Piše: Mihailo RADOJIČIĆ
Kaže se „kod siromaha na čas - kod bogatoga na glas”’! Siromašniji su iz srca i duše na Mundijalu pokazali da su odaniji igri, od nemilosrdog fudbala bogatih...koji je ponekad i više od igre. Mnogi nemoćni su pretekli imućne. Prvi su manifestovali igru a drugi su taktizirali a ponekad varali na očigled cijeloga svijeta... I uz pomoć sudija. Nejmar i Roben su se bačali ka kaskaderi da proizvedu prekršaj nad sobom. Uspijevali su tome. Sudije su im podilazili i izlazili u susret.
Brazilski futbal je najavljivan kao cunami koji će zbrisati sve pred sobom. Međutim, nije zbrisao niti jednog protivnika već ih je samo, neke na jedvite jade, eleminisao. Domaći komentatori i njihovi komentar-gosti nam nijesu dozvolili da to postupno uočimo već su nas presrijetali analizama ćer do tamo...I kao da su gledaoce prepadali Brazilom...koji igra urođeni, spontani fudbal, jednako na Kopakabani i na Marakani. Takvi komentari su izigravali igru prije no je odigrana.
Odanost sportu, narodu i državi: Iako su materijalno siromašnije fudbalske nacije otpadale od šesnaestine do četvrt finala pokazali su odanost sportu, narodu i državi kojoj pripadaju, opet dušom i srcem. I u najboljoj igri se desi da se izgubi rezultat ali poeni su na drugoj strani. E, ti poeni su, i u ovom slučaju, više od igre. Sport je nejpopularnija manifestacija entiteta i identiteta jednog naroda. To je najblja kvalifikacija za bolja mjesta anonimnih i manje poznatih, i nabolja potvrda za priznate. Boje svoje zemlje iznad svega. Za njene simbole do poslednjeg daha. Mi se u tom smislu još nadigravamo i natpamećujemo od parlamenta do sportskih borilišta...Treba li navijati za svoju zemlju ili protiv nje. Za’’protiv’’imamo zavidne rezulate i ako nas oni niđe ne kvalifikuju.
Ljepotu igre i predanost reprezentaciji su nam u izobilju priredili osiromašeni latinosi i uvijek siromašni Afrikanci uz neizmjernu odanost i zemlji i boji i rasi. Ne može se reći da dominira afrički fudbal ali njihovi fudbaleri u svakom slučaju. Reprezenti su, manje više, u svim reprezentacijama zato što je u njihovom etnogenu igra, kondicija i sportski stas. I traženi su i na cijeni su.
Na Mundijalu sve teče prema neizvjesnostima svjetskog nadmetanja i uz davno poznate obrte tko bi gori sad je doli... Neki od favorita, što bi se reklo, prije su stigli ovamo no tamo. Španski kapričo, no pasaran. Talijani su otplakali a ne otpjevali svoju kanconu. Francuski kokotovi su jedva kukuruknili na njemačku tešku industriju fudbala. Nijesmo još viđeli tu brazilsku sambu s loptom. Naperili su im se Njemci, pa da vidimo konačno.
Sve to stiže do nas preko ekrana i komentara te je i to dio igre. Domaći komentatori su malo skalali. Ne zalijeću se, ka u početku, u neprikosnovenost određenih reprezenatacija pa smo zeru danuli dušom.’’Višak’’ igre uvijek poboljšava utakmicu a višak komentara je uvijek kvari. Kad teče nadigravanje ćutanje je komentar bez ijedne mane...Samo nam trebaju imena protagonista koji primaju ili otpremaju loptu. Sve drugo je višak...kao naprimjer ovaj:’’U prvom poluvremenu 0:0 a u drugom 2:2 …Ovo je haos!'' Ovo je jedna od rečenica jednog od domaćih komentatora koji, nažalost, iz studija ''prenose'' tekući Mundijal.
Slika i riječ, jedno bez drugoga: Šta je u ovoj rečenici za ''haos''? I u prvom i u drugom poluvremenu je neriješen rezultat, samo što je postignut jednak broj golova na obje strane. Haos nije izazvalo ni suđenje, ni grubi prekršaji, ni evetualni iznuđeni jedanaesterci, niti koflikt igrača, niti izgredi publike. Međutim, komentator mora da dramatizuje mimo očigledne slike. Ta utakmica nije imala nikakve direktne, niti indirekte veze sa domaćim tv gledalištem. Tamo nijesmo imali nikoga svoga izuzev najbližih nam Hrvatske i BiH za koje smo naravno navijali smireno i bez pucanja kako to činimo kada igraju neki drugi susjedi.
Ta inflacija riječi prisutna je u nastupu ove profesije na svim domaćim televizijama i povodom drugih sportskih takmičenja. Oni do besmisla pretiječu sudijske odluke, prekršaje, ishode utakmica...Oni se ponekad sami natiječu, oni ne prenose, oni se igraju s nama i našim čulima. Jedan komentator se uz opštu početnu euforiju oko brazilskog tima osmjelio na realan komentar navodeći da bi neuspjeh Brazla bio ne samo sportski već i politički...jer su uložili 11 milijardi u ovo takmičenje. Tako je i tačno je! Povlađivanje je uvijek izdanak provincijalne svijesti...bez obzira da li nekoga bezuslovno uzdižete ili nipodaštavate.
Naši TV dueti i singlovi: Na otvaranju Mundijla prenos se odvijao u duetu. Jedan predahne drugi ga nasljeđuje. Nadgornjavanje ko će izručiti više podataka na nedužno gledalište koje ih ničim ne izaziva. TV ne trpi višak podataka jer nema đe da nam stanu od erupcije vizuelnog koju savremena televizija nudi iz svih mogućih uglova.
Televizija kao medij ne trpi ni mudrovanja ni glupiranja no je najbolje ''da se razumijemo''! Suština je stići do''razumijevanja'' i ostati tu, ali u ovu struku se stiže odsvakud pa tu drugih uzora nema osim ''majmun gleda sebe u zrcalo''. Tv ima svoje zakonitosti vizuelnog koje ispoljava najače u sportu, nudeći gledaocu ama baš sve pod milim bogom, osim za manje informisane, imena protagonista. Uzalud nam nuđenje kad smo prinuđeni da slušamo ono čemu smo svjedoci...lopta je završila u desnom uglu, dodao mu je lijevom nogom, petom ili glavom...idt... Oduzima nam se pravo na zadovoljstvo, da to bez sugestije lično percipiramo.
Kad gledamo svjetske sportske kanale prepoznajemo suzdržanost komentatora, diskreciju komentara...školovano poštovanje gledališta. U nas je gotovo ustanovljen stil da se u toku datog događaja govori o sasvim drugom koji nema ili jedva ima veze sa dotičnim događanjem...''Kad naši komentarišu ja isključim ton i počinem'', možete čuti od domaćih gledalaca. Naravno, to nije to! To bi bila karikatura ''bez riječi''...mada se ona može postići i s riječima. Nadgrađivanje slike viškom komentara je divlja (nad)gradnja i u svakom profesionalnom sistemu, ona podliježe rušenju. Ali, ako vlastitu prfesiju urušavaju njeni protagonisti onda je moguće divljanje bez granica.
