Kada se Lilika obrela na deponiji, prvo je primijetila vlasnica smetlišta, koja tu i živi, i prihvatila je kao svog najvećeg prijatelja.
Međutim, Lilika se ubrzo okotila i dobila osam malih kučića, a kako hrane nije bilo dovoljno na deponiji, krenula je u nesebičnu borbu za opstanak.
Svake noći je napuštala deponiju i odlazila čak na drugi kraj grada u potrazi za hranom, a vraćala se u ranim jutarnji satima da nahrani štence.
- U početku je donosila hranu samo za svoje mlade, a onda je počela da hrani i druge životinje na deponiji - priča vlasnica deponije.
Ali kako je to uopšte izvela?
Lilika je, naime, jedne večeri njuškala oko kontejnera Brazilke Lusije, inače profesorke, koja je u prvi mah pomislila da je ovaj pas beskućnik.
- Vidjela sam da njuška, tražeći hranu. Nijesam se dvoumila, odmah sam joj dala malo da pojede, ali kao da je još nešto željela. Stavila sam hranu u kesu i tako je počelo naše prijateljstvo - priča ova nesebična profesorka.
Profesorka Lusija kaže da ne voli često da putuje jer se Lilika oslanja na nju i ne bi željela da ovaj predivni pas velikog srca ostane i jedno veče bez hrane, druženja i osjećaja sigurnosti.
- Lilika je obično jela iz kese, a onda je jednog dana onako poluotvorenu kesu hrane zgrabila zubima i nestala u mraku. Hrana je ispadala svuda po putu. Sljedeće večeri sam, čim je prestala da jede, svezala kesu, a ona je zgrabila zubima i otrčala - priča Lusija, dodajući da nije znala kuda pas nosi hranu i što radi s njom.
Međutim, jedne večeri je počela da ga prati i imala je što da vidi - Lilika je na deponiji ispustila kesu iz usta, a oko nje su se okupili drugi psi, kokoške, mačke i svi su jeli iz Lilikine kese.
Danas, kada ljudi škrto razmjenjuju riječi, a kamoli hranu i druge potrepštine, lijepo je vidjeti da u životinjskom svijetu solidarnost postoji.
B92
