Mlada, talentovana golmanka podgoričke Budućnosti i reprezentacije Crne Gore Marina Rajčić, rođena je kao Marina Vukčević 24. avgusta 1993. godine u Podgorici. Osnovnu školu završila je na Barutani, da bi potom upisala i sa uspjehom završila srednju Medicinsku školu u Podorici. Trenutno je studentkinja Fakulteta za menadžment na Univerzitetu Crne Gore.
Od 2009. godine članica je „plavih“, sa kojima je osvojila Ligu šampiona 2012. godine, Kup EHF, sve titule u domaćem šampionatu i nekoliko naslova šampiona regionalnog takmičenja.
Sa reprezentacijom Crne Gore Marina je osvojila srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu i zlatnu medalju na šampionatu Evrope, održanom prošle godine u Beogradu.
Ona je sa samo 19 godina postala najmlađi evropski rukometni prvak, uz to – sa olimpijskim srebrom, čime je utrla put u sazvježđe najvećih crnogorskih sportista.Prije par mjeseci, Marina je stavila potpis na najvrijedniji, ujedno i najljepši ugovor u životu i rekla sudbonosno „da“ svom izabraniku Vladimiru Rajčiću, koji je kao i ona zaljubljenik u sport, prije svega u rukomet.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi bezbrižnost koju nosi svako djetinjstvo.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Sposobnost da sama odlučujem i preuzimam odgovornost za donešene odluke.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Talenat za pisanje poezije.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Tvrdoglavost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Prerano odrastanje“. Možda Marija Karan... :-)
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Iskrena, uporna, emotivna, nježna i tvrdoglava. :-)
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Zdrava i ukusna. :-)
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Super-junaka? Da imam brzinu Fleša Gordona! :-)
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ne bih mijenjala svoj dan ni sa jednom osobom, jer uživam u svakom trenutku svog života.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjelja je dan rezervisan za utakmice. Nedjeljom najčešće uživam u rukometu! Rijetko, kada je nedjelja slobodan dan, odmaram u krugu porodice i prijatelja.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „I Love You More Than I Can Say“ Kikija Lesendrića.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Drugi dio Bjelogrlićevog „Montevidea“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Istanbul.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Svojoj sestri pričam sve!
Čemu se uvijek obradujete?
- Uvijek se obradujem dolasku kući.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim ni za čim.
Bez čega ne možete?
- Bez ljubavi.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ne umijem da se izvinim. :-) Stvarno se ne sjećam... Ha-ha-ha!
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da u mom životu sve i dalje bude kao što je sada; da i u životima drugih ljudi bude sve kao što je u mom; da svi ljudi misle dobro jedni drugima.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Svaki moj korak je put do zacrtanog cilja. Kada se krećete prema željenom cilju, ništa vam nije teško.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ne razmišljam o takvim situacijama. Razmišljanje o smrti vodi u depresiju i sputava nas na putu do uspjeha.
Kako biste voljeli da umrete?
- Kao što rekoh, ne razmišljam o tome.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- O nama će govoriti djela koja učinimo za života, a ne prazne fraze na kamenim pločama. ;-)
Priredila: A. POPOVIĆ
