Na internetu su se pojavile brojne spekulacije prema kojima bi ovakvo oružje moglo da izuazove haos u cijelom svijetu. Biološki antropolog Piter Volš sa Kembridža u intervjuu za tabloid San (Sun) dolio je ulje na vatru kada je nedavno upozorio da bi mogućnost stvaranja bombe s ebolom trebalo shvatiti vrlo ozbiljno. Ali, koliko su opravdani takvi strahovi i mogu li teroristi uistinu da upotrijebe ebolu za svoje mračne akcije?
Prema stručnjacima za bioterorizam, ovu bi ideju trebalo tretirati s velikom dozom skepticizma, bez senzacionalizma i nepotrebne paranoje. Naime, virus ebole je vrlo nestabilan kada se izdvoji iz organizma domaćina – čovjeka ili životinje – što veoma otežava stvaranje oružja koje bi se na njemu zasnivalo.
Volš kaže za Sun da bi teroristi mogli da koristiti virus u obliku praha. Eksplozija bombe u gusto nastanjenom području raznijela bi prah široko, pa bi se ljudi zarazili. Ali, stručnjaci smatraju da je takva ideja više u domenu naučne fantastike, nego stvarnosti.
Senzacionalizam i širenje straha: Dr Robert Leđadro, američki ljekar i stručnjak za zarazne bolesti i bioterorizam, objasnio je za Lajv sajens (Live Science) da činjenica da je ebola stavljena na popis mogućih bioterorističkih agensa ne znači nužno i da je moguće napraviti bombu s ebolom.
- Prije svega, s ebolom je teško raditi... Teško je pretvoriti u oružje - ističe ovaj ljekar iz Njujorka.
Hemiš de Breton-Gordon, direktor britanske kompanije Sikjurbio (SecureBio) koja se bavi zaštitom od hemikalija, zračenja i nuklearne kontaminacije, smatra da su Volšova upozorenja primjer zloupotrebe ljudskog straha.
- Mogućnost da se zairski soj ebole pretvori u biološko oružje, manje su od nule. To se, jednostavno, nikada neće dogoditi - kazao je De Breton-Gordon.
Zloupotreba ebole: Postoje tri ključna razloga zbog kojih je virus ebole teško upotrebljiv za stvaranje biološkog oružja.
Prije svega, terorističke organizacije trebalo bi nekako da dođu do živih osoba ili životinja zaraženih virusom. Samo nekoliko vrsta životinja, poput primata, šišmiša i šumskih antilopa, može da nosi virus, a ni jednu od njih nije lako zatvoriti. Kada ih čovjek uhvati, treba da ih transportuje u dobro opremljenu laboratoriju kako bi izdvojio virus. Takve laboratorije s najvišim nivoima bezbjednosti nije lako napraviti. Zapravo, u cijelom svijetu postoji tek dvadesetak takvih, a rad s virusom bez odgovarajuće laboratorije značio bi smrtnu presudu za sve uključene u proces stvaranja oružja.
Ali, čak i kada bi teroristi uspjeli da pronađu domaćina, izgraditi laboratorij i izoliraju virus, pred njima bi još uvijek bio dug put.
- Proces pretvaranja biološkog agensa u oružje je složen i sastoji se od brojnih koraka koji uključuju obogaćivanje, rafiniranje, pojačavanje, mljevenje i pripremanje - kaže De Breton-Gordon.
Ebola nije pogodna ni za jedan od ovih procesa koji bi trebalo da osiguraju da virus preživi traumu ispaljivanja iz rakete, bacanja iz aviona ili izlaganja nepogodnim klimatskim uslovima.
Otpornost virusa: De Breton-Gordon ističe da postoje konkretni dokazi zbog kojih je antraks korišten kao oružje, a ebola ne.
- Antraks se ne koristi zato što je veoma smrtonosan – kada se pretvori u oružje, opasan je kao i ebola – već zbog toga što je izuzetno izdržljiv. Antraks može vjekovima da izdrža pod zemljom, u ledu, na ekstremnim temperaturama, vjetru, suši i kiši prije nego što se pojavi - rekao je De Breton-Gordon.
Za razliku od bakterije antraksa, virus ebole vrlo je osjetljiv na klimatske uslove, kao što je izlaganje suncu ili ekstremnim temperaturama. Kada se virus izdvoji iz domaćina, potreban mu je vrlo posebna okolina da preživi, pored ostalog - puno topline i vlage.
- Pretpostavimo da teroristi nekako uspiju sve odradi i da detoniraju bombu negdje na zapadu; klimatski uslovi bi vrlo brzo uništili viruse - kaže De Breton-Gordon.
Većina virusa i otrova koje agencije za sigurnost svrstavaju u moguće bioterorističke agense, poput antraksa ili kuge, prenose se vazduhom s čovjeka na čovjeka. Oni mogu „prljavom bombom“ da se ispuste u životnu sredinu i vrlo brzo inficiraju mnogo ljudi. Ali, ebola ne funkcioniše tako.
- Suprotno popularnom mitu koji je, vjerovatno, nastao na osnovu filma „Van kontrole“, ebola se ne prenosi vazduhom, već direktnim kontaktom s tjelesnim tečnostima ili konzumacijom zaraženog mesa. Upravo zbog toga, virus ebole je manje zarazan i lakše je spriječiti njegovo širenje, nego širenje virusa običnih bolesti kao što su gripa ili boginje – objasnio je
De Breton-Gordon.
