Ekspert UNESCO-a dr Todor Krstev tokom posjeta Kotoru, kao gradu svjetske kulturne baštine, uporno je ponavljao da na “ovom području ima mnogo interesa koji su kontrdiktorni, i koji su protiv kulturnih vrijednosti posebno vrijednog zaliva”.
Njegove preporuke su bile jasne: gradnju u zalivu treba svesti na pravu mjeru, odrediti strategiju razvoja turizma posmatrajući Boku Kotorsku kao jedinstven prostor. Ekspert UNESCO-a posebno je naglašavao da je ustanovljen novi pojam u zaštiti kulturne baštine - kulturni pejzaž, koji podrazumijeva sveobuhvatnu zaštitu kulturnog i prirodnog dobra. U Regionalnom zavodu za zaštitu kulturnih dobara, današnjoj Upravi, uporno su ponavljali da se stavovi UNESKO-a moraju poštovati i da u velikom “investitorskom bumu” Kotor mora sačuvati svoju posebnost i ne smije doživjeti “budvanizaciju” prostora.
No, kako to kod nas biva, preporuke su jedno, a stvarnost drugo. Pokazalo se da je prostor teško odbraniti što, istina, nije samo naša specifičnost. Sličan problem imaju, na primjer, u Dubrovniku sa megalomanskim projektom na Srđu, zbog koga su vlastima ovog grada upućene oštre kritike, a UNESCO je zatražio zamrzavanje svih aktivnosti vezanih uz nastavak projekata na brdu iznad grada. Dubrovčani su uporni i glasni, formirali su i udruženje “Srđ je naš”, slali pisma UNESCO-u. Kotorani se nisu odlučili na sličan korak, iako je jasno da veliki broj njih ne gleda sa naklonošću pretjeranu urbanizaciju u zalivu. Poznati po istančanom humoru sve su iskazali jednom riječju - “Pentagon” - tako su nazvali ogromnu zgradu koja je nikla u Škaljarima i na svojevrsan način poručili da je vrijeme da se brani i spasi što se spasiti može…
Da prigovore UNESCO-a kada je gradnja u Bokokotorskom zalivu u pitanju treba ozbiljno shvatiti, govori i činjenica da su stručnjaci ova svjetske organizacije predlagali da se do 2016. godine obustave sve investicione aktivnosti u opštini. Na nedavno završenom 38. zasijedanju UNESCO-a u Dohi, u Kataru, naša delegacija je uspjela da spriječi moratorijum na gradnju, uz obećanje da će se ubuduće vrlo kontrolisano graditi, poštujući sve vrijednosti prostora.
Direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara mr Anastazija Miranović kaže za Portal Analitika da je delegacija u kojoj su pored nje bili i predstavnica MORT-a Sanja Lješković- Mitrović i ambasadorka Crne Gore u Francuskoj, zadužena za saradnju sa UNESCO, Irena Radović, uspjela da spriječi obustavljanje dalje gradnje u zaštićenom području, s posebnim apostrofiranjem od strane UNESCO-a problema Kostanjice, Morinja i Glavata.
Nema nevinih: “Time smo jasno pokazali da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara na strani kontrolisane gradnje i održivog razvoja područja”, ističe Miranović i napominje da se ipak “permanentno i kontinuirano spočitava Upravi da je kočničar razvoja područja, nekom “majka, nekom maćeha”.
“Mislim da objektivno trebamo da sagledamo problem, da nema nevinih u ovom slučaju, već da su svi nadležni u sisitemu, neko manje, neko više, doprinjeli ovakovom stanju na terenu. Dok god upiremo prst u drugog, a ne vidimo vlastiite propuste i greške, pomaka na bolje nema i neće biti… Ono što je tu, čini mi se, prilično ispolarizovano je ko gradi, a ko štiti. Mislim da bi, kada je u pitanju zaštita, trebalo da smo svi na istoj, zajedničkoj strani. Potom se otvaraju pitanja razloga i prevazilaženja aktuelnog stanja na terenu: usvajanje neadekvatnih planskih dokumenata, poštovanje rokova za usvajanje planova, davanja saglasnosti, izdavanje konzervatorskih uslova, divlja gradanja, deficit odgovarajućih kadrova, principijelnost u poslovanju”, naglašava Miranović.Da je zaštita nasljeđa kompleksna i da je na atraktivnom prostoru kakav je Bokokotorski zaliv teško pomiriti interese - jednih da se gradi, što donosi novac i puni kasu, i drugih koji su, zaduženi da sačuvaju nasljeđe i prostor, zbog čega je u Kotoru svojevremeno i formiran Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture - potvrđuju stavovi Opštine Kotor.
Sekretar Sekretarijata za urbanizam Slavica Vojinović kaže za Portal Analitika da su u Opštini Kotor nedvosmisleno opredjeljeni za poštovanje preporuka UNESCO-a, ali da je to kompleksno pitanje, te da Uprava za zaštitu kulturnih dobara nema dovoljno kadrova i predmetna mišljenja nijesu dostavljana u zakonskom roku.“Mišljenja su uglavnom davana uopšteno, bez konkretnog predloga o načinu urbanističkog rješavanja pojedinih urbanizovanih cjelina ili bez definisanih smjernica o načinu gradnje. Opština ne može da prihvati i da trpi posljedice stavljanja moratorijuma na već usvojene planove, obustavljanjem gradnje objekata predviđenih legitimnim planskim dokumentima. Takođe, ne postoje ni zakonski mehanizmi koji bi stavili planove van snage, a da ne govorimo o pravnoj nesigurnosti, a time i nesigurnosti građana i pravnih lica i njihovih investicionih ulaganja i postavljanju biznis barijera”, kaže Vojinović.
Rokovi samo alibi: S druge strane, u Upravi kažu da su rokovi o kojima govore u Opštini najčešći izgovor i alibi za neuvažavanje mišljenja ove institucije.
Arhitekta u Upravi za zaštitu kulturnih dobara u Kotoru, Marija Nikolić, naglašava da nema mjesta vremenskim rokovima u zaštiti baštine, jer saradnja službe zaštite i planera mora biti permanentna, mora trajati cijelo vrijeme njihove izrade, što je naručilac plana dužan osigurati. Stavljanje vremenskih okvira stvara prostor za konfrontiranje aktera koji ne smiju biti na suprotnim stranama, koji imaju jednaku odgovornost i obaveze u pogledu zaštite, svaki iz svog domena“, ističe Nikolić.Naša sagovornica ne krije da Uprava u nekim slučajevima ne daje stručno mišljenje u zadanom roku, ali naglašava da treba postaviti pitanje: koliko su zadati rokovi realni?
-Da li su rokovi realni, koliko oni smiju biti presudni kada je u pitanju prostor svjetske baštine i zaštita kulturne baštine uopšte. Rok za davanje mišljenja na planski dokument je 10 dana, a kada se plan donosi po skraćenoj proceduri - onda je rok 3 dana! Koliko se ozbiljno planski dokument može sagledati u tim rokovima. Koliko je zapravo uopšte važno mišljenje Uprave kada se plan usvaja ukoliko ono nije stiglo ''u roku''. Je li važniji rok ili stručno mišljenje Uprave – pita se Nikolić.
Govoreći o planovima, koje je i UNESCO prepoznao kao predimenzionirane, arhitektica Marija Nikolić ističe da su planovi najmoćniji instrument zaštite prostora, ali mogu biti i instrument njegove devastacije.
Gradnja u maslinjacima i šumi koštanja: „Detaljni urbanistički planovi koji su usvojeni u skorije vrijeme, DUP Orahovac-Dražin Vrt, Dobrota, Risan, ili oni koji se upravo rade, Morinj, Prčanj, po pravilu predviđaju velike površine za novu izgradnju. Ta gradnja se planira kao kontinuirana i na prostorima koji su nekada bili imanja na terasama podzidanim međama, voćnjacima, maslinjacima, šumama koštanja. Na taj način pejzaž gubi karakteristike koji su bili bitni za upis na Listu svjetske baštine“, ističe Nikolić.
Prema njenim riječima prekomjernom i nekontrolisanom gradnjom se vizuelno devastiraju i pojedinačna kulturna dobra koja bi se morala štititi integralno sa okolinom. Očiti su primjeri najpoznatije crkve u zalivu koje su nekada bile prostorni reperi i toponimi kao Sveta Matija, Sveti Stasije, Gospa od Škrpjela, koji su umnogome izgubili na vidljivosti i značaju u prostoru od kada im je zaleđe i okolina preizgrađena. Objekti su ih u vizuelnom smislu ''progutali''. Na isti način su se vizuelno izgubili i nizovi starih palata i kuća duž obale zaliva od Stoliva do Perasta, primjećuje sagovornica Portala Analitika.
Pod pritiskom novogradnje, smatra Nikolić, gube se i vertikalni zeleni prodori koji su nekada dijelili naselja i koji su bili vrijedna karakteristika kulturnog pejzaža zaliva. Neophodno je, kaže, definisati zone u kojima se nikako ne bi smjelo graditi za što je izrada PUP-a Kotora možda zadnja prilika.
O koliko velikoj gradnji u zalivu se radi pokazuje primjer Dobrote. Plan se radio pet godina, a u međuvremenu su promijenjeni i Zakon o planiranju i Zakon o zaštiti kulturnih dobara, a postavlja se i pitanje kolika je validnost ulaznih podataka u današnje vrijeme intezivne izgradnje, kada se prostor promijeni tokom jedne građevinske sezone. Odlukom o izradi Izmjena i dopuna Detaljnog urbanističkog plana Dobrote definisana je površina obuhvata plana od 171,25 ha, a površina usvojenog plana je 261,28 ha, objašnjava Nikolić.
Čini se da je danas baštinu teže čuvati nego ikada prije, a to potvrđuje i mr Zorica Čubrović, arhitekta-viši konzervator u Upravi za zaštitu kulturnih dobara u Kotoru.
Ona ističe da talas urbanizacije koji danas poprima značajne razmjere predstavlja pojavu koja je i ranije pratila velike društvene promjene.
Investitorski bum: ”U slučaju Kotora novi talas urbanizacije pratio je obnovu područja poslije zemljotresa od 1979. godine, a u najnovije vrijeme to je pojava koja odražava ”investitorski bum” karakterističan za poslednju deceniju. Urbanizacija je, ističe Čubrović, pojava koja proizvodi dvostruku štetu – trajno uništavanje naslijeđenog tkiva i unošenje oblika koji su strani naslijeđenim vrijednostima zaštićenog prostora.
A kada je o zaštićenom prostoru riječ, javnost obično misli da je zaštićen samo Kotor, odnosno njegov stari grad. Čubrović objašnjava da područje Kotora, koje predstavlja svjetsku baštinu, obuhvata istrorijske gradove Kotor, Perast i Risan, kao i naselja Dobrotu, Ljutu, Orahovac, Dražin vrt, Strp, Lipce, Morinj, Kostanjicu, Stoliv, Prčanj, Muo i Škaljare. Granica zaštićenog područja obuhvata pomenute gradove i naselja sa njihovim zaleđem, sve do vrhova okolnih brda i akvatorijumom.Dakle, zaštićen je cijeli prostor unutar ovih granica sa svim vrijednostima koje ga tvore. Zaštićen je totalitet prostora što znači da nema ni djelova prostora ni vrsta zahvata koji bi se mogli izuzeti iz konteksta zaštite svjetske baštine”, ističe Čubrović.
Naša sagovornica podsjeća da je UNESCO još 2003. godine, nakon skidanja Područja Kotora sa Liste svjetske baštine u opasnosti, ukazao na pretjeranu i nekontrolisanu urbanizaciju, nalažući niz mjera. U prvom redu zahtijevao je izradu Menadžment plana, a zatim određivanje bafer zone kao i izradu integralnog prostornog plana kojim će se obuhvatiti zaštićeno područje i njegova bafer zona.Do sada je, u saradnji sa UNESCO, izrađen Menadžment plan Kotora i utvrđena bafer zona koja obuhvata Boku Kotorsku u cjelini, kaže Čubrović, naglašavajući da ICOMOS /UNESCO misije prate stanje i ukazuju na opasnosti koje prijete prostoru.
Upitana ima li nade za očuvanje Kotora, naša sagovornica ističe da je u pitanju područje od međunarodnog značaja i da uživa zaštitu međunarodne zajednice.”U toj činjenici vidim dovoljno razloga za nadu da će vrijednosti Kotora biti sačuvane i da će biti prenesene budućim generacijama”, kaže naša sagovornica.
No, u očuvanju Kotora i zaštite zaliva u cjelini, važno je i Ministarstvo drživog razvoja i turizma. Na pitanje Portala Analitika što će učiniti da se baština najljepšeg zaliva svijeta sačuva, tim prije što nam od UNESCO-a stižu ozbiljna upozorenja, odgovaraju da su prepoznali važnost ovog pitanja.
Plan posebne namjene: Generalna direktorica Direktorata za planiranje prostorom Sanja Lješković-Mitrović naglašava da je u planu donošenje Prostornog plana posebne namjene (PPPN) za Obalno područje, koji je trenutno u fazi izrade Nacrta i očekuje se stavljanje na javnu raspravu.
„Prostornim planom posebne namjene za Obalno područje definisaće se zona za zaštitu dobra, sa odgovarajućim regulatornim režimom.Takođe, u okviru Plana, uradiće se Studija saobraćaja, koja će dati predloge rješenja obilaznice i prelaza preko Veriga i integrisati njegove odredbe u alate planiranja u Prostorno urbanističke planove svih susjednih opština“, kaže Lješković-Mitrović. Ona ističe da je Zakonom o zaštiti prirodnog i kulturno – istorijskog područja Kotora predviđeno formiranje Savjeta u cilju održivog upravljanja područjem Kotora, koji će imatii jedanaest članova. Predviđeno je da među članovima Savjeta bude i predstavnik Ministarstva održivog razvoja i turizma. Zakonom su definisane nadležnosti Savjeta, a jedna od njih je i davanje mišljenja o planiranju prostora u zaštićem oblastima.Sudeći prema najavama iz Ministarstva, kao i iz Opštine Kotor, u kojoj ističu da im je cilj da se baština sačuva, moglo bi se zaključiti da ubuduće velikih intervencija na zaštićenom području neće biti. Do sada je na djelu bilo samo odlaganje problema, što je uostalom urađeno i na posljednjem Zasijedanju UNESCO-a u Kataru.
Potpisana obećanja: “Odlaganje rješavanja problema nemoguće je u nedogled i ne znači da on neće biti već sljedećom posjetom ICOMOS stručnjaka jasno apostrofiran. Sasvim je izvjesno da ćemo morati praksom stati iza izgovorenih i potpisanih obećanja”, kaže direktorica Uprave Anastazija Miranović. Prema njenim riječima potrebna je volja svih nadležnih subjekata da se problemi rješavaju, zarad zajedničkih interesa –očuvanja, zaštite i unapređenja prostora i jedino tako je moguće pronaći izlaz iz ove situacije. Korišćenjem prilika da se iza okrilja zakona usvajaju neadekvatna planska dokumenta nije rješenje, već prilika za prekomjernu i nekontrolisanu gradnju, čiji smo svjedoci. To nadam se, uočavamo- kaže Miranović.
Poznato je da su na radionicama i skupovima posvećenim baštini stručnjaci upozoravali da je vrijeme da se zapitamo što imamo od ovolike gradnje? To što su Kotorska naselja danas puno veća nego prije deset godina nikako ne znači da je Kotor danas razvijeniji grad nego prije jednu deceniju. Kako kaže arhitekta Marija Nikolić, naselja rastu ali se ne razvijaju, rast ne znači razvoj, rast znači biti veće, razvoj znači biti bolje.
Činjenica je da smo prostor za kratko vrijeme nemilice trošili, a o razmjerama gradnje posljednjih decenija najbolje svjedoči fotografija Dobrote iz pedesetih godina, koja se može naći na internetu. Za posljednjih šezdesetak godina, sudeći po fotografiji, uspjeli smo da više izgradimo i zarobimo prostor nego naši preci za stotine godina.
Da i sami Kotorani vide da se njihov komad zemlje nemilice i ubrzano izgrađuje pokazali su time što su ogroman objekat u Škaljarima nazvali „Pentagon“. To je, kažu, primjer gradnje koja ne priliči mjestu u kome su se kao rijetko gdje sreli priroda i istorija. Zgrada „Pentagona“, je pričaju Kotorani, posljednja linija odbrane starog grada, i upozorenje da je zadnji čas da Kotor izbjegne sudbinu susjedne Budve. Kada se tome doda činjenica da je Opština ušla u veliki projekat izgradnje žičare Kotor-Lovćen -Cetinje, dilema oko buduće izgradnje u zalivu ne bi trebalo da bude.
Kakav bi to, uostalom, pogled bio ako bi sliku jednog od najljepših fjordova na svijetu zauvijek naružili nizovi zgrada koji će zbrisati čudesno zelena brda koja se vjekovima ogledaju u moru.
Suzana KAPETANOVIĆ
