Dok je crnogorska javnost fokusirana na maratonsku pregovaračku bitku o formiranju lokalne vlasti u Podgorici i drugim gradovima, jedna druga borba – protiv političke diskriminacije i za poštovanje Ustava – ostala je nekako u sjenci, bez mnogo javnih reakcija.
- Smatramo da sporne odredbe Zakona o izmjenama i dopunama zakona o izboru odbornika i poslanika treba hitno ukinuti, jer su prepreka neophodnim političkim promjenama i daljem demokratskom razvoju crnogorskog društva, zavapila je Anđela Ivanović, potpredsjednica Crnogorske demokratske unije. Iz te partije su apelovali – prvenstveno na vrh Skupštine Crne Gore – na hitnu reakciju jer sporne odredbe “narušavaju princip jednakosti i favorizuju političke stranke koje već imaju poslanike i odbornike”.
Iz parlamenta, za sada, samo – ćutanje; poslanici vlasti i opozicije stoički su odšutali prozivke iz nedavno osnovane stranke.
Pitanje ustavnosti: Problem je, međutim, što ta ćutnja dugo traje i - očito je - rezultat je nepisanog saglasja, tajnog konsenzusa, parlamentaraca različitih političkih opcija.
Naime, nije apel Cdu prvi kojim se osporava ustavnost Zakona o izboru poslanika i odbornika. Centar za monitoring i istraživanje (Cemi) je još 1. aprila - samo nekoliko dana pošto je Zakon o izboru odbornika i poslanika stupio na snagu - Ustavnom sudu podnio inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti sporne odredbe po kojoj “lzborna lista za izbor odbornika, odnosno poslanika može biti utvrdena i bez potpisa podrške ukoliko politička partija koja je podnosilac izborne liste ima poslanika u Skupštini Crne Gore”.
Iz Cemija su tada ocijenili da uvođenje ove norme direktno narušava princip ravnopravnosti učesnika izbornog procesa i pravo građana da pod jednakim uslovima budu kandidovani i birani.
Sedmicu kasnije, Ustavnom sudu je stigla još jedna inicijativa: Političkog kluba Pravedna Crna Gora. Politička grupacija na čijem je čelu Rade Bojović vrlo precizno je naglasila da rješenja iz Zakona narušavaju ustavno načelo zabrane diskriminacije i političke slobode u Crnoj Gori.
- Ovim rješenjem se politički konkurenti, koji nemaju poslanika u nacionalnom parlamentu, neposredno dovode u podređen predizborni položaj jer su samo oni prinuđeni da svoje izborne liste potvrđuju uz primjenu posebne kandidacione procedure koja uključuje prikupljanje potpisa pred opštinskim izbornim komisijama – navodi se u inicijativi Pravedne.
Sporna odredba suspendovana: Ustavni sud, iako nije donio konačnu odluku po ovom pitanju, preduzeo je neke konkretne akcije. Kako je saopšteno Portalu Analitka iz Ustavnog suda izvršenja pojedinačnog akta ili radnje koji su preduzeti na osnovu osporene odredbe Zakona - obustavljena su do donošenja konačne odluke!
- U predmetu U-I br. 21/14. po inicijativi NVO Centar za monitoring i istraživanje donio je Rješenje o pokretanju postupka za ocjenu ustavnosti odredbe člana 21. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izboru odbornika i poslanika kao i obustavio postupak izvršenja pojedinačnog akta ili radnje koji su preduzeti na osnovu osporene odredbe Zakona, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Crne Gore – kazala je za Portal Analitika zamjenica generalnog sekretara Ustavnog suda Dragica Davidović.
Kako Portal Analitika nezvanično saznaje, samo je pitanje vremena – odnosno: procedura u Ustavnom sudu - kada će sporne odredbe biti ukinute jer predstavljaju flagrantno kršenje Ustava Crne Gore.
Saglasni u neustavnosti: Ništa začuđujuće: da su odredbe Zakona o izboru obornika i poslanika diskriminatorske i u potpunoj suprotnosti sa Ustavom - znali su i oni koji su za ovo zakonsko rješenje digli ruke u Skupštini Crne Gore!
Naime, marta ove godine Zakon je izglasan uz podršku DPS-a, Demokratskog fronta, Bošnjačke stranke, Liberalne partije i Hrvatske građanske inicijative dok su poslanici Pozitivne bili uzdržani. Poslanici SDP-a bili protiv, ali ne zbog sporne odredbe, već zbog usvajaja afirmativne akcije za manjinske narode.
Istini za volju, bilo je i tada usamljenih glasova protiv. Poslanik SNP-a Neven Gošović - čija je stranka jedina zatražila ukidanje sporne norme - je naglasio da je zakonska odredba “diskriminatorska i suprotna ustavu”. Predsjednik SNP-a Srđan Milić je takođe konstatovao da je ta odredba diskrminatorska sa čim se saglasio i šef poslaničkog kluba DPS-a Milutin Simović.
Sve je međutim ostalo na “međusobnoj saglasnosti i razumijevanju”: većina, predvođena DPS-om, odbila je amandman SNP-a.
Interes spaja nespojivo: Slučaj usvajanja Zakona o izmjenama i dopunama zakona o izboru odbornika i poslanika ogledni je primjer kako politički protivnici glasaju “u istom stroju” kada im je – zajednički interes.
I nije to prvi put da se žučne rasprave i žestoke nesuglasice pozicije i opozicije zaborave kada im su u pitanju politički, ali i oni lični ili klanovski interesi.
U dugoj istoriji rada Administrativnog odbora Skupštine Crne Gore, poslanici različitih opcija unisono su dizali ruke kada bi se neki kolega pozvao na imunitet, izbjegavajući ono “dosadno provlačenje” po sudovima, ali i dokazivanje tvrdnji, katkada i otvorenih i jasnih kleveta, izgovorenih u javnom životu. Sve braneći principe “slobode izražavanja” poslanici su, u suštini, branili sopstvenu poziciju da imaju pravo da kažu sve, optuže koga hoće bez dokaza, i da se - zaklone iza sjenke imuniteta.
I nije uvijek razlog bio zaklanjanje iza odbrane principa javne riječi. Bilo je i saglasnosti u lukrativne svrhe. Najeksplicitinij primjer “zaboravljanja” svih političkih razlika i međusobnih nesuglasica je onaj iz 2011. godine kada je Kolegijum crnogorskog parlamenta bez zazora prihvatio prijedlog skupštinskog Administrativnog odbora da se poslanicima - povećaju plate i naknade. Na pomenutu odluku Kolegijuma primjedbu, pogađate, nije imala nijedna parlamentarna stranka.
Kako juče tako i danas. Stoga i ne treba da čudi usvajanje pomenutih zakonskih rješenja koja nedvosmisleno narušavaju mogućnost političke konkurencije, favorizuju parlamentarne partije i stavljaju ih u poziciju monopolista. U stvari: postojeće parlamentarne partije ovim potezom stavljaju do znanja da žele održanje vlastitog monopola u crnogorskom parlamentu i da ne žele pojavu nekih novih političkih igrača sa kojima bi djelili privilegije i na koje bi morali da računaju prilikom donošenja odluka.
I tu je osnovni problem crnogorske političke scene okovane partitokratijom: parlamentarne partije ovim potezom stavljaju do znanja da – iako deklarativno pričaju o promjenama – žele održanje vlastitog monopola u crnogorskom parlametu. Sve skupa sa privilegijama koje idu uz to.
A kad Ustavni sud, jednog vrelog ljetnjeg dana, proglasi neustavnim odredbe Zakona, svi će samo sleći ramenima. I čekati novu priliku da zaštite partijske i lične interese.
Balša KNEŽEVIĆ
