koji je neka vrsta crnogorske javne tajne. Sa te tačke gledišta, bacili su rukavicu u lice crnogorskoj javnosti. Istina, na potpuno pogrešan i nedopustiv način. Naravno, zanimljivo bi bilo znati da li su odnekud, sa neke adrese dobili signal da to urade, i baš sad. Uostalom, kao što bi bilo interesantno znati zašto se povodom ovog skandala od svih domaćih i stranih institucija prva zvanično oglasila Ambasada SAD!
A ostali – šute! Da, u međuvremenu je za danas zakazan kolegijum Skupštine na temu Informer i vidjećemo što će se tamo desiti.
Šutali su i mediji koji su prilično „umreženi“ u Ćalovićkinu Mrežu za afirmaciju nevladinog sektora. Ponašaju se kao dijete, a nimalo naivni nisu, koje misli da je nevidljivo ako samo zatvori oči. Nema sumnje – ovakav bi skandal, da je samo riječ o nekoj osobi koju prepoznaju sa „druge strane“, dočekali više nego spremni. Uostalom, i veliku je Ameriku drmao skandal oko oralnog seksa u ovalnom kabinetu! Drmao je i Sloveniju, koju godinu ranije, skandal vezan za supruga jedne ministrice i njegovog seksa sa životinjama.
Ma, sjetimo se Crne Gore i Ivaniševića na naslovnicama, u donjem vešu, u kabinetu sa ljubavnicom, te tako nedužne slike u odnosu na ove aktuelne. Ne pravimo se ludi – to je slika sa ljudskim likom, iako se i tada, kao sada što se lamentira nad pravima životinja, licemjerno lamentiralo nad „iskorišćavanjem državnih resursa u privatne svrhe“, ne uzimajući uopšte u obzir duševni bol i patnju koju su ove slike i preneseni razgovori sa ljubavnicom mogli izazvati kod članova Ivaniševićeve porodice.
I, mada su akteri pomenih seks afera, za razliku od sadašnje, bili nesporni, nesporno je i da su se naši mediji u međuvremenu pretvorili ne u mjesto osude, već u mjesto ismijavanja i javnog šikaniranja.
Šuti, osim pozvanog Zekovića, cijeli NVO sektor, koji se glaska za mnogo nedužnije i manje stvari. Šuti, za sada, i sami MANS, koji je u četiri mjeseca objavio šest stotina saopštenja! Nema poziva na državnog tužioca... Nema baš nikakve reakcije, ni najobičnijeg, jednog banalnog demantija od ove NVO prepoznate da i sama voli da fotografiše i snima od, po njima „nepodobnih“ ljudi u kafanama, do po njima nepodobnih aktivista i pristalica vladajuće stranke.
Šute i oni koji su na stalnoj meti Ćalovićkine NVO, vjerovatno se potajno radujući njenoj ekstremnoj kompromitaciji, kao i svim „strkotinama“ koje ovaj slučaj, ili skandal, kako hoćete, baca na strukture i osobe bliske njoj.
Jedno je, međutim, sigurno – ova šutnja nije dobra.
Ova je šutnja veoma, veoma loša.
Bila je loša od samog početka, kada se snimak pojavio. Jer, još tada je trebalo raščistiti situaciju. Crnogorska javnost još tada je morala znati da li je Evropska komisija bila upoznata sa snimkom za koji se tvrdi da je njegov akter direktorka najmoćnije NVO u Crnoj Gori.
Prvo, ako na snimcima nije Vanja Ćalović, neko bi morao teško krivično da odgovara!
Drugo, ako jeste – onda treba bez licemjerja reći da ta osoba ne može da se bavi javnim poslom, naročito ne onim koji podrazumijeva kritiku društvenih anomalija. U tom slučaju treba se zapitati – zašto međunarodna zajednica crnogorskoj javnosti pokušava da podmetne „kukavičje jaje“, u vidu krajnje „kontroverzne“ osobe, kao alternativu postojećoj vlasti prepunoj mana? U tom je slučaju riječ o krajnjem omalovažavanju i ponižavanju crnogorskog homo politicusa i građana uopšte.
Sasvim je sigurno da se ni u jednoj od zemalja zapadnih demokratija, uključujući i SAD, ovakva stvar ne bi držala ovako dugo pod tepihom. Ali, da li smo zreli za to, drugo je pitanje. Da li je veliki novac od međunarodne zajednice dovoljno jak kohezioni faktor, zbog kojeg je oportuno šutati, jer samo car iz drugoga carstva može biti go? Ako je tako, onda smo zaista u velikom blatu.
Gordana BOROVIĆ
