Danilo Baletić je student treće godine fakulteta UDG, smjer - Opšta umjetnost. Da se ne snalazi dobro samo u umjetnosti govori i činjenica da je Danilo još kao osnovac bio evropski i višestruki balkanski prvak u karateu.
Prva skulptura ovog dvadesetdvogodišnjaka bila je "Ekotron", Transformers od metala visok šest metara a težak dvije tone, koji je predstavljen na Durmitor art eko festivalu u avgustu 2012. godine. Ekotrona je šira publika mogla vidjeti na parking prostoru šoping centra Delta u Podgorici prošle godine, a kao projekat je prezentovana i na Remake festivalu u Berlinu.
Ono što publika ne zna je da je Danilo napravio i robotsku ruku za pjevačicu Ninu Žižić, kao dio kostima sa kojim je nastupala sa grupom Who See prošle godine na Evroviziji.
U okviru manifestacije Podgoričko ljeto, Baletić će sugrađanima predstaviti svih sedam Transformersa čiji je zadatak da – čuvaju Podgoricu. Kao veliki ljubitelj strip junaka, koje je stvorio Takara Tomi još 1984.godine, Danilo je želio da Transformerse s filmskog platna preseli u svoje dvorište. Ali, to nije prvo djelo njegovih ruku.
-Kada sam prestao da igram Counter strike, imao sam slobodnog vremena i počeo sam da pravim skulpture. Prvo sam od snijega napravio dinosaurusa u prirodnoj veličini, ali ga je kiša ubrzo pretvorila u pacova. Onda sam prešao na nešto postojanije. Upotrijebio sam metalni otpad i uradio svog prvog Transformersa, jer sam fan filmova o njima. A onda se nisam mogao zaustaviti. Za sada sam ih uradio sedam ali već imam plan i za osmog i devetog, priča za Portal Analitika mladi umjetnik.
Za neke skulpture dovoljno mu je mjesec dana rada, dok s druge strane pojedini transformersi moraju da se rade više od pola godine. I tu, kako kaže Baletić, nije kraj.
-Stalno nešto čačkam oko njih i mogao bih ih dorađivati godinama, dodaje sagovornik Portala Analitika.
Ništa nije beskorisno: Materijal koji mu je potreban za rad je uglavnom metalni otpad svih vrsta i veličina, kako kaže, od igle do kamiona. No, volio bi da napravi još impozantnije skulpture, kada bi okolina imala više sluha i pomogla mu sa pronalaženjem materijala.
-Želio bih napraviti još robusnije skulpture koje bi u sebi sadržavale djelove tenkova i aviona… Nažalost, taj stari metal ima svoju vrijednost i onima koji ga posjeduju se više isplati da ga prodaju nego da ga meni poklone za Transformerse. Računao sam da će mi vojska i policija pomoći u čitavom projektu jer su u jednom trenutku imali mnogo metala koji im je bio beskoristan, ali se nažalost to nije realizovalo. Nijesu imali viziju da bi ovi eksponati mogli nekog da usreće, možda baš njihovu djecu, priča Baletić.
Reakcije sugrađana pokazuju da na ovog umjetnika itekako treba obratiti pažnju i pružiti neophodnu podršku. Gotovo da nema Podgoričanina koji je prošetao centrom grada, a da nije zastao, očaran Transformersom koji mu se našao na putu, pomalo zbunjen kako su filmski heroji dospjeli u njegov kraj. Naravno, odmah se uzimaju mobilni telefoni, postavljaju slike na društvene mreže... Danilo kaže da ga najčešće pitaju da li će transformersi “oživjeti”.
- Mnogi su ubijeđeni da sam napravio prave robote koji će se svake sekunde upaliti i prošetati gradom. Naravno, to doživljavam kao svojevrsnu pohvalu. Ipak, ima i onih realnijih koji ovo vide kao turističku atrakciju i kao dobar marketing našem gradu. Stalno se neko muva oko skulptura i tokom cijelog dana se slikaju i komentarišu. Na socijalnim mrežama ljudi iz regiona i šire nas takođe prate i navijaju za Transformerse. Volio bih da poručim ljudima da je rad jedino kvalitetno provedeno vrijeme, naročito ako u tome i uživate. Ja sam uspio da transformišem sebe i prilično se dobro osjećam zbog toga, kaže Baletić u razgovoru za Portal Analitika.
Plemeniti roboti: Prvi Transformers nazvan je Bobo, u čast prijatelja Bobana koji je prošle godine tragišno nastradao u saobraćajnoj nesreći. Spletom okolnosti, skulptura je postavljena na dan kada je njegov prijatelj trebao proslaviti 21. rođendan.
I ostali heroji roboti imaju posebno mjesto u njegovom srcu. Nose imena ljudi i događaja iz njegovog neposrednog okruženja. -Ime trećeg robota je Mišić koji je dobio ime po nadimku mog najboljeg prijatelja iz djetinjstva, objašnjava Baletić.
Nesumnjivo, svaki robot će za publiku imati neku drugu poruku, njima svojstvenu. Iako Transformersi Baletića samo “nijesmo posmatraju”, oni ipak glasno govore nešto.
-Govore da treba čuvati prirodu. To je njihova prava svrha, a ne samo da izgledaju lijepo za fejsbuk fotografiju. Nadam se samo da će to ljudi čuti i da neće ćutati kad vide one koji zagađuju ovo mjesto na kojem živimo, primjećuje mladi umjetnik.
Putovanje njegovih Transformersa neće ovdje stati. Štaviše, druženje između Baletića i super robota, tek je počelo, barem što se njega tiče.
-Sigurno ću se još neko vreme baviti njima, njihov život je tek počeo. Moraće malo i da putuju, pa će sve to sigurno potrajati. Ako jednog dana oni budu čuvali Pariz ili Njujork, kao što sada čuvaju Podgoricu, onda znajte da je moj plan uspio, odgovara Baletić.
Kome smetaju roboti: Međutim, nemaju svi sluha za umjetnost i neobične robote koji krase grad, što pokazuje skorašnji, u najmanju ruku, uvredljiv čin. Za sada nepoznata lica u ponedjeljak veče oborili su drugog Transformersa, teškog 800 kilograma i visokog oko 4,5 metara, postavljenog ispred Kraljevog parka i ukrali mu – glavu.
-Očigledno je da se ljudi plaše onog što ne razumiju i da je neko imao veliku potrebu za kidanjem glave robotu iz čistog straha da ga moj Transformers ne likvidira na spavanju. Nemam drugog objašnjenja za ovaj nenormalni čin. Možda je samo greška što sam odvukao robota da ga popravim umjesto da ga ostavim obezglavljenog na pločniku, da leži kao podsjećanje na ono zlo koje se često probudi u nama, kaže Baletić za Portal Analitika.
Sinoć je Danilo postavio dva Transformersa, popravljenu Eli Musu na istoj lokaciji, ispred Kraljevog parka, i Ramtrona, poboljšanog i već izlaganog Ekotrona, koji je biti postavljen ispred stadiona Budućnosti, u nastavku ulice Slobode.
Posljednja skulptura Megatrona, visoka 13 metara, biće postavljena 23.jula na trgu Republike uz zvanično otvaranje izložbe upriličeno performansom specijalno pripremljenim za tu priliku.
I kao što kaže Optimus Prajm u filmu Transformersi, postoji bezbroj misterija u univerzumu, ali ko smo mi – nijedna jedna od njih, što je shvatio mladi Danilo Baletić. On zna šta želi, samo ga treba pustiti, a pomalo mu i pomoći da to i ostvari.
Aleksandra STANKOVIĆ
